Foto: Ustupljena fotografija
Lakše je nabrojati one zemlje koje Miroslav Margetić nije obišao, nego one koje je posjetio i upoznao. On je pilot, sportista, prije svega biciklista, bio je i ugostitelj. A bio je i gost kod pape u Rimu. Svi putevi su ga ipak vodili u Banjaluku, gdje je odlučio da se okuša u jedoj od valjda rijetkih vještina u kojoj do sada to nije pokušao – kandidovaće se za predsjednika Republike Srpske.
Razgovarao: Miljan Kovač
Preciznije njegov cilj je funkcija potpredsjednika ovog entieta. Da ne bude zabune, izbornim zakonom je predviđeno da se entitetski predsjednik i dva potpredsjednika biraju iz tri konstitutivna naroda, ali sa jedne izborne liste.
Miroslavova putešestvija i životne zanimacije, svakako su zanimljivije od “dosadne politike”, ali ona i za njega predstavlja izazov – vjeruje da bi sa pozicije na koju cilja mogao doprinijeti ugodnijem životu na ovom prostoru.
Iako sam za sebe kaže da ga je “teško opisati u jednoj rečenici”, i pored svih zanimanja i vještina, za najveće lično bogatstvo, kaže, smatra to “što svako jutro može svakome pogledati u oči i razgovarati ravnopravno”.
“Tokom života stekao sam prijatelje širom svijeta, bez obzira na naciju ili vjeru, i mislim da je upravo to razlog zbog kojeg mogu ovako živjeti i danas u Banjoj Luci”, kaže Miroslav. Želja mu je da se to ne promijeni ni prije ni poslije izbora, bez obzira na njihov ishod.
Foto: Ustupljena fotografija
Obišli ste pola svijeta, upoznali brojne značajne ličnosti, vozili biciklističke trke, upravljali avionom, čak ste se susreli i s papom. Zašto ste odlučili da se sada bavite politikom?
Margetić: Upravo zbog svega toga. Nakon svih tih iskustava, često osjetim nemoć da pomognem više ljudi. Mogu pomoći pojedincu, ali smatram da bih mogao učiniti mnogo više. Sve što sam postigao došlo je isključivo kroz rad, odricanje i trud – ne kroz politiku, stranke ili porodične veze. Danas, sa 58 godina, vjerujem da mogu pokazati da se i u Bosni i Hercegovini može uspjeti poštenim radom i dobrim međuljudskim odnosima. Politika jeste čudna i promjenjiva, ali ja sam i dalje čovjek koji vjeruje da je nada posljednje što čovjek gubi. Upravo tu nadu želim prenijeti u politiku i pomoći većem broju ljudi nego što to mogu kao pojedinac.
Vjerujete li da sa političke pozicije za koju se kandidujete može uticati na bolji život građana? Šta biste prvo promijenili?
Vjerujem da može, ali samo ako si nezavisan i ako ne duguješ nikome ništa. Ja nisam ničiji politički igrač. Kroz život sam više puta radio stvari koje su drugi smatrali nemogućim. Otvarao sam ugostiteljske objekte tamo gdje su mi govorili da ne uspiju – pa su postali među najboljima. Pokretao projekte koje su drugi osporavali – a oni su na kraju bili najuspješniji.
Kao prvo, pokušao bih dovesti velike međunarodne događaje u Banju Luku – sportske i druge, koji bi donijeli korist cijeloj zajednici.
Drugo, radio bih na realnom predstavljanju Hrvata u Republici Srpskoj.
Treće, kroz saradnju s Evropskom unijom i Republikom Hrvatskom pokušao bih obezbijediti konkretne mjere za mlade – bespovratna sredstva, povoljne kredite i podsticaje za povratak i život u ovom prostoru. Ne nudim nerealna obećanja – nego konkretne i ostvarive stvari.
Foto: Ustupljena fotografija
Koja je to ciljna grupa od koje očekujete podršku na izborima? To svakako nisu samo ljudi iz jednog konstitutivnog naroda…
Obraćam se ljudima koji me poznaju – lično ili kroz moj rad. To su ljudi koji nisu politički opredijeljeni, koji ne znaju za koga da glasaju, ali znaju moj put i trud. Upoznavao sam ljude širom svijeta – u sportu, biznisu i privatno – i vjerujem da među njima ima mnogo onih koji cijene rad i rezultate.
Izlazite na izbore kao nezavisni kandidat. Da li ste ipak imali ponude nekih političkih stranaka?
Razgovarao sam sa dvije-tri stranke, ali isključivo o mogućnosti da se smanji broj kandidata iz reda hrvatskog naroda. Smatrao sam da bi bilo bolje imati jednog ili dva kandidata, umjesto više njih. Nažalost, nije bilo razumijevanja za to, jer su stranke već imale svoje kandidate.
Kakav je položaj Hrvata u Republici Srpskoj?
Ako pogledate činjenice – u Republici Srpskoj živi oko 10.000 Hrvata, uglavnom starije populacije. To dovoljno govori. Ljudi često kažu da imamo „rezervnu državu“, ali ja živim u Banjoj Luci i osjećam se kao Banjalučanin. Dijelim svakodnevni život sa svima, bez obzira na nacionalnost. Realnost je da nas je sve manje i da je naš politički uticaj vrlo ograničen. Bojim se da će vrijeme učiniti svoje i da će nas biti još manje.
Ako budete izabrani, hoće li Vaše sadašnje aktivnosti trpjeti? Hoćete li i dalje voziti bicikl i letjeti?
Sigurno hoću. Ljudi koji me poznaju znaju da vozim bicikl svaki dan – po kiši, snijegu, bez obzira na okolnosti. To nije hir, nego način života. Biciklom završavam obaveze brže i efikasnije. Ako budem u prilici da letim, to ću raditi o svom trošku, ne na račun države. Smatram da funkcija treba da donese korist građanima, a ne privilegije pojedincu.
Hoćete li dolaziti biciklom na posao u predsjedničku palatu?
Apsolutno. Svi koji me poznaju znaju da ću nastaviti živjeti isto kao i do sada. Funkcija me neće promijeniti.
Impuls