Najava predsjedavajućeg člana Predsjedništva BiH da osjeća “odgovornost” prema sarajevskim Srbima, i da je spreman posjetiti Kazane, je jak signal da se sprema otvaranje Pandorine kutije, koja se zove: “Ratni zločini Bošnjaka nad Srbima u opkoljenom Sarajevu”.
Svetozar Pudarić na Kazanima
Autor: Impuls
Najava predsjedavajućeg člana Predsjedništva BiH da osjeća “odgovornost” prema sarajevskim Srbima, i da je spreman posjetiti Kazane, je jak signal da se sprema otvaranje Pandorine kutije, koja se zove: “Ratni zločini Bošnjaka nad Srbima u opkoljenom Sarajevu”.
Kuda sine Bakire?
Živo me interesuje ko je to uspio zavrnuti ruku Kibri (opšti narodni nadimak za Bakira Izetbegovića), pa se ovaj tek sada, nakon toliko godina, odlučio na takav simbolički korak. I pticama na grani je jasno da riječ koju koristi “odgovornost”, mu nije ni na kraj pameti.
Jer da jeste, on bi se već odavno našao na tim istim Kazanima, gdje bi u jednom periodu mogao pronaći nesretnog Svetozara Pudarića, koji je kao mazga upirao koristeći funkciju Predsjednika F BiH, da baci svjetlo na taj sramni zločin.
Jedina odgovornost koja se može vezati za Izetbegovića a koju bi bez problema mogao ustvrditi iole čestiti i neovisni tužitelj jeste pravne prirode, odnosno veže se za nepreduzimanje mjera reperkusije prema zločincima, od strane kabineta u kojem je u tadašnjem vremenu Bakir Izetbegovič bio šef! Narodskim jezikom rečeno: “Što si posr'o, sad ćeš polizat”.
Heroji: Caco, Juka, Ćele
O Kazanima je manje više sve rečeno. Postoje tekstovi čak i dokumentarni film, i tu više nema ništa sporno. Sporna je međutim druga stvar.
Pričati i otvoreno govoriti o Kazanima ili nekim drugim “spornim” događajima u Sarajevu, je vrlo nezahvalna pa da kažemo i opasna stvar. Kako je to moguće ako znamo da je prošlo već 20 godina od rata?
Vrlo jednostavno! Naime dok se JNA zajedno sa SDS-ovim i Srbijanskim paravojskama ukopavala na brda oko Sarajeva, a nešto kasnije i okupirala Sarajevo, tako su se i SDA-ove paravojske, kriminalci i šverceri ukopavali u Sarajevo, odnosno okupirali Sarajevo iznutra. Kada se nekad 93. godine skontalo da je takvo stanje neodrživo krenulo se u čišćenje onih koji su bili najprljaviji, dok je ostala hulja samo učvrstila pozicije i praktički ih legalizirala.
Tako su danas u gradu Sarajevu gospodari života i životnih tokova, odnosno ljudi koji vam mogu srediti zaposljenje, dobrog doktora, namjestiti tender za posao, pa čak naći maloljetnu prostituku ili narkomana da vas ubije za 50KM, ljudi koji su se cijeli ratni period se bavili kriminalom svakakvih vrsta.
I da nesreća bude veća njihov broj je zanemarljiv. Jadni Bošnjaci. Nisu u stanju da se riješe 10-tak ratnih profitera, a puna su im usta ugroženosti u RS-u i genocida u Srebrenici. Njihov strah od ovih hulja je toliko velik, da kao ovce svi klimaju glavom na verziranu istinu da su im Cace, Juke i Ćele bili heroji, iako su u stvarnosti radi o običnim kriminalcima!
Kada bi se zaista zbilo
Uzmemo li za pretpostavku da je nekom ludom sretnom okolnošću, neka važna faca iz “međunarodne zajednice” koja vodi ovaj cirkus koji se zove Bosna i Hercegovina, uistinu odlučio pokrenuti neke nove tokove, onda bi to značilo da će se nekad u skorijoj budućnosti, otvoriti ladice i skinuti prašina sa mnogih predmeta, kao i otvoriti i novi predmeti u kojima glavnu ulogu imaju i u kojima su osumnjičenji današnji viđeniji Bošnjaci.
Ako se ikada to dogodi ili makar se krene tim putem, onda možete biti sigurni da Bakir Izetbegović neće morati sam ići na Kazane. Za njega će taj posao obaviti, odnosno tamo ga otpremiti neko od njegovih ratnih ahbaba iz obavještajnog ili paraobavještajnog vrha iz ratnog doba. A takvih ima sasvim dovoljan broj.