foto: privatna arhiva
„Imaš nevidljivog, sićušnog neprijatelja, mikroorganizam koji nas postrojava. To je sve zbog ljudske prirode. Riječ insan u doslovnom prevodu znači „onaj koji zaboravlja“. Zaboravljamo lako i loše i dobro. Ne znamo kuda da krenemo nakon loših iskustava. Nismo položili ispit tokom rata, ništa nismo naučili.“
U pjesmi Rolling Stonesa „You Can’t Always Get What You Want“, bosanskohercegovački muzičar Dino Šaran vidi jednu od ključnih poruka koju ljudi treba da shvate u doba korone. Ne moramo imati sve, ali nam treba dosta samodiscipline i introspekcije – smatra Šaran. Na pitanje kako je doživio tu katastrofu kroz koju cijeli svijet prolazi, kaže:
„S obzirom da znam da se ovo već ranije događalo, jer se događalo otprilike svakih 100 godina, rekao sam sebi ‚ne da se usranom do potoka‘. Pomirio sam se s tim. To je jedini način da čovjek nekako predura ovo sve. Prihvatiš i držiš se mjera. Prestaće.“
Razgovarala: Maja Bjelajac
Šta je proizašlo iz svega ovoga u smislu neke filozofije života, šta je poruka svakom od nas?
Ako ima neka poruka, ona je: hajte malo u ćelije. Hajte malo u to što ste sami sagradili. Hajte malo popustite prirodu, floru i faunu, bavite se malo sobom i svojim sranjima. Neka Božija poruka bi to bila prema ljudskom rodu. Da se svako sobom zabavi, da se sve uspori, da bude „sve je stalo samo djeca rastu“. I valjda će se izvući neka pouka iz toga, mada uvijek je tako – ljudi će postati još bolji, marva će postati još gora, nažalost marva je uvijek u većini. Tako da nemam nekih prevelikih očekivanja i ne bih to dizao na neki pijedestal velike samospoznaje, svjetla koje će zabljesnuti u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Mislim da je to samo jedno čišćenje duhovno.
Ljudi su u ovom svemu upućeni prvenstveno na sebe, sami su sa sobom, introspektivniji..upućeni su na najuži krug bliskih ljudi. Kao da se vraćamo na fabričke postavke da bismo shvatili šta nam je zaista važno?
Pa imaš opciju da uđeš u sebe ili u frižider. Ko uđe u sebe na dobitku je…ko uđe u frižider, potrošiće pare na fitnese i ostalo.
Šta s nama koji uđemo i u sebe i u frižider?
Pa to ti je dobro. Nećeš biti na gubitku. Važno je da si ušla u sebe, ne samo u frižider.
Kako vidiš život u narednih godinu-dvije, u smislu promjene načina života?
Način života se već promijenio. Naše je da se naviknemo dok to ne prođe. Učimo se strpljenju, učimo se da zaronimo u sebe. Ima tu i pozitivnih stvari. Nije to samo dosada i gubitak slobode. U suštini sloboda nije da možeš šta hoćeš. To je bezakonje i tome svjedočimo nekoliko zadnjih decenija, pogotovo mi ovdje, na prostorima Balkana. Tako da mislim da će nam dobro doći jedno čišćenje i vraćanje u neku mjeru. I da shvatimo da je srednji put najbolji u svemu, da je ekstremizam svake vrste, na bilo kojem planu – glupost.
Kad si spomenuo slobodu, nije li ironija da ljudi kukaju za njom, sada im je nepodnošljiv totalitarizam u doba korone. Gdje su bili ranije ovi protivnici totalitarizma?
Nema, dok čovjeka lično ne nagaziš, neće reagovati. Što bi ugrožavao svoj komfor? Znači, kad nećeš da ugrožavaš svoj komfor, onda će ti tvoj kućni komfor biti jedino što ti preostaje. Ćelija.
Da li ti se čini da naše dnevne politike padaju u drugi plan, kao što se dešavalo i za vrijeme poplava. Zašto su potrebne katastrofe da bi ljudi bili solidarni, empatični, normalni..?
Uvijek se ljudi zbliže u nekim obnormalnim okolnostima koje im direktno ugrožavaju egzistenciju. To je u ljudskoj prirodi. I to je jedna od poruka ove situacije. Imaš nevidljivog, sićušnog neprijatelja, mikroorganizam koji nas postrojava. To je sve zbog ljudske prirode. Riječ insan u doslovnom prevodu znači „onaj koji zaboravlja“. Zaboravljamo lako i loše i dobro. Ne znamo kuda da krenemo nakon nekih loših iskustava. Nismo položili ispit tokom ratra, ništa nismo naučili. Tako da nam je ovaj virus došao kao neka malo blaža varijanta rata, ne bi li se dozvali.
Da li je ova sad situacija potakla tvoju kreativnost ili ima suprotan učinak?
Potakla mi je kreativnost ali ja nisam dnevno-politički tip autora – da u momentu kada je to vruće, ja sad o tome nešto. Imam jednu parodiju, veselicu na temu korone. Neobična je vrlo, biće iznenađenje. U pitanju je izvorni folk, pravi, sa sela.
Autor: Impuls