Foto: prinscreen youtube npr
Proslavljeni pisac Salman Ruždi, koji je američki državljanin posljednjih deset godina, dobitnik je književne nagrade rezervisane za elitne američke pisce, medalju Nacionalne književne nagrade za životno djelo.
„Iako sam živeo ovde mnogo, mnogo godina pre nego što sam postao državljanin i imao zelenu kartu, državljanstvo je odjednom učinilo da osećam da sam deo toga (SAD) koje je bilo dublje nego ranije. I mislim da ima nešto slično sa ovom nagradom“, rekao je 79-ogodišnji Ruždi, rođen u Mumbaju (tadašnjem Bombaju) koji je emigrirao u Englesku kao tinejdžer, a sada živi u Njujorku sa suprugom, takođe kžinjevnicom Rejčel Elizom...
Foto: Ustupljena fotografija
Nedavno je iz štampe izašla zbirka priča „Bluz plamtećih ćerušpana“ Veselinke Kulaš. Knjigu je, u okviru svog regionalnog konkursa „Knjiga 2026“, nagradila i objavila beogradska Izdavačka kuća „Besani“.
Piše: Mirjana Miljanović
Pročitati ovaj mozaik-roman predstavljalo je dinamičnu intelektualnu avanturu. Prvo sam se divila vješto izabranim riječima i njihovim tako dopadljivim kombinacijama, potom sam pažljivo i svjesno uživala u slikama koje su te riječi proizvodile u meni (opet i opet), a zatim sam dugo razmišljala o, kroz priče predočenim, različitim društvenim fenomenima, aktuelnim političkim dešavanjima, univerzalnim egzistencijalnim temama, moralnim dilemama, aksiološkim pitanjima, metafizičkim naslućivanjima... I o onoj nekoj tajnoj vezi...
Pisanje, nadalje. Pisanje kao vječita tema. Hobisti, amateri dangube, koji se danas diče statusom “pisca”, a da o pisanju kao takvome jedva imaju pojma.
Koji ne čitaju ništa, čak ni vlastite tekstove prije objave, već se neduhovito poigravaju pojmom “genijalnosti”, koristeći riječi kao jeftinu bižuteriju, kojom će fascinirati nekritični “čitateljski korpus”, prisvajajući si temporalnu poziciju autorstva. A PISAC, pravi pisac po habitusu i određenju, što je to, zapravo?
Ponovo sam, nakon 30 godina, uzela s police u knjižnici ZRELO DOBA Simone de Beauvoir. Došla sam kući, počela čitati ponovo, potom prepisivala i radila dok me nisu zaboljeli ruka, kičma, glava i...
Foto: Wikipedia
Kada je Robert Hajnlajn 1956. godine po ko zna koji put otvarao vrata svom mačku, njegova supruga Džini našalila se i rekla kako mačak traži vrata koja neće voditi u snijegom zatrpano dvorište već u ljeto. Istog tog trenutka, ovaj američki pisac dobija inspiraciju za roman i za trinaest dana ga završava.
Piše: Ermina Ribić
Vrata u ljeto (The Door into Summer, 1957) predstavlja Hajnlajnov raniji rad, objavljen tri godine prije famoznih Zvjezdanih jurišnika (Starship Troopers). U osnovi, ovaj roman govori o putovanju kroz vrijeme, robotima, izdaji i prijateljstvu. Iako se svrstava u naučnu fantastiku, ovo djelo ne pokušava fascinirati...
Mark Twain nije ostavio trag samo kao autor klasika američke književnosti poput priča o Tomu Sawyeru i Huckleberryju Finnu. Krajem 19. stoljeća okušao se i u naučnoj fantastici, a jedna njegova kratka priča danas privlači pažnju zbog zapanjujuće sličnosti s načinom na koji funkcioniše internet.
U priči „From The ‘London Times’ in 1904“, objavljenoj 1898. godine, Twain je opisao uređaj nazvan telelektroskop, koji korisnicima omogućava da razgovaraju s ljudima širom svijeta i u stvarnom vremenu posmatraju događaje na udaljenim lokacijama. Zbog takvog opisa mnogi smatraju da je pisac, više od jednog stoljeća unaprijed, zamislio tehnologiju nalik internetu i društvenim mrežama.
Radnja...
Foto: media.istok photo
Starenje, riječ koja u svakom čovjeku budi strah, riječ koja nas tjera da okrenemo glavu i pređemo na ljepšu temu, kao da ćemo tako izbjeći neizbježno. Jedna pjesma Bijelog dugmeta kaže: “Jer kad ostariš, niko ne kuca na tvoja vrata.“ Ova jednostavna, ali snažna rečenica odražava tu surovu istinu – starost je nepoželjna i nosi samoću. Niko je ne voli, niko je ne dočekuje raširenih ruku, jer u njoj nosimo gubitke tihe borbe sa vremenom. U „Ženi na kamenu“, Andrićeva Marta suočava se s godinama koje ne dočekuje kao prijatelja, već kao nepozvanog gosta, koji nosi sa...
