Na pomolu je bila još jedna neviđena legalna pljačka narodnoga dobra, pljačka svih onih koji su zajedno sa svojim očevima i svojim djedovima ulagali u ljubijsko-prijedorski kraj.
Autor: Impuls
Pratio sam pažljivo rudnička dešavanja oko Ljubije ovih dana. Činjenica je da je stari rudarski grad, onaj uz pomoć kojeg je građen i današnji Prijedor, danas pretvoren u haman zombi-zonu svih ćoravih ulica današnje u dugovima grcajuće mlađahne repubilke u znojavo-krvavom kontinuitetu.
Na pomolu je bila još jedna neviđena legalna pljačka narodnoga dobra, pljačka svih onih koji su zajedno sa svojim očevima i svojim djedovima ulagali u ljubijsko-prijedorski kraj.
Za rudnik Ljubija je vezano mnoštvo priča, a kažu da su u ovom rudarskom gradiću nekada gostovala čuvena imena iz svijeta kulture, umjetnosti, uključujući tu i eminentne teatarske kuće.
Rudnik Ljubija je bio generator ekonomskog, privrednog i kulturološkog razvoja nekadašnje prijedorske regije u SR Bosni i Hercegovini.
(Foto: Impuls)
Sjetih se ovdje i čuvenog štrajka ljubijskih rudara koje je podržavala ondašnja prijedorska ljevičarska inteligencija među kojoj je najznačajniji čuveni humanista i vođa ustanka na Kozari ’41., legendarni doktor Mladen Stojanović.
Sjetih se ovdje i svih priča vezanih za zadnji rat i neviđena stradanja Hrvata i Bošnjaka od strane etnofašističke vlasti koja ova današnja valst proslavlja kao početak sopstvenoga kontinuiteta, licemjerno obilježavajući i svojatajući kao isključivo svojega Crvenoga Doktora kojega su ubili četnici ’42. Paralelno se dešavaju i obilježavanja i veličanja drugih datuma i individua iz starije i novije istorije Bosanske Krajine među kojima bih istakao Radeta Radića, onog istoga koji je odgovoran za ubistvo doktora Mladena, a i Uroša Drenovića, četničkog komandanta koji je, zajedno sa ustašama, učestvovao u pogromu srpskoga stanovništva ’42-ge na Kozari tokom onoga rata.
Svježe rane etnofašističkog divljanja iz ’92-ge su so na ranu i uspomenu i na nekadašnju slavu ljubijskog rudnika i na legendarnu veličinu Crvenog Doktora.
Zato nas i ne trebaju iznenaditi postavljeni interesni zidovi, prepuni licemjerja, oko ljubijskog rudnika kroz današnje glasanje u NSRS. Tu su dva interesna koncepta, dva u ovom slučaju sukobljena pola istoga tijela omeđenog kontinuitetom ’92-ge.
Kao narodni poslanik u bivšem sazivu NSRS sam u nekoliko navrata postavljao poslaničko pitanje o koncesionom ugovoru između Vlade RS i Arcelor Mittala. Konecionog ugovora tada nije bilo, a sumnjam da ga ima i danas, kroz odgovor nadležnog ministarstva bilo je čitljivo kako je sklopljena neka vrsta internog ugovora što je neviđeno kao praksa u crpljenju prorodnih bogatstva resursa u bilo kojoj državi na svijetu. Isto znači da Mittal može sutra otići sa svojih rudokopa i za sobom ostaviti kratere slične onima na dalekim nebeskim tijelima, razarajući pri tom kako opšte privredne, tako i poljoprivredne potencijale našega kraja. Ekološki aspekt ovakvog odnosa je vrlo upitan i nikako se ne temelji na savremenoj praksi evropskoga prostora.
(Foto: Impuls)
Ne mogu da ne pomenem niti odnose lokalnih i entitetskih vlasti prema koncentracionom logoru „Omarska“, njegovom obilježavanju za kojeg je Mittal u startnim pregovorima dao punu saglasnost, a potom se ušutio uklopivši se jako brzo i neviđeno efikasno u političku praksu kontinuiteta ’92.
Dragi moji Prijedorčani, Ljubijci, Kozarčani, poštovani Omarčani, današnji dan je signal svima nama da nam je naprijed samo zajedno, ali uz otklone svega onoga što nam opterećuje kako bližu, tako i daljnju prošlost. Inače nas progutaše bjelosvjetsko-dominikansko-mitaslke aždahe uz svesrdnu pomoć domaćih izdjanika koji prije i iznad svega vide sopstveni interes.
A vas radnici, seljaci, rudari i poštena intelegencijo ko jebe!?
Za kraj da pozdravim i mudro glasanje svih narodnih poslanika koalicije „Domovina“koji su se svojim suzdržanim glasanjem ogradili od obe strane, a jasno kazali da nisu za bilo kakve kriomogene „dominikanske akrobatike“. U njihovom oglašavanju nakon „sudbonosnog glasanja“ vidim i pranje ruku pojedinaca od prethodnih izjava što je nepotrebno u odnosu na sam čin mudrosti glasanja.
LJUBIJO, SRETNO!!!
Ovim tekstom prozivam i cjelokupnu scenu bosanskohercegovačke ljevice na zajednički angažman za pravdu, jednakost i solidarnost!
U rudarskoj Ljubiji!!!