Mario Crnković: Kako je Trgovska gora ujedinila BiH

Foto: Impuls

“Mi u BiH smo poznati po tome da se dijelimo po svim mogućim osnovima. Čak i kad nemamo nikakvih razloga za podjelu, mi ćemo ih pronaći. Ali, kada je u pitanju odbrana prava na život, odbrana rijeke Une i svega onog  što ona predstavlja, tu smo jedinstveni”.

Već 26 godina Novi Grad i okolna mjesta na rijeci Uni suočena su sa prijetnjom zvanom „slučaj Trgovska gora“. O dugogodišnjoj borbi protiv namjere susjedne Hrvatske da uz samu granicu s BiH izgradi odlagalište radioaktivnog otpada, za Impuls portal govori Mario Crnković, čovjek koji je postao simbol te borbe.

 Autor: Impuls

Mario Crnković, IT stručnjak i projektni menadžer iz Novog Grada, 2015. godine je sa grupom istomišljenika osnovao Udruženje Grin tim (Green Team). Upravo ova grupa entuzijasta najzaslužnija je što su se i institucije i naučna zajednica i građani iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine zainteresovali za Trgovsku goru i što je taj slučaj postao tema i u evropskim institucijama.

Kada kažemo „slučaj Trgovska gora“, o čemu se zapravo radi? Kakva je to prijetnja i kako je priča počela?

Radi se o namjeri Republike Hrvatske da baš na ovom ovdje području, na nekih kilometar od rijeke Une i granice sa BiH, smješta radioaktivne, ali i druge opasne otpade sa teritorije čitave Hrvatske.

Hrvatska i Slovenija imaju nuklearnu elektranu Krško, oni su imali ekonomske, energetske i sve druge moguće benefite od rada te nuklearke, a onda su došli su na fantastičnu ideju da radioaktivne otpade, kao teret svojih benefita, odlažu uz rijeku Unu, nama pred vrata.

To je otvaranje Pandorine kutije, kada je u pitanju upravljanje radioaktivnim i drugim opasnim otpadima. Praksa je da se takav opasni otpad smješta na mjestu gdje je nastao ili na drugoj adekvatnoj lokaciji. A Hrvatska je u periodu od 1997. do 1999. godine, dizanjem ruku u Saboru, donijela političku odluku da je jedina adekvatna lokacija za smještanje radioaktivnog i drugog opasnog otpada, baš ova na Čerkezovcu na Trgovskoj gori, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom.

Rijeka Una – Foto: Impuls

Iz Zagreba uporno stižu poruke da opasnosti nema, da će oni odgovorno upravljati otpadom na Trgovskoj gori. Može li BiH vjerovati komšijama?

Kako da Bosna i Hercegovina vjeruje tim porukama, kad vidimo šta se nedavno dešavalo sa opasnim otpadom u Hrvatskoj. U Gospiću su zakopali opasni otpad, bilo je kontroverznih slučajeva i nadomak Zagreba i na brojnim drugim lokacijama.

I onda mi treba da vjerujemo da će se odgovorno upravljati opasnim otpadima, koje su politički izgurali na granicu. I to nije sve. Imamo argumente koji su nedvojbeno više puta pokazali da Trgovska gora nije adekvatna lokacija za takvo odlagalište. To je velika opasnost za Krajinu, pa i sam Novi Grad i za rijeku Unu.

Vi se protiv tog odlagališta i te opasnosti borite godinama. Imate li podršku u toj borbi i ko vas podržava?

Slučaj Trgovska gora u BiH je otvoren 1999. i 2000. godine. Kada je u pitanju Grin tim ekipa, mi smo na tome angažovani od 2015.

Slučajno ili ne, baš tada se krenula buditi i buniti i Bosna i Hercegovina. Drago mi je što mogu reći da je Trgovska gora, iako je to jako loša i jako ružna tema, ujedinila Bosnu i Hercegovinu.

Mi u BiH smo poznati po tome da se dijelimo po svim mogućim osnovima. Čak i kad nemamo nikakvih razloga za podjelu, mi ćemo ih pronaći. Ali, kada je u pitanju odbrana prava na život, odbrana rijeke Une i svega onog  što ona predstavlja, tu smo jedinstveni.

U startu, to nije išlo ni dobro ni glatko, ali u posljednjih 10 godina smo uradili mnogo toga.

Najviše je urađeno po pitanju argumentacije. Nije dovoljno što mi znamo da smo u pravu i da nas neko ugrožava. Sve što govoriš i za šta se zalažeš moraš dokazati crno na bijelo. A mi danas imamo i stručne i naučne radove koje potvrđuju naše stavove. Ima tu još posla, ali sada imamo značajne pomake.

Da li u ovom slučaju, kako se to obično kaže, institucije rade svoj posao?

Pokazalo se da institucije ipak djeluju, kad su u pitanju ekološki problemi.

Bosna i Hercegovina je podnijela prigovor po pitanju kršenja ESPO konvencije od strane Republike Hrvatske. Ova konvencija definiše prisustvo značajnih negativnih prekograničnih uticaja. Urađen je i podnesak po pitanju Arhuske konvencije, koja definiše pravo na učešće javnosti u procesima donošenja odluka. Stanovništvo BiH, a i Bosna i Hercegovina kao država, apsolutno su ignorisani, kad je u pitanju odluka Hrvatske da odlagalište radioaktivnog i drugog opasnog otpada smjesti uz samu granicu. Kao da se nas to ne tiče.

Nedavno se BiH obratila i sekretarijatu Bernske konvencije, koja se bavi očuvanjem evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Imamo osnova da vjerujemo da je u slučaju Trgovska gora i ta konvencija prekršena, pa očekujemo da nam se i fakulteti pridruže u smislu argumentacije za ovu tvrdnju.

U pripremi su najmanje još prijave po pitanju kršenja dvije konvencije.

Takav angažman, iako se na njega čekalo godinama, zaista je za pohvalu. Da li je tako i kada su u pitanju drugi problemi sa kojima se BiH suočava?

Nažalost, nije. Ali, drago mi je da imamo ovaj pozitivan primjer, koji sve nas može podstaći na razmišljanje i djelovanje.

Koliko je slučaj Trgovska gora uticao na stanovništvu u Novom gradu?

Jako je ružan osjećaj kada živiš s takvom prijetnjom, godinama. Pa evo, da sada vi držite ovdje pored mene podignutu ruku i kažete „ja ću tebe ošamariti“, kako bih se ja osjećao! Možda bi mi bilo svejedno minut, dva, pet minuta, ali da to tako neko s podignutom rukom stoji iznad mene 20 godina, ne bi mi bilo svejedno.

Zato imamo određene statističke pokazatelje, za koje vjerujem da će prije ili kasnije izaći u javnost, da Trgovska gora utiče i na demografska kretanja u Novom Gradu. Da se razumijemo, ljudi odlaze iz čitave Bosne i Hercegovine, iz ekonomskih, socijalnih, političkih i mnogih drugih razloga. Ali nepobitno je da na ovom ovdje području imamo i uticaj slučaja Trgovska gora.

Na kraju krajeva, da se danas –  sutra, ne daj bože, ta prijetnja ostvari, prvi bih ja ozbiljno razmislio da li da ostanem ovdje. Ne zato što će se nužno odmah desiti nešto loše, nego zbog toga ne želim da moje dijete, kada ga budem imao, odrasta u takvom okruženju.

Povezane vijesti

Poništeno rješenje za geološka istraživanja na Sinjakovu

Foto: Impuls Po tužbi Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, Okružni sud Banjaluka poništio je rješenje kojim je odobrena treća izmjena i dopuna Projekta detaljnih...

CRVENI KARTON – Dodik je zakon

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“ Republika Srpska je uzaludna kategorija. Jer, Dodik je zakon! I ustav. I Tito. I Bog. On je i...

Popular Articles