Foto: Mika Baumeister/Unsplash
Postoje društvene prekretnice kada naizgled nemoguće iznenada postaje neizbježno. Dobro novinarstvo igra suštinsku ulogu u pokretanju ovih promjena i pokazuje nam kako se prave promjene mogu dogoditi.
Piše: George Monbiot
Postoji mnogo razloga za očajanje: naša zelena i prijatna zemlja je isušena i smeđa, rezervoari su iscrpljeni, a šumski požari bjesne u Velikoj Britaniji, Evropi i SAD-u. Ali postoji još mnogo razloga da ne očajavamo: očajanje je samoispunjavajuće; očajanje je obeshrabrujuće; očajanje je ono što kopilad žele da osjetite. Ali prije svega, očajanje je iracionalno. Dozvolite mi da objasnim zašto.
Koliko god naši alati za prognoziranje bili sofisticirani, jednostavno nemamo...
Foto: Fleabag
Radije bih bila loša feministkinja nego nikakva feministkinja.
Piše: Martina Marinković
Kad u prvoj epizodi serije Fleabag, u sceni gdje istoimena protagonistica i njezina sestra Claire slušaju uvod feminističkog predavanja, voditeljica pita okupljene žene koja bi od njih mijenjala pet godina svog života za takozvano savršeno tijelo, njih dvije jedine podignu ruke, a ubrzo ih i osramoćeno spuste i jedna drugoj prišapnu: „Mi smo loše feministkinje.” Priznajem, ni s jednom se televizijskom, filmskom, kazališnom ili književnom scenom nisam toliko poistovjetila. Tad sam zaustavila seriju, dramatično zaklopila laptop i upitala se: kakva li sam ja to loša feministkinja? Jer, kako stvari...
Foto: Neda Radulović-Viswanatha
Algoritam promoviše tradicionalne rodne uloge i povlačenje žena iz javne, političke sfere. To se predstavlja kao stil života koji ženama u nesigurnim vremenima nudi ljubav, mir i jednostavnost.
Piše: Ana Jovanović
Naslov može da navede na pogrešan zaključak. Ovo neće biti tekst o potrazi za novom Sarom Konor, već o društvu kome jedna Sara Konor nije dovoljna. Takođe, ovo neće biti tekst o veštačkoj inteligenciji kao takvoj, već o influenserkama, društvenim mrežama i promenama u društvu.
„Trad wife“ trend, odnosno trend tradicionalne supruge, dominira društvenim mrežama u SAD-u već deceniju. Nagli uspon doživljava tokom epidemije kovida kad se većina ljudi...
Dženana Hadžihafizbegović - Foto: astronaut.ba
U Bosni i Hercegovini kriminal nije devijacija sistema u tragovima – on je njegov sastavni dio. Granica između politike i kriminala je toliko zamagljena da često više nije jasno gdje jedno završava a drugo počinje. Ljudi koji bi u uređenim državama bili predmet istraga u RS-u i Federaciji donosioci su odluka, pa dok većina građana vodi borbu s računima, kreditima i egzistencijalnim strahovima postoji sloj društva koji živi izvan tih ograničenja – to su ljudi za koje kriza ne postoji i za njih je Bosna savršeno mjesto; dovoljno slaba da ne postavlja pitanja, i dovoljno...
Prema indijskoj filosofiji, postoji Braman, apsolutna Istina, koji se ne može zamisliti izdvajanjem pojedinačnog uma ili opisati rečima, već se jedino može shvatiti potpunim stapanjem individualnog sa njegovom beskonačnošću.
Foto: Impuls
U pozadini priče o izgradnji nelegalnog šetališta na obali Vrbasa je mnogo ozbiljnija priča o nepostojanju stvarne političke alternative. Odnosno, generalni zaključak da su svi isti.
Fascinantno je to kako političari u BiH ne shvataju potrebu postojanja istinske (a ne samo formalne) političke alternative, drugačijeg ponašanja, koje će građanima pokazati da nisu svi isti i da imaju “prokletu mogućnost izbora”.
Umjesto da na mjestima i u situacijama kad imaju priliku pokazati da su drugačiji, bolji, od svojih oponenata, o kojima (s razlogom) govore sve najgore, to i pokažu, oni pokazuju da su isti. Od ideološke matrice, preko netransparentnosti i nepoštovanja...
Foto: N1
Samo u posljednjih nekoliko dana imali smo s jedne strane užasavajuću Drinsku regatu, s masovnim fašističkim skandiranjem, motiviranim mržnjom prema Bošnjacima, kao i skup navijačkih ustaških falangi u Rijeci, koje gradonačelnica s uvažavanjem prima i razgovara s njima o muralu s ustaškom simbolikom.
Piše: Dragan Markovina
Vladimir Arsenijević, beogradski pisac i aktivist, čovjek koji već trideset godina na razne načine pokušava pružiti otpor ovdašnjim nacionalizmima, a zapravo fašizmima, u intervjuu za zagrebačke Novosti, kojeg je dao ovih dana, nakon što ga je u centru Beograda premlatila organizirana grupa huligana, kojima je smetalo obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, ovako je sažeo...
Foto: Meta
Kompanija tvrdi da je na pojedincima da osiguraju da ne "iskorištavaju" ovu tehnologiju. To neće zaštititi djecu.
Piše: Gaby Hinsliff
Trebalo mi je vremena da shvatim šta čovjek koji je sjedio pored mene u vozu radi. Prelistavao je slike male djevojčice na telefonu; zumirao je neke slike. Naravno, nije bilo neobično, osim što su se pri pažljivijem pregledu slike jasno pokazale kao dijete koje sjedi preko puta nas, igrajući se sa roditeljima. U prepunom vozu ljudi koji su uglavnom nezainteresovano gledali u svoje telefone, stranac je tajno fotografisao tu djevojčicu iznova i iznova. I da ga nije odao taj veoma...
Dino Mustafić
Zato prošlost mora biti prepuštena onima koji imaju odgovornost da je istražuju na osnovu činjenica: nauci, historiografiji, sudskim institucijama i umjetnosti. Nauka treba utvrđivati okolnosti i uzroke. Sudovi trebaju donositi presude na osnovu dokaza. A umjetnost ima posebnu, nezamjenjivu ulogu: ona ljudskom iskustvu vraća lice, glas i emociju.
Piše: Dino Mustafić
Emotivno obraćanje Hasana Hasanovića u Ujedinjenim nacijama nije bilo samo govor jednog čovjeka koji je preživio najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Genocid u Srebrenici. Bio je to glas svih onih koji su izgubili najbliže, svih onih kojima je rat oduzeo pravo na običan život, ali nije...
Foto: Freepik
Ponekad mi se čini da smo odustali od ideje života i prihvatili ideju upravljanja životom. Emocije su nam postale projekti, odnosi zadaci, a ličnost nešto što neprestano treba nadograđivati. Čak i tuga mora biti produktivna, kriza mora imati pouku, patnja mora završiti ličnim rastom.
Piše: Sandra Džananović
Nedavno sam pročitala savjet da čovjek svako jutro treba ustati sat vremena ranije, meditirati, zapisati zahvalnosti, vježbati, vizualizirati ciljeve, slušati podcast, popiti određeni napitak i provesti nekoliko minuta u tišini prije nego što započne dan. Nakon toga sam se iskreno zapitala u kojem dijelu rasporeda čovjek stigne biti umoran, zbunjen ili jednostavno običan....
