Foto: Banjaluka24
Nove tehnologije primijenjene u izbornom procesu na opštim izborima u Bosni i Hercegovini su „položile ispit“. O tome svjedoči i činjenica da ne postoji ni jedna ozbiljna primjedba na, za sada, preliminarne izborne rezultate. Dakle može se reći da su izbori, ako se misli na sam proces glasanja i brojanja glasova, bili pošteni. To ne znači da je izborna trka između kandidata bila ravnopravna. Daleko od toga.
Piše: Miljan Kovač
Prije svega nisu mogli biti ravnopravni oni koji su obilato koristili javne resurse i vodili funkcionerske kampanje i oni koji su na izbore izašli sa skromnim sredstvima kojima su njihove...
Foto: BN
Prvi opći izbori u Bosni i Hercegovini uz biometrijsku identifikaciju i skeniranje glasačkih listića donijeli su znatno manju izlaznost nego prije četiri godine, ali nisu donijeli promjenu osnovnog političkog obrasca. Nacionalne političke opcije ostale su dominantne, dok se građanska i multietnička ideja ponovo suočila s ograničenim dometom.
Opći izbori održani 4. oktobra pokazali su dvije naizgled suprotne slike Bosne i Hercegovine.
S jedne strane, izborni proces je prvi put u cijeloj zemlji proveden uz nove tehnologije – biometrijsku identifikaciju birača i optičko skeniranje glasačkih listića. Tehnologija je uvedena upravo s ciljem da se smanji prostor za izborne zloupotrebe, poveća sigurnost...
Tvrdim nešto drugo: intelektualac – definiran onako kako sam malo prije rekao – morao bi biti dobrodošao u politici, politika ga ne bi smjela odbacivati niti bi on smio odbacivati politiku. Razlog za to vrlo je jednostavan: nikad dosad nije politika trebala ljude koji uočavaju, shvaćaju i proživljavaju – iako na različite načine – suodnose pojava. Ta prvi put u povijesti ljudskoga roda svi ljudi ovoga planeta žive u prostoru jedinstvene globalne i temeljito propletene civilizacije koja je kao cjelina ugrožena brojnim vrlo ozbiljnim i, također, međusobno prepletenim civilizacijskim opasnostima. I upravo u takvom trenutku, u politici su potrebni ljudi koji osjećaju odgovornost za svijet kao cjelinu. Ta danas bilo koja politička odluka, makar se, na prvi pogled, ticala samo malobrojnih ljudi ili imala samo ograničen, djelomičan i kratkotrajan značaj, može neizravno utjecati na opću sudbinu ljudskoga roda!
Foto: Impuls
U predizbornoj kampanji gotovo sve stranke odlazak mladih predstavljaju kao jedan od glavnih problema kojima se bave. Zanimalo me šta dolazi poslije te rečenice te sam odlučila da potražim odgovore. Političare tih dana nije bilo teško pronaći. Bili su na ulicama, za stranačkim štandovima. Prišla sam im i pitala kako tumače podatke do kojih sam došla i šta bi konkretno uradili da se to promijeni.
Piše: Verda Dolarević
Radni je dan. Prijateljica i ja sjedimo u praznoj bašti Cappuccina i pišemo još jednu ponudu za istraživanje. Ni ovo nema veze s psihologijom koju smo završile. Obje imamo po dvije Zlatne...
Foto: EU u BiH
Kolumna šefa Delegacije EU i specijalnog predstavnika EU u BiH Luigija Sorece
Pisac, disident i prvi predsjednik Češke Republike, Václav Havel, jednom je rekao da „sloboda i demokratija podrazumijevaju učešće, a samim time i odgovornost svih nas“.
Pravo glasa je dragocjeno. Još uvijek jasno pamtim onaj osjećaj kada sam prvi put glasao u Napulju kao svojevrsnu kombinaciju građanskog ponosa koji dolazi s osjećajem da u svojim rukama držite snažan instrument demokratije, potom nervoze da li je odluka koju ste donijeli ispravna te, konačno, znatiželje o rezultatima.
Ove nedjelje, hiljade mladih ljudi rođenih širom Bosne i Hercegovine 2008. godine po...
Foto: bhrt.ba
Zato pitanje u naslovu ovog teksta i nije za koga, nego za šta glasa radnička klasa? A odgovor je jednostavan: onda kada glasa za nacionalističko-tajkunske partije ona glasa za svoju potlačenost, bezočno izrabljivanje, oduzimanje prava, kao što joj SDA, DF i Stranka za BiH prijete da će ukinuti neradnu nedjelju kad dođu na vlast, te na koncu za svoje stalno siromašenje i beznađe iz kojeg bježe njena djeca u inostranstvo.
Piše: Omer Ramić
Zanimljivo, gotovo niko u javnom prostoru ove nacionalno podijeljene zemlje i sasvim upropaštene države ne upotrebljava pojam radnička klasa. Ne čine to novinari nikad, političari također, pripadnici...
Imate dijete? Šta će ono biti kad poraste? Emigrant? Ili rob i beskičmenak? Trećeg nema.
Piše: Milkica Milojević
Takvu smo budućnost svom potomstvu obezbijedili. Ustvari, nismo tu čorbu zakuvali baš mi, nego oni moćniji od nas, koji odluke donose u naše ime. Ali, i mi smo saučesnici.
Nema kolektivne krivice, rekli bi součivači s prošlošću, ali ima kolektivne odgovornosti. Mi smo te moćnike, godinama, birali, ili dozvoljavali da budu izabrani, ili odmahivali rukom kad smo bili pokradeni, ili ponavljali onu čuvenu nacionalističku, „bolje da nas pljačka naš, nego njihov“.
Čitate li analize umnih ekonomista, ili pak samo otvorenih očiju gledate svijet oko sebe,...
Detalj sa plakata filma "Naza"
Po prvi put, Izraelce je nešto šokiralo, a da to nisu ni Benjamin Netanjahu, ni taoci. Po prvi put, bijesni su, zgroženi i izvan sebe zbog buke koja dopire iz Pojasa Gaze. I duboko u sebi znaju zašto.
Piše: Gideon Levy
Čak i prije nego što je ijedan Izraelac, osim Raviva Druckera, pogledao dokumentarac „Naza“, film je uradak već dao golem doprinos izraelskoj javnoj raspravi. Redatelji Rachel Szor i Yuval Abraham prouzočili su histeriju. A ta je histerija najbolje što se izraelskom društvu dogodilo od 7. listopada 2023. godine (Szor i Abraham izraelski su istraživački novinari i...
Foto: Vilius Kukanauskas/Pixabay
Dolaze izbori. Skupiće se svi živi na tom teferiču, i poneki mrtvi.
Piše: Adnan Karavdić
Prvo što je čovjek ikad zapisao nije bila poezija, već broj. Brojali su se dugovi. U Jerihonu, 8.000 godina p.n.e, glavni sveštenik je bilježio stanje stoke i žita različitim urezima u glinu, obično računovodstveno planiranje, hiljadama godina prije nego što je iko zapisao stih ili prozu. Pravo pismo, ono koje danas prepoznajemo kao pismo, pojavljuje se u Uruku krajem četvrtog milenijuma prije nove ere, izraslo iz glinenih žetona kojima su brojali stoku, utiskivanih u glinene bule kao potvrde duga. Sumerski brojevni sistem, baza šezdeset,...
Svetlana Cenić, Foto: Dženat Dreković
Politički marketing kod nas funkcioniše po jednostavnom principu: što je manje rezultata, to je veća površina bilborda. Ako je učinak tanak, plakat mora biti debeo. Ako je program prazan, slogan mora biti krupan. Ako nema šta da se pokaže, pokaže se kandidat.
Piše: Svetlana Cenić
Stigla je sezona bilborda. Ona najlepša faza demokratije, kada političar konačno dobije priliku da kaže sve što nije uradio – velikim slovima, u punoj boji i sa osmehom koji košta više od prosečne plate.
Gradovi su ponovo izlepljeni licima. Neka su nova, neka su toliko puta viđena da bi mogla da se štampaju...
