“Kada sam pozivala na potpisivanje peticije povodom zagađenja vazduha u Banjaluci, govorila sam da je peticija ustavno sredstvo i da građani imaju ustavno pravo da na nju dobiju odgovor. Zaštita Ustava i zakona je spala uglavnom na građane. Sve je moguće kada se građani slože i podržavaju jedni druge.” Ovom porukom advokatica Dragana Stanković iz Banjaluke sažima svoju pravnu bitku protiv tromog sistema.
Razgovarala: Jelena Jevđenić
Ona je prošle godine pokrenula peticiju kojom se tražilo hitno postupanje nadležnih u gradu Banjaluci zbog alarmantnog zagađenja vazduha. Na peticiju iz Grada nisu reagovali, pa je Stanković slučaj predala na sud. Okružni sud u Banjaluci usvojio je zahtjev i naveo da su Skupština Grada Banjaluka i njen predsjednik prekršili ustavno pravo da dobije odgovor na peticiju, koji je u vezi s ustavnim pravom na zdravu životnu sredinu.
“Ustav Republike Srpske izričito propisuje da građani imaju pravo da državnim i drugim organima i organizacijama podnose peticije, ali i da na njih dobiju odgovor. Vodeći se tom ustavnom odredbom protekle zime pozvala sam građane da zajedno sa mnom potpišu peticiju kojom se tražilo hitno postupanje organa Grada, i Gradonačelnika, i Skupštine Grada Banjaluka, u smislu da preduzimaju mjere da se zagađenje vazduha smanjuje i otklanja. Ustav Republike Srpske kao akt koji je iznad zakona i ostalih propisa u Republici Srpskoj, je neprikosnoven akt kojeg smo svi obavezni poštovati pa sam smatrala nemogućim da se bilo koji organ ili odgovorno lice o njega otvoreno ogriješe, i da je stoga peticija siguran način da po pitanju zagađenja vazduha uspostavimo kao građani direktnu komunikaciju sa nadležnim organima. Međutim, nakon što je prošlo skoro punih šest mjeseci od dana predaje Peticije Skupštini, a nije bilo “ni traga” odgovoru od Skupštine, odlučila sam da pokrenem sudski postupak zaštite ustavnih prava koja su u konkretnom slučaju bile prekršene radnjom nečinjena – nedavanjem odgovora”, kaže Stanković za Impuls.
Ona dalje govori da je u sudski postupak ušla sama smatrajući da s obzirom na prirodu njenog posla, advokatsku etiku, je obavezna da da svoj doprinos zaštiti javnog interesa i zaštiti Ustava.
IMPULS: Šta je po Vama najvažnije u ovoj presudi?
Stanković: Ovu sudsku odluku smatram važnom jer sud daje potvrdu ustavne garancije da građani imaju pravo da na svoje peticije dobiju odgovor od javnog organa. U odluci sud se poziva i na ustavno pravo građana Republike Srpske na zdravu životnu sredinu te se povezuje konkretna Peticiji sa ta dva ustavna prava. Peticija je slobodna forma koja nije detaljnije uređena zakonom ili drugim propisima, za razliku od građanske inicijative koja zahtijeva strogo formalnu proceduru, pa ova sudska odluka meni pokazuje da građani mogu i na lakši način stupati u neposrednu komunikaciju sa javnim organima. Ne znači da treba zanemariti prednosti građanske inicijative, ali se potvrđuje da i peticija ima svoj značaj u građanskom djelovanju ka javnim organima.
Šta ovaj slučaj poručuje građanima koji često misle da su peticije „uzaludan posao“ i da se protiv sistema ne može boriti zakonitim putem?
Jesam se susrela sa omalovažavanjem peticije kao oblika djelovanja u periodu prikupljanja potpisa, a ona su dolazila mahom od osoba koje se ne bave pravom. Moja inicijalna vodilja pri organizovanju peticije je bila upravo ustavna odredba koja se odnosi na Peticiju, međutim građani koji su davali negativne komentare nisu prije toga postavljali pitanja niti se interesovali za povezanost Ustava i problema zagađenog vazduha. Zato smatram bitnim da se u svaku oblast u kojoj postoji neki problem u društvu uključuju osobe školovane i zainteresovane za predmetnu oblast, i da bi građani trebali da se tu informišu i konsultuju, tj. da nekada povjeruju, umjesto da se prepuštaju defetizmu, ili barem da ga ne šire. Sve je moguće kada se građani slože i podržavaju jedni druge. Zakoni i Ustavi štite građane i naša prava, na nama je da posegnemo za njima i da ih koristimo. Kao što vidimo iz ovog i kod nas brojenih drugih primjera, zaštita Ustava i zakona je spala uglavnom na građane.
Pošto niste dobili nikakav odgovor od Grada, kako ocjenjujete taj odnos lokalnih vlasti „običnim“ građanima?
Odnos Skupštine, ali i Gradonačelnika, u predmetu ove Peticije prema građanima smatram izuzetno omalovažavajućim i ignorantskim. Od Gradonačelnika je stigao odgovor koji uopšte nije poslao niti potpisao on, nego lice na koje je navodno prenio ovlaštenje da to učini i pri tome odgovori uopšte nisu bili usmjereni na veoma konkretne tačke Peticije, koja je bila jasno podijeljena na šest različitih stavki iz oblasti djelovanja Grada. Od Skupštine Grada, pak, nije bilo nikakvog odgovora. Za mene je takvo postupanje protivno dostojanstvu koje bismo u ovom dobu trebali imati jedni prema drugima – više od stotinu građana (a i da je samo jedan isto je) su se potrudili, odvojili vrijeme potpisali peticiju, okupili se, bili u problemu, obratili vam se kao odgovornim licima, Peticija se pisala, štampala, kopirali se prilozi, nosila se dokumentacija na protokol, a vi na to nećete ni da odgovorite čak?! Potpuno nepoštovanje građana i da nema ustavne garancije po pitanju peticije, a uz nju kršenje Ustava koje bi u zdravom društvu za sobom vjerovatno povuklo i odgovornost.
Spomenuli ste da ove novčane kazne ne isključuju krivičnu odgovornost. Ukoliko se bude ignorisalo i ovo sudsko rješenje, koji je Vaš naredni pravni korak?
Krivični zakonik propisuje kao posebno krivično djelo, članom 340. Neizvršenje sudske odluke te navodi da: “Službeno ili odgovorno lice koje svjesno ne postupi po pravnosnažnoj sudskoj odluci, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine”. Građani kod nas su mahom nepovjerljivi da će krivična odgovornost “stići” bilo koga ko je dio vlasti, međutim vjerujem da se takva praksa uvijek može promijeniti.
Što se tiče narednog koraka, sve zavisi od daljeg postupanja organa Grada i procjene svrsishodnosti daljih pravnih lijekova. Svakako očekujem da nakon svih dešavanja u vezi sa zagađenjem vazduha, i odgovorna lica, ali i svi službenici organa Grada i Ministarstva nadležnog za pitanja životne sredine, i svih drugih organa koji imaju svoju nadležnost po pitanju vazduha, problem zagađenja ozbiljno shvate, i da preuzmu stvarnu odgovornost za svoj rad.
Sud je izričito povezao vaše ustavno pravo na odgovor s ustavnim pravom na zdravu životnu sredinu. Zašto je ova veza ključna za sve buduće ekološke i građanske borbe u Banjaluci i cijeloj BiH?
U obrazloženju sudske odluke sud se izričito osim na ustavno pravo na odgovor na peticiju pozvao i na ustavno pravo na zdravu životnu sredinu. Za mene je to jako važno jer ustavne odredbe nisu tu samo forme radi, nego su tu da bismo ih oživotvorili i koristili ih stvarno i stalno, i konačno u sve više sudskih odluka pronalazim pozivanje na Ustav kao temeljni princip i neprikosnoveni akt. Pri tome bih istakla još da su sva ova prava Ustavom Republike Srpske neposredno propisana i da nije bilo potrebno dodatno se pozivati na međunarodne konvencije i akte te stoga izuzetno cijenim sadržaj Ustava Republike Srpske. Za naš prostor koji je ekološki ugrožen u posljednje vrijeme, Ustav Republike Srpske ima veliki značaj.
Problem zagađenja vazduha u Banjaluci, posebno tokom zimskih mjeseci i dalje je alarmantan. Ako i kada dobijete taj zvanični odgovor od Grada, šta je ono što u njemu moraju ponuditi građanima kao rješenje za čistiji vazduh?
Naravno da i pored ove sudske odluke te i ostalih akata i informacija koji su ishodovani u proteklom periodu, problem zagađenog vazduha ostaje neriješen. Pojedini nosioci vlasti su dali izjave da će problem rješavati, a moja očekivanja su u narednom periodu usmjerena na ispunjenje tih obećanja, ali i na građane. Građani će dobiti realizaciju obećanog onoliko koliko budu tražili, i sve je u njihovim rukama.
“Zagađenje vazduha nas pogađa sve, a najugroženija su ipak djeca jer ona ne mogu sama dići glas niti se na bilo koji način zaštiti, pa sam u tom smislu osjećala odgovornost i prema svojoj djeci, te djeci uopšteno. Odlučila sam da sama učestvujem u postupku i da se sama zastupam, jer je pokretanju sudskog postupka prethodio period u kojem sam osim na potpisivanje peticije, građane pozivala i da pokrećemo druge različite pravne postupke, što je bilo djelimično i iscrpljujeće – koordinisati sa kolektivom, a bez veće ili sistemske podrške. Svaki sudski postupak nosi i rizike negativnog ishoda za pokretača, pa sam smatrala da je jedino ispravno i optimalno da sama uđem u taj postupak”.
Impuls