Foto: Privatna arhiva/Fejsbuk
Edina Heldić Smailagić banjalučka je književnica, magistrica psiholoških nauka i mama Hrabrica, a svestranost joj je drugo ime. Na polju književnosti, obrazovanja, nauke, glume i inkluzije, djeluje već dugi niz godina. Nedavno je promovisala knjigu „Bajka o kralju Dobrici“ na Međunarodnom sajmu knjige u Banjaluci, a tu je i knjiga „Bajke za majke“. Obje ove knjige Edina je pisala sa svojim sinovima i kroz formu bajke predstavila jedan malo drugačiji, šareni svijet. Prije ovih, objavila je i knjige poezije „Tajna klopka“, „Čarobna igra ljubavi“, „U ime Boga je moja majka“. Voditeljica je psihološkog savjetovališta „Čarobna igra ljubavi“, kao i inkluzivne dramske družine „Kraljevstvo dobrica“ koja je veoma prepoznata u BiH i svijetu, te su česti gosti na mnogim festivalima, sajmovima i manifestacijama.
Razgovarala: Nataša Lazukić
O Edini se mnogo toga može reći, a ona je u ovom razgovoru govorila o svestranosti, novim knjigama, radionicama i čemu su je naučili njeni dragi sinovi.
Na sajtu Čarobna igra ljubavi možete kupiti knjige, zakazati radionice, dogovoriti nastupe, potražiti psihološku podršku i ispratiti sav njen rad.
Prepoznati ste kao jedna veoma svestrana osoba i djelujete na polju književnosti, psihologije, obrazovanja i inkluzije. Koliko vam znanja iz psihologije i upravo ta vaša nepresušna radoznalost i svestranost pomažu da razumijete emocije, likove o kojima pišete i glumite, kao i način na koji posmatrate svijet i zalažete se za inkluziju?
Ponekad se osjećam svestranom ,a opet nekad tako siromašnom pred obiljem znanja koje nemam, a za kojim uporno tragam i to sve u želji da priblizim ljudima svijet izazova djece i ljudi kroz svoje umjetničke alate, među kojima ubrajam i pisanje priča i pjesama. Meni sreću donosi činjenica da sam prepoznata kao neko ko nikad ne odustaje u potragama za boljim odogovorima i kao ona koja ne pristaje na tradicinonalni tvrdi okvir koji nudi psihologija kao nauka. Znanja psihologa su uvijek oskudna pred širinom lepeze ljudskog mozaika.
Može li književnost/umjetnost uopšte doprijeti do srži čovjeka tamo gdje stručni pristup ponekad ne uspijeva?
Umjetničke alatke među kojima ubrajam književnost itekako može doći do srži, ali korištenje alata umjetnosti može osloboditi osobe u samom procesu rada na sebi i iscjeljenju. Ja bih uvijek stavila akcenat- u slobodi bića koje želi da nam se otkrije.
Koliko je pisanje ljekovito za vas u smislu da je i način suočavanja sa nekim emocijama, strahovima, ali i želja da pomognete drugima kroz sve to što pišete?
Od kad dišem vjerujem u osnovu takozvane biblioterapije. Pišem od kad sam naučila da pišem. Pisanju sam se posvetila u veoma teškim vremnima mog djetinjstva o čemu i govori moja prva knjiga- sabrana sjećanja u vidu pjesama na boli i rane mog djetinjstva i rane mladosti. Za mene je umjetnost i ljepota jedini lijek za koji se hvatam u olujama i taj lijek ja dajem svima. Nudim svima kroz svoj rad i savjetujem svima da probaju da pišu.
View this post on Instagram
Majka ste jednog predivnog dječaka čiji osmijeh grije svijet. Koje su najvažnije spoznaje o svijetu (ili sebi) do kojih ste došli upravo zahvaljući njemu a do kojih možda ne biste došli na drugačije načine?
Ja sam majka jednog neurodivergentnog djeteta koji je oslobodilo moju kreativnost i moje ranjeno biće. Ja sam mu zahvalna i biću mu zahvalna i sa drugog svijeta. Njegov način sagledavanja slobode i pravila me naveo da se bavim sobom, to jest da se nakon 13 godina pauze od umjetničkog rada ponovo u taj svijet vratim novom zbirkom pjesama. I sad, stalno pišem. Ističem i svog drugog sina koji takođe piše i koji je kao stakleno dijete (brat osobe s poteškoćama) me naučio kako da budem agilnija i budnija kada se radi o toj kategoriji djece. Onoj djeci koja se često ne vide od svojih braće ili sestara.
View this post on Instagram
Kroz svoja inspirativna oba sina sam shvatila da sam jako posvećena i temeljna osoba i da ustvari nisam kliše kako me vide neki drugi ljudi. Ja sam posebna. I hrabra i atipična. Ja sam borac koji ne odustaje ni nakon stotinu padova. Uz njih sam zavoljela sve ono što je drugima kod mene nekad i smetalo, a to je izrazita energija i elementi hiperaktivnosti. Nekad sam svoje izazove oko toga zvala problem. Sad ih zovem dar.
View this post on Instagram
Često se u našem društvu govori o inkluziji u pravnom i institucionalnom smislu. Koliko zapravo ima one suštinske, ljudske inkluzije i sposobnosti da ljudi prihvate drugog bez potrebe da ga mijenjaju? Kako izgleda inkluzija u svakodnevnom životu?
Taj vid inkluzije se rijetko sretne. Inkluzija naseg bh društva podrazumijeva da se ljudi prilagode svim mogućim pravilima i postulatima, ali zaboravlja ono najvažnije a to je da je to dvostrani proces, odnosno i da oni drugi, s one strane, moraju da se mijenjaju i uče. Ponekad se osjećam kao robotska balerina.
View this post on Instagram
Oformili ste i „Kraljevstvo Dobrica“. Šta za vas predstavlja ova družba i kako vas možemo podržati?
Oformila sam „Kraljevstvo Dobrica“ kako bi ljudi došli da nas istinski upoznaju, a ne da nas izučavaju ili mijenaju. Mi zagovoramo slobodu i nemamo stege društva pa smo otvoreni za sve ljude. Tako ih učimo da otvore vrata svoga srca. Pomoći nam možete direktnim pozivom na druženja, zajedničke nastupe, ali i samim prisustvom u našim životima i javnim nastupima. Najviše sam ponosna na činjenicu da u dosadašnjem radu nemam nikakvu podršku (osim moralne) a da mi i dalje ne odustajemo. Moji članovi imaju misiju i nećemo stati čak i kad imamo finansijskih problema. Sve što prodamo pa i najmanju sitnicu mi ulažemo u kostime, opremu i ostale troškove koji nekad i nisu mali. Nekom treba projekat da bi radio. Nekom treba da im neko da novac da bi radio inkluzivan projeket. Nama ne treba ništa da bi radili i učili druge ljubavi.
View this post on Instagram
Do sada ste napisali i mnogo knjiga poezije i sve one prožimaju jedna drugu („Tajna klopka“, „Čarobna igra ljubavi“, „U ime Boga je moja majka“). Krucijalna tema vašeg stvaranja je ljubav, a figura majke zauzima posebno mjesto. Koliko zapravo roditeljska ljubav, posebno majčinska, oblikuje svakog od nas i naše stvaranje?
Imam jednu tajnu. Kada sam bila djevojka, nikad nisam bar ne pretjerano davala pažnje djeci i temi majčinstva. Magistrirala jesam iz te oblasti, upisala i doktorske studije iz te oblasti, ali tema mog majčinstva nije bila vezana za te izbore. Čak sam se plašila da li ću biti dobra majka. Bog je imao plan za mene. Uputio me na naučni put koji se tiče djece i mladih, a onda mi u krilo spustio mog drugog sina. Onog s poteškoćama. Tad sam sve shvatila i napustila doktorske studije. U knjigama nisam mogla naći ni utjehu ni ideju. Kao majka imala sam duboku osnovu u mom školovanju da najzad postanem odlična majka. Moja osjećanja su se tad izmijenila i došlo je do izražaja najbolje u meni. Sad mi je čudno kada se sjetim kakva sam djevojka bila i sa kakvim stavovima oko djece i majčinstva. Kao da se Bogu nije dopalo kako sebe vidim pa me odjednom usred oluje gurnuo u svjetlost gdje sam uvidjela da sam mnogo bolja nego što mislim, pogotovo kada se radi o osjećanjima prema svojoj i tuđoj djeci, a posebno onoj koja vape za pomoći i pažnjom.
Roditeljska ljubav ne da oblikuje svakog od nas nego od nas traži promjene, širinu i dubinu- beskrajnu posvećenost i požrtvovanost. Svakoj ženi želim da to osjeti., ako ne kroz svoju djecu onda kroz djecu rođaka. Prava majka nije samo majka koja rodi. Nekad to može biti žena koja nije rodila svoju, ali toliko voli „tuđu“ da je vremenom postala i prava majka. U onom duhovonom smislu. Ovom prilikom posebno pozdravljam te žene.
Zajedno sa sinom Kenanom ste pisali knjige „Bajka o kralju Dobrici“ i „Bajke za majke“. Kako su nastale?
Knjiga „Bajke za majke“ obuhvata priče moje djece i mene nastale od 2020. godine. Često je gledam i koristim. I volim. Uz svaku priču imam i radionicu. Maštala sam da edukuje djecu i roditelje o složenim stanjima djece, mladih i odraslih. Knjigu je ilustrovala i uredila Enesa Ustamujić Sejdić jer je naša knjiga zaslužila najbolje. Danas naša plava ljepotica mijenja živote, a mi pokušavamo da je stignemo. Predgovor knjige je o njoj sve rekao – koliko je ona hrabra i pomalo i prgava. Recenzenti knjige su naučni radnici, ali i same majke. Ova knjiga je postala i majka jer je iz nje proizašla slikovnica “Bajka o kralju Dobrici” gdje je koautor Kenan, moj sin stvaralac boljeg svijeta.
Primjetno je da kada pišete zaista ne upadate u kalupe i uvijek uradite nešto drugačije, pa tako je bilo i sa knjigom „Benjaminovo pismo“. Iako je ranije objavljena, vrijedno je pomenuti. Koliko je u toj knjizi autobiografskog?
Hvala na pitanju. Uvijek kada pričam o toj knjizi i zaplačem. U njoj su moji dnevnički zapisi od 2017. godine do 2021. godine. U njoj su zapisani izuzetno bolni trenuci i gubici snova. Prati knjiga moje stanje u četiri godine na jedan intiman i poseban način. Mnogi čitaoci iza nje su me zavoljeli do beskraja. Kada je bilo teško to opisati, sebi sam u kratkim pričama davala druga imena i pisala u trećem licu jednine i to samo da bih mogla da podnesem toliku bol taj dan, a ne da bih nešto sakrila od ljudi. Ta knjiga je iskreni zapis svega što sam prosla u četiri godine svog života od kojih izdvajam one dvije gdje smo moj sin i ja bili sami, u otežanim uslovima života u prekrasnom Beogradu koji nas je grlio cijelim svojim tijelom.
Šta biste voljeli da vaše knjige promijene u svijetu u kojem živimo?
Za početak voljela bih da ih neko pročita. Voljela bih da nakon njih ljudi shvate da je jedini poraz u životu definisan odustajenjem. Voljela bih da shvate da je život lijep ako se boriš i ako se okružiš SOBOM i onima koji vide ko si.
Gdje su do sada nastupale Dobrice i ko su Čuvari kraljevstva Dobrica?
Zahvalna sam bila Gradu Banjaluka kada nam je omogućio prvi inkluzivni nastup na fetsivalu „Trotoart“ i kada sam mogla djeci naše grupe dati mali honorar. Oni su bili ushićeni kao da smo dobili milion maraka. Izdvajam i organizatore Dječijeg sajma u Banjaluci, kao i u Sarajevu koji su nas istinski s uzbuđenjem čekali. Ponosno ističem stalnu podršku Književnog kluba Ilija Kozić Ladin i njihove pjesnikinje Julije Blum. Ona se svaki dan zanima za naše aktivnosti. To se kupiti ne može. Unutar Kraljevstva Dobrica smo dodijelii trima ženama tiitulu „Čuvara Kraljevstva“ među kojima je i ona. Ostale dvije su Nermina i Mirela iz Tešnja. Zahvalna sam i KUD-u Petar Prvi Karađorđevic iz Mrkonjić Grada koji su učestvoali zajedno s nama u „Večeri dobrote “ u Domu omladine. Njima nije bilo teško doći iz Mrkonjić Grada u 19 h, odigrati kola i vratiti se istu noć u svoj grad. To se ne zaboravlja dok se živi. Ostalima je teško bilo preći ulicu za inkluziju. Nisam negativna, ja sam duboko osviješćena i realna. Hvala i vladi Brčko distrikta na pozivu u aprilu povodom Dana svjesnosti o autizmu. Hvala Kenanovoj razrednici i školi Jovan Cvijić na konstantnoj podršci oko našeg već sad i projekta i misije.
Gdje Dobrice putuju i nastupaju u narednom periodu?
Naš sljedeći nastup je na inkluzivnom Međunarodnom festivalu osoba sa invaliditetom u Zagrebu (20-22.11.). Mi smo jedina grupa koja predstavlja BiH od 24 grupe koje će tu doći. Susjedi su pokazali empatiju pa su podigli honorare kako se ne bi izgalali ogromnom trošku. Njima je stalo da njihovi susjedi dođu. Ja imam tremu kao voditelj gurpe jer su sve 23 grupe profesionalne i podržane od institucija i javnih ustanova. Oni dolaze organizovano s pjesmom, a mi u grču i strahovima. To je velika tužna istina.
Nakon Zagreba, imamo nastup u Kući Milanovića 3. decembra i zajedno ćemo u nekim srednjim školama obilježiti Međuanrodni dan osoba s invaliditetom. Imamo učešće i na festivalu „Rajko Lukac u Kozarskoj Dubici. Dobili smo poziv na saradnju s Muzičkom školom iz Žepča. Postali smo ljudma zanimljivi i poziva ima , ali je teško bez veće podrške stići svuda. Ovdje mislim na finansijsku osnovu putovanja i priprema. Mi se s tim nosimo i idemo dalje. Naš osnovni postulat je čuveni Betovenov citat:
Dobrota je jedini oblik superiornosti u koji vjerujem.
Naši nastupi su dar ljudima, a nagrada za nas je nagrada Boga. Amin.
IZ ZBIRKE POEZIJE „ČAROBNA IGRA LJUBAVI“ EDINE H. SMAILAGIĆ

Foto: Fejsbuk stranica Čarobna igra ljubavi-psihološko savjetovalište
Za Kenana
Izmijenila bih putokaze i po svim bih utabanim stazama koračala kao prvi put,
Nespretno, ali smjelo
bih zabavljala tvorce realnosti.
Bila bih i luda zbog tvoje radosti,
i nevidljiva ako bi to srce ti htjelo.
SVE bih učinila za tebe
Svemu bih dala tvoje ime,
jer tebe da nije, dragi moj sine,
provlačila bih se kao sjenka
između ljudi: tužna i daleka.
U potrazi opet za tobom.
