Ustupljena fotografija
“Uspjeh je uvijek kombinacija talenta, upornosti, sreće i dobre promocije. Ali budući da je muzika prije svega umjetnost, ja bih na prvo mjesto stavio iskrenost. Muzika mora dolaziti iznutra, mora se osjećati svim bićem dok je sviraš, kakva god ona bila”.
Razgovore s banjalučkim bendovima nastavljamo s bendom B STRANA. U pitanju je ekipa koji kombinuje različite muzičke pravce od rocka, preko čvršćeg zvuka do jazz-a. O stanju u bendu, novim planovima i razmišljanjima razgovarali smo s Damirom Blentićem, gitaristom benda.
Razgovarao: Ratko Pilipović
IMPULS: Kada biste se našli sa nekim ko je spreman da uloži novac u vaš bend, a imate samo jedan minut, šta biste mu rekli?
B STRANA: Postojimo od 2015. godine — dakle, nismo bend koji je jučer nastao i koji će nestati za godinu dana. Kroz sve to vrijeme gradili smo zvuk, publiku i međusobno povjerenje. Sviramo rock, od ex-Yu klasika do Metallice i AC/DC-a, ali imamo i vlastite pjesme koje možete čuti na našem YouTube kanalu. Do sada smo bili hobi bend, ali ove godine smo odlučili da to promijenimo i cilj nam je minimum tri nastupa mjesečno. Jedino što nas trenutno koči je oprema i prostor za rad. Vaš ulog ne bi otišao na eksperimente, otišao bi direktno u infrastrukturu benda koji već postoji, već svira i već ima konkretne planove.
Koju ulogu po vama danas ima internet u promociji benda?
Internet je danas vjerovatno najvažniji alat koji bend ima na raspolaganju, važniji od flajera, važniji od poznanstava, možda čak i od same svirke. Nekada si morao poznavati pravog čovjeka da bi te neko čuo, danas ti je dovoljan pametni telefon. Mi smo za sada prisutni na YouTube-u gdje su objavljene naše autorske pjesme, ali iskreno — svjesni smo da radimo ispod svojih mogućnosti po tom pitanju. To je jedna od stvari koje planiramo ozbiljno promijeniti. Bend koji ne postoji na internetu, u velikoj mjeri ne postoji ni u stvarnosti, bar ne za novu publiku.
O vama se na internetu ništa ne može naći, pročitati, zašto je to tako?
Jednostavan odgovor je, nije nam to bilo prioritet. Dugi niz godina bend je bio hobi, svirali smo iz čiste ljubavi prema muzici i to nam je bilo dovoljno. Ono malo online prisutnosti što smo imali, bila je zasluga našeg prvog pjevača Ernija Koldžića koji se bavio tim dijelom. Nakon njegovog odlaska iz benda, taj segment je jednostavno ostao nepopunjen, niko se nije prihvatio tog posla. Sad kad gledamo unazad, to je bila greška koju prepoznajemo. Ali bolje kasno nego nikad. To je jedna od prvih stvari koje mijenjamo u ovoj novoj fazi benda.
Mnogi muzičari s kojima sam pričao ističu da je tezga jedan od razloga zašto autorska muzika lagano nestaje. Šta treba da se desi rokeru da postane tezgaroš?
Mislim da tezga sama po sebi nije problem, problem je kada bend izgubi iz vida zašto svira. Za neafirmisane bendove poput našeg, sviranje covera je sasvim prihvatljivo, čak i korisno. Na taj način stičemo iskustvo, vidljivost i publiku, kao i finansijska sredstva za snimanje vlastitog materijala. Svaki naš nastup do sada je tehnički bio tezga, ali mi uvijek provučemo bar jednu autorsku pjesmu, jer to je podsjetnik i publici i nama samima ko smo i kuda idemo. Tezga postaje problem samo kada postane jedini cilj. Ako znaš zašto to radiš i imaš jasnu viziju, ona može biti odskočna daska, a ne zamka.
Koliko treba u minutaži da traje album i koliko je važno dobro poredati, koncipirati pjesme na albumu?
Album trenutno nije naš prioritet jer jednostavno nemamo dovoljno materijala za njega, pa bi bilo prerano da govorimo o tome konkretno. Ali što se tiče samog pitanja, redoslijed pjesama je definitivno važna odluka. Slično kao na živoj svirci, gdje redoslijed može presuditi da li će publika biti zapaljena od prve do posljednje pjesme ili će negdje izgubiti pažnju, isti princip vrijedi i na albumu. Što se tiče minutaže, mislim da nema univerzalnog pravila, album traje onoliko koliko treba da ispriča svoju priču, ni više ni manje.
Danas je sve dostupno, od opreme na kojoj sviraš, na kojoj snimaš do muzičkih pravaca i mješavina muzike koje prije nisi mogao čuti, pa opet rijetko kad se čuje pjesma koja ima miks različitih pravaca. Zašto je to tako po vama?
Mislim da to zavisi od benda do benda. Kod nekih je u pitanju strah od eksperimentisanja, kod afirmisanih bendova može biti pritisak publike koja je navikla na određen zvuk i ne želi iznenađenja, a neko opet svjesno bira da ostane u jasno definisanim okvirima, i to je potpuno legitiman izbor. Tu je i pitanje znanja i iskustva, jer teško možeš napraviti dobar spoj žanrova koje ne poznaješ dovoljno dobro. Što se nas tiče, mi eksperimentišemo, ali spontano, bez nekog ciljanja. U osnovi je rock, ali ne zamaramo se etiketiranjem. Mi stvaramo i sviramo muziku koja nam se sviđa, a drugi neka je svrstavaju gdje misle da treba.
Ustupljena fotografija
Šta sve treba da ima jedan bend da bi ostvario neki rezultat u vidu, na primjer, velikog broja fanova?
Teško je izdvojiti jednu stvar. Uspjeh je uvijek kombinacija talenta, upornosti, sreće i dobre promocije. Ali budući da je muzika prije svega umjetnost, ja bih na prvo mjesto stavio iskrenost. Muzika mora dolaziti iznutra, mora se osjećati svim bićem dok je sviraš, kakva god ona bila. Publika to prepoznaje, uvijek. Što se tiče samog pojma uspjeha, ne bih nikoga posebno izdvajao kao primjer jer uspjeh je subjektivna stvar. Za nekoga je to milion fanova, za nekoga novac, a za nekoga ostaviti djela iza sebe koja će živjeti i poslije njega. Za nas, rezultat bi bio barem jedan snimljeni album koji će ostati kada nas više ne bude. Fanovi, novac, vidljivost, to su stvari koje vjerujemo da dolaze same, ako je muzika iskrena.
Kada planirate nešto novo objaviti?
Radimo na novim pjesmama, materijal postoji, ali ove godine smo se svjesno odlučili da prioritet damo živim svirkama. Želimo da izgradimo prisustvo na sceni, steknemo publiku i iskustvo. To nam je trenutno važnije od studija. Snimanje planiramo za narednu godinu, a uz to imamo namjeru da ozbiljnije pristupimo i online prisustvu, ne samo YouTube, već i druge platforme. Dakle, novina dolazi, ali hoćemo da dođe u pravo vrijeme i na pravi način.
Vaša pjesma se našla na kompilaciji banjalučkih bendova NA RUBU IGLE koju je izdala izdavačka kuća Deveta dimenzija. Da li ste za te potrebe radili novu pjesmu?
Nismo snimali novu pjesmu, već smo dali jednu od postojećih ‘Fobiju’, jednu od prvih pjesama koje smo snimili. Zanimljivo je da je unutar benda bilo polemike oko izbora. Razmatrali smo i ‘Ulicu’ koja bi vjerovatno bila reprezentativnija za nas, ali na kraju je ‘Fobija’ izabrana zbog vremenskog pritiska i tehničkih razloga. Što se tiče same kompilacije, velika je čast naći se na njoj. Smatram da je to ujedno i jedno muzičko svjedočanstvo grada i naše generacije. A činjenica da je kompilacija izdata na vinilu, koji je u današnjem digitalnom dobu postao pravi raritet, tome daje još veću težinu i vrijednost.
Banjalučka scena, kako ju kao dio nje, vidite?
Banjalučka rock scena definitivno postoji, možda je trenutno malo uspavana, ali postoji i diše. Odnosi između bendova su dobri, ima međusobne podrške i solidarnosti, što je važno. Posebno bih izdvojio naše prijatelje iz benda ‘Bez rikverca’ koji su nam ukazali čast da nastupimo na promociji njihovog albuma. To je lijep primjer kako scena treba da funkcioniše. Ono što nedostaje su prije svega prostori, mjesta za svirke i džemove gdje bendovi mogu da se razvijaju i međusobno inspirišu. Publika postoji, medijska podrška bi mogla biti bolja, ali razloga za optimizma ima. Kada pogledate koliko mladih autorskih bendova danas ima u Banjaluci, jasno je da scena nije mrtva, samo čeka da se probudi.
Impuls