Foto: bhrt.ba
Zato pitanje u naslovu ovog teksta i nije za koga, nego za šta glasa radnička klasa? A odgovor je jednostavan: onda kada glasa za nacionalističko-tajkunske partije ona glasa za svoju potlačenost, bezočno izrabljivanje, oduzimanje prava, kao što joj SDA, DF i Stranka za BiH prijete da će ukinuti neradnu nedjelju kad dođu na vlast, te na koncu za svoje stalno siromašenje i beznađe iz kojeg bježe njena djeca u inostranstvo.
Piše: Omer Ramić
Zanimljivo, gotovo niko u javnom prostoru ove nacionalno podijeljene zemlje i sasvim upropaštene države ne upotrebljava pojam radnička klasa. Ne čine to novinari nikad, političari također, pripadnici...
Imate dijete? Šta će ono biti kad poraste? Emigrant? Ili rob i beskičmenak? Trećeg nema.
Piše: Milkica Milojević
Takvu smo budućnost svom potomstvu obezbijedili. Ustvari, nismo tu čorbu zakuvali baš mi, nego oni moćniji od nas, koji odluke donose u naše ime. Ali, i mi smo saučesnici.
Nema kolektivne krivice, rekli bi součivači s prošlošću, ali ima kolektivne odgovornosti. Mi smo te moćnike, godinama, birali, ili dozvoljavali da budu izabrani, ili odmahivali rukom kad smo bili pokradeni, ili ponavljali onu čuvenu nacionalističku, „bolje da nas pljačka naš, nego njihov“.
Čitate li analize umnih ekonomista, ili pak samo otvorenih očiju gledate svijet oko sebe,...
Detalj sa plakata filma "Naza"
Po prvi put, Izraelce je nešto šokiralo, a da to nisu ni Benjamin Netanjahu, ni taoci. Po prvi put, bijesni su, zgroženi i izvan sebe zbog buke koja dopire iz Pojasa Gaze. I duboko u sebi znaju zašto.
Piše: Gideon Levy
Čak i prije nego što je ijedan Izraelac, osim Raviva Druckera, pogledao dokumentarac „Naza“, film je uradak već dao golem doprinos izraelskoj javnoj raspravi. Redatelji Rachel Szor i Yuval Abraham prouzočili su histeriju. A ta je histerija najbolje što se izraelskom društvu dogodilo od 7. listopada 2023. godine (Szor i Abraham izraelski su istraživački novinari i...
Foto: Vilius Kukanauskas/Pixabay
Dolaze izbori. Skupiće se svi živi na tom teferiču, i poneki mrtvi.
Piše: Adnan Karavdić
Prvo što je čovjek ikad zapisao nije bila poezija, već broj. Brojali su se dugovi. U Jerihonu, 8.000 godina p.n.e, glavni sveštenik je bilježio stanje stoke i žita različitim urezima u glinu, obično računovodstveno planiranje, hiljadama godina prije nego što je iko zapisao stih ili prozu. Pravo pismo, ono koje danas prepoznajemo kao pismo, pojavljuje se u Uruku krajem četvrtog milenijuma prije nove ere, izraslo iz glinenih žetona kojima su brojali stoku, utiskivanih u glinene bule kao potvrde duga. Sumerski brojevni sistem, baza šezdeset,...
Svetlana Cenić, Foto: Dženat Dreković
Politički marketing kod nas funkcioniše po jednostavnom principu: što je manje rezultata, to je veća površina bilborda. Ako je učinak tanak, plakat mora biti debeo. Ako je program prazan, slogan mora biti krupan. Ako nema šta da se pokaže, pokaže se kandidat.
Piše: Svetlana Cenić
Stigla je sezona bilborda. Ona najlepša faza demokratije, kada političar konačno dobije priliku da kaže sve što nije uradio – velikim slovima, u punoj boji i sa osmehom koji košta više od prosečne plate.
Gradovi su ponovo izlepljeni licima. Neka su nova, neka su toliko puta viđena da bi mogla da se štampaju...
Foto: Inicijativa mladih za ljudska prava
Poslije smrti Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca besprizorno dno senzacionalizma, banalizacije, radikalizacije, reciklaže straha i eksploatacije mržnje vinulo se u “sedmo nebo” brojnih aktera koji godinama ili decenijama parazitiraju na društvenim i političkim procesima.
Piše: Ljupko Mišeljić
Poslije smrti Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca besprizorno dno senzacionalizma, banalizacije, radikalizacije, reciklaže straha i eksploatacije mržnje vinulo se u “sedmo nebo” brojnih aktera koji godinama ili decenijama parazitiraju na društvenim i političkim procesima. Zaslijepljeni moći, uticajem, vidljivošću i profitom, politički lideri i mediji izuzetno su doprinijeli atmosferi straha, poticaju netrpeljivosti, plasmanu govora mržnje i huškanja na pojedince i...
Ilustracija
Varijante Poznanjskih govora nekažnjeno se izgovaraju i danas, kod nas, tokom predizborne kampanje – genocid je „odbrana ognjišta” i „nikakve sudske presude i zakoni ne mogu nam zabraniti da tako govorimo”.
Piše: Selvedin Avdić
Četvrtog oktobra 1943. godine, u gradskoj vijećnici u Poznanju, komandant SS-a Heinrich Himmler održao je trosatni govor u kojem je iznio detalje nacističkog plana za Evropu i još oštriji, „ali neophodan” odnos prema slavenskim narodima.
"Hoće li deset hiljada ruskih žena kolabirati od iscrpljenosti dok kopaju tenkovski rov ne zanima me, zanima me samo da li je taj rov na vrijeme iskopan za Njemačku... Mi Nijemci, koji smo...
Foto: Printscreen/Televizija Hram/YouTube
Nijednog se zločina iz ratova devedesetih ne treba stideti – to hoće da nam poruči naprednjačka elita, navijači Partizana i Zvezde, i patrijarh Porfirije.
Piše: Vladimir Veljković
Evo recimo, navijači su bili razvili transparent „Pravac Potočari“, kratko i jasno. A evo, i patrijarhu Porfiriju je osuđeni ratni zločinac general Ratko Mladić ostao u lepom sećanju. Jer se Mladić, naime, poslednjih godina pred smrt pričešćivao i ispovedao, te je tako zaslužio da ga patrijarh u besedi na sahrani nazove pravoslavnim hrišćaninom i „rabom Božijim“. Nije, međutim, jasno da li je Mladić ispovedao svoje zločine i da li se zbog toga...
Foto: Vladimir Srajber / Pexels
Ljetni dani potaknuli su jedno istraživanje o raznim formatima samopomoći, (javnim) prostorima te odmoru kao praksi za nošenje s klimatskim promjenama.
Piše: Sara Gurdulić
Suhe usne šupljine, između potrebe za gutljajem vode i krajem migrene, ljeto sam provela scrollajući kroz različite recepte i formate samopomoći iz rubrike “nošenje s klimatskim promjenama” na svom Instagram feedu. Video i tekstualni formati koje mi algoritam nudi upozoravaju me na katastrofičnu ekološku budućnost, a dok u glavi brojim preostale kapi (pitke) vode, čini mi se da većina sadržaja očekuje od mene da riješim klimatsku krizu na svojoj i globalnoj koži. U...
Društvene mreže postale su naša nova stvarnost. Nešto kao najnoviji svjetski poredak. Tamo se preselio sav, ili gotovo sav, društveni, politički, a u dobroj mjeri i kulturni život. Tamo se rađaju ljubavi i (ne)prijateljstva, kuju novi i raskivaju stari savezi. Tamo neki uspijevaju da sakriju svoju pravu prirodu, a neki drugi razotkriju se u kompletnom jadu sopstvene egzistencije.
Piše: Ozren Kebo
Pošto smo duboko u trećoj deceniji postojanja i dominacije društvenih mreža, možda je došlo vrijeme da klasificiramo i u najkraćim crtama natuknemo kako djeluju pripadnici pojedinih obrazaca ponašanja.
1. Masovno hejtanje i brutalno satiranje neistomišljenika:
Svako malo neki nesretnik izjavi nešto što...
