Ilustracija
Varijante Poznanjskih govora nekažnjeno se izgovaraju i danas, kod nas, tokom predizborne kampanje – genocid je „odbrana ognjišta” i „nikakve sudske presude i zakoni ne mogu nam zabraniti da tako govorimo”.
Piše: Selvedin Avdić
Četvrtog oktobra 1943. godine, u gradskoj vijećnici u Poznanju, komandant SS-a Heinrich Himmler održao je trosatni govor u kojem je iznio detalje nacističkog plana za Evropu i još oštriji, „ali neophodan” odnos prema slavenskim narodima.
"Hoće li deset hiljada ruskih žena kolabirati od iscrpljenosti dok kopaju tenkovski rov ne zanima me, zanima me samo da li je taj rov na vrijeme iskopan za Njemačku... Mi Nijemci, koji smo...
Foto: Printscreen/Televizija Hram/YouTube
Nijednog se zločina iz ratova devedesetih ne treba stideti – to hoće da nam poruči naprednjačka elita, navijači Partizana i Zvezde, i patrijarh Porfirije.
Piše: Vladimir Veljković
Evo recimo, navijači su bili razvili transparent „Pravac Potočari“, kratko i jasno. A evo, i patrijarhu Porfiriju je osuđeni ratni zločinac general Ratko Mladić ostao u lepom sećanju. Jer se Mladić, naime, poslednjih godina pred smrt pričešćivao i ispovedao, te je tako zaslužio da ga patrijarh u besedi na sahrani nazove pravoslavnim hrišćaninom i „rabom Božijim“. Nije, međutim, jasno da li je Mladić ispovedao svoje zločine i da li se zbog toga...
Foto: Vladimir Srajber / Pexels
Ljetni dani potaknuli su jedno istraživanje o raznim formatima samopomoći, (javnim) prostorima te odmoru kao praksi za nošenje s klimatskim promjenama.
Piše: Sara Gurdulić
Suhe usne šupljine, između potrebe za gutljajem vode i krajem migrene, ljeto sam provela scrollajući kroz različite recepte i formate samopomoći iz rubrike “nošenje s klimatskim promjenama” na svom Instagram feedu. Video i tekstualni formati koje mi algoritam nudi upozoravaju me na katastrofičnu ekološku budućnost, a dok u glavi brojim preostale kapi (pitke) vode, čini mi se da većina sadržaja očekuje od mene da riješim klimatsku krizu na svojoj i globalnoj koži. U...
Društvene mreže postale su naša nova stvarnost. Nešto kao najnoviji svjetski poredak. Tamo se preselio sav, ili gotovo sav, društveni, politički, a u dobroj mjeri i kulturni život. Tamo se rađaju ljubavi i (ne)prijateljstva, kuju novi i raskivaju stari savezi. Tamo neki uspijevaju da sakriju svoju pravu prirodu, a neki drugi razotkriju se u kompletnom jadu sopstvene egzistencije.
Piše: Ozren Kebo
Pošto smo duboko u trećoj deceniji postojanja i dominacije društvenih mreža, možda je došlo vrijeme da klasificiramo i u najkraćim crtama natuknemo kako djeluju pripadnici pojedinih obrazaca ponašanja.
1. Masovno hejtanje i brutalno satiranje neistomišljenika:
Svako malo neki nesretnik izjavi nešto što...
Foto: Unsplash
Da bi se knjiga skenirala za potrebe veštačke inteligencije, ona mora da se raskoriči, uništi. Reklo bi se da knjige jednostavno prelaze iz jednog oblika postojanja u drugi. Ali ko će im imati pristup?
Piše: Dejan Ilić
Vest kaže: veštačka inteligencija u pogubnom pohodu na polovne knjige. Dobro, ne kaže baš tako. Evo šta kaže: kompanije kupuju u antikvarnicama veliki broj polovnih i retkih knjiga da bi razvile nijansiranije jezičke modele veštačke inteligencije. Ako sam dobro zapamtio i razumeo – jezički obrasci dostupni u tekstovima na internetu nisu dovoljno dobri primeri za prikladnu upotrebu jezika: kratki su i jednostavni, sa...
Foto: Capital
Šta Banja Luka ima zajedničko sa Ženevom i Njujorkom? Na prvi pogled – ne baš mnogo. Ali postoji jedna važna stvar. Sve tri grada krasi djelo jednog od najvećih kipara 20. vijeka s ovih prostora, Antuna Augustinčića. Njegov "Rudar" stoji u Ženevi, pred Međunarodnom organizacijom rada, njegov "Mir" u Njujorku, pred Ujedinjenim nacijama, a njegov spomenik palim Krajišnicima stoji na Šehitlucima, iznad Banjaluke.
Piše: Srđan Blagovčanin
Hvala na pitanju, spomenici u Ženevi i Njujorku su u odličnom stanju. Banjalučki je, međutim, u stanju koje najbolje opisuje odnos ovog grada prema vlastitoj kulturnoj baštini. Banja Luka, doduše, ima nešto što Ženeva i...
Foto: Wouter/ Unsplash
Ovim člankom želim skrenuti pozornost na zanimljiv tekst dr. Khadije Alhumaid pod naslovom Četiri načina na koje je tehnologija negativno promijenila obrazovanje. U njemu autorica opisuje u kojoj se mjeri tehnologija postupno integrirala u naše obrazovne procese i metodologiju.
Tehnologija nije nešto novo i specifično za našu industrijsku civilizaciju. Otkad je čovjek počeo hodati zemljom, prisutna je kao alat za “ovladavanje prirodom i suprotstavljanje njezinim nepobjedivim silama”. Međutim, tijekom ovog stoljeća njezina se upotreba toliko povećala da više nije samo usputni dodatak, već je neophodna za naš način života. Na primjer, tristo sati videozapisa prenese se na YouTube...
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Patrijarhat bez sumnje šteti više ženama, oduzimajući im finansijsku nezavisnost, jednakost i slobodu izbora, ali ni muškarci nisu pošteđeni njegove teške cijene. Prevazilaženje ovih starih obrazaca nije borba jednog pola protiv drugog, već zajednički korak ka pravednijem i zdravijem društvu.
Piše: Džejlana Bulut
Kada pogledamo društveni poredak u Bosni i Hercegovini, jasno je da je patrijarhalni sistem i dalje najzastupljeniji model po kojem živimo. Zamišljen kao tradicionalni okvir, on nam često djeluje nepromjenjivo, ali postavlja se pitanje: šta ako nam je taj stari sistem postavio pravila u kojima na kraju svi gubimo — i žene i muškarci?
Patrijarhat se u...
Foto: AAY
Skakalo se na noge na svako pominjanje radničkih prava i socijalne pravde koji su svrstavani u neželjene ostatke „komunističkog mraka”. U takvom „nuru demokratije” i „intelektualnom ozračju” praznog populizma svih ovih godina razmatrala se problematika srednjebosanske industrije.
Piše: Selvedin Avdić
Zeničke željezare više nema. Ali, ne bi nam taj nestanak trebao biti preveliki šok, jer godinama smo se navikavali na njeno propadanje. Tokom banditske poslijeratne tranzicije ona je pretvorena u igračku, koju su jedan drugom dodavali kuvajtski, indijski i fočanski tajkuni, a tokom njihovih igrica ona se smanjivala, topila kao grudva snijega, dok se nije pretvorila u prljavu, otrovnu baricu.
NEMA...
Foto: Mika Baumeister/Unsplash
Postoje društvene prekretnice kada naizgled nemoguće iznenada postaje neizbježno. Dobro novinarstvo igra suštinsku ulogu u pokretanju ovih promjena i pokazuje nam kako se prave promjene mogu dogoditi.
Piše: George Monbiot
Postoji mnogo razloga za očajanje: naša zelena i prijatna zemlja je isušena i smeđa, rezervoari su iscrpljeni, a šumski požari bjesne u Velikoj Britaniji, Evropi i SAD-u. Ali postoji još mnogo razloga da ne očajavamo: očajanje je samoispunjavajuće; očajanje je obeshrabrujuće; očajanje je ono što kopilad žele da osjetite. Ali prije svega, očajanje je iracionalno. Dozvolite mi da objasnim zašto.
Koliko god naši alati za prognoziranje bili sofisticirani, jednostavno nemamo...
