Vanja Lazić – Umjetnost u aktivizmu ne služi samo vidljivosti nego da potakne ljude na akciju

Vanja Lazić, ustupljena fotografija

“Čini mi se da u današnjem svijetu rijetko ko ima privilegiju da ne promišlja o uticaju čovjeka na prirodu, samo su moja promišljanja i komentari u slikama pa samim time dobijaju veću vidljivost”

Autorica: Jelena Jevđenić

Umjetnost je uvijek bila važan dio ljudskog iskustva i kreativni način prikazivanja istorije.  Umjetničkim djelima, bilo da su u pitanju slike, muzika, književnost, skulpture, umjetnici čuvaju sjećanje na život kakav je nekada bio. Umjetnost je najlakši oblik komunikacije među ljudima i kulturama. Ali je možda najveća snaga umjetnosti u tome što je tokom  istorije donosila promjene u društvu.

U tom pravcu djeluju umjetnici koji u središte svog izražaja stavljaju prirodu i njeno očuvanje. Eko-umjetnost je vrsta umjetnosti koja istražuje ekološka pitanja, klimatske promjene i zaštitu prirode, te je tako postala važan alat za ekološki aktivizam i svijest društva.

Vanja Lazić, umjetnica iz Bosne i Hercegovine svojim djelima prikazuje ugroženost prirode Bosne i Hercegovine i podstiče na djelovanje. Dugo se bavi i grafičkim dizajnom  te je tako sarađivala s mnogim ekološkim organizacijama u našoj zemlji. Radila je dosta plakata, vizuala, brošura, bojanki, radionica za aktiviste i djecu, čak i izložbe posvećene jednoj jako posebnoj žabi. Ova saradnja ju je podstakla na razmišljanje da umjetnost može mnogo više od samog vizuala.

„Kroz te angažmane sam počela propitivati i istraživati kako da umjetnost u takvim aktivističkim kontekstima ne služi samo vidljivosti nego da potakne ljude na akciju ili ih direktno uključuje u nastanak nekog djela“, govori za Impuls te dodaje da je pitanje ekologije u njenoj umjetnosti došlo neplanski.

 „Ne mogu reći da je to bilo planski ili smišljeno, mislim da je došlo kao prirodan odgovor na sve grozne stvari koje se dešavaju prirodi u našoj zemlji, od betoniranja rijeka do uništavanja šuma. Čini mi se da u današnjem svijetu rijetko ko ima privilegiju da ne promišlja o uticaju čovjeka na prirodu, samo su moja promišljanja i komentari u slikama pa samim time dobijaju veću vidljivost“.

Iz knjige “Rijeke pune priča”, foto: Vanja Lazić

Prije godinu dana objavljena je knjiga s ilustracijama o rijekama Bosne i Hercegovine. „Rijeke pune priča“ je edukativna knjiga koja pričama i ilustracijom upoznaje publiku s našim rijekama i ekološkim problemima zbog kojih su sve više ugrožene. Vanja Lazić je jedna od autorica ove knjige.

„Rijeke pune priča“ – šta je potaklo da se ova knjiga izda?

„Radom u „Centru dr. Stjepan Bolkay“ koji je i izdavač, već godinama pratim borbe za zaštitu naših rijeka i izazove s kojima se ljudi uključeni u tu borbu susreću, tu sam dobila želju da ljude podsjetim zašto su nam te rijeke uopće važne i da ilustracijom pokušam dati tim rijekama lica, karakter. Ubrzo sam shvatila da bi bilo lijepo kad bi svaku ilustraciju pratio kratki tekst pa se u cijelu priču uključila i moja kolegica Jasmina Čaušević, kroz čije tekstove su te rijeke zaista oživjele i progovorile“.

Knjiga je edukativnog karaktera. Kako je publika reagovala?

„Jasmina i ja smo u projekat ušle prepune entuzijazma, ali mislim da uopšte nismo mogle zamisliti količinu pozitivnih komentara koje smo dobile. U jednom trenutku smo prisustvovale maloj predstavi koju su učenici i učenice jedne škole u Sarajevu napravili po našoj knjizi, djeca su nam slala svoje priče i ilustracije rijeka, gostovale smo zaista po cijeloj BiH. Bile smo i finalisti u izboru za najbolje regionalno izdanje za djecu “Mali princ”. Knjiga je izdata prije skoro godinu dana, a još uvijek “živi” i čita se što je u našim očima zaista veliki uspjeh“.

Foto: Samra Merdan

Kakvu ulogu umjetnost ima ili može da ima u promjeni svijesti što se tiče ekologije, prevelike konzumentske kulture, zagađenja? I koliku?

„Ja to vidim kao veliku slagalicu u kojoj svi daju svoj doprinos i zajedno mijenjaju sliku. Ne smatram da je uticaj umjetnosti išta važniji ili značajniji od rada, na primjer, biologa, pravnika ili marketing stručnjaka koji svi na svoj način učestvuju u toj borbi. Umjetnost oduvijek ima “zadatak” da privuče pažnju i u ovom slučaju može pomoći da kompleksne probleme s kojima se suočavamo predstavi na način ili u kontekstu da vi zaista imate emotivnu reakciju na to. Ta emotivna reakcija onda može biti okidač za promjene u pojedincu i lančano u kompletnom društvu“.

Koje sve forme umjetnosti se mogu koristiti za podizanje svijesti o klimatskim promjenama, uništavanju staništa, zagađenju…?

„Ja tu ne vidim nikakva ograničenja po pitanju forme, mislim da neka od najboljih djela koja sam ja vidjela dolaze upravo iz neočekivanih kombinacija i preklapanja, saradnje umjetnika koji rade u različitim medijima“. 

Foto: Vanja Lazić

Da li umjetnici imaju na raspolaganju dovoljno materijala koji su eko-prijateljski?

„Po meni  je važnije pitanje šta je u kontestu umjetnosti eko-prijateljski materijal. Ja lično ne smatram da se stvar treba simplificirati na način da svi radimo i stvaramo isključivo od recikliranih materijala i otpada i da onda to postaje jedina vrijednost tog rada. Meni je važan kontekst u kojem taj rad nastaje, da ne naginjemo u hiperprodukciju, da koristimo i podržavamo lokalne resurse“.

Priroda je uvijek bila inspiracija umjetnicima. Da li je i danas dovoljno zastupljena u umjetničkim radovima, kao nešto što treba angažman svih da se zaustavi njeno uništavanje?

„Pa, svakako da jeste, samo se forma i način predstavljanja iste izmijenila, mislim da često kada kažemo “priroda u umjetnosti”, ljudi pomisle na pitoreskne barokne pejsaže, danas to svakako izgleda drugačije, ali je i te kako prisutno. Mislim da nemamo neki pouzdan način da “izmjerimo” uticaj umjetnosti,  upravo zato što je naš doživljaj uvijek individualan i to je po meni sjajno i ogromna snaga bilo koje forme umjetnosti“.

Ne mogu a da ne pitam o ekološkim aktivistima koji uništavaju umjetničke slike. Kakav je Vaš stav o tom pitanju? Ima li od tih akcija koristi za zaštitu prirode?

„Bilo kojom aktivističkom temom da se bavite, pa i zaštitom prirode, uvijek je ogroman problem vidljivost vaše poruke i kako privući pažnju ljudi koji su u današnjem svijetu zatrpani informacijama i potpuno apatični. U toj borbi za pažnju i vidljivost onda nastaju i takvi “pokreti”, vidljivost su svakako dobili, ali ne nužno onu vrstu pažnje koja doprinosi njihovim ciljevima i planeti.  Ja lično nikad nisam za destrukciju i teško mi ju je opravdati u bilo kojoj formi“.

Umjetnici/ce nekako „po difoltu“ imaju drugačiji pogled na svijet. Kako vidite svijet danas u smislu čovjeka i njegovog položaja u prirodi?

„Kao što sam već pomenula, mislim da moji pogledi i stavovi uopće nisu jedinstveni, samo što ih ja predstavljam na vizuelno, nadam se, zanimljiv način. U konačnici smatram da smo samo mali dio sistema koji bi i vjerovatno hoće nastaviti vrlo uspješno funkcionisati i kad nas ne bude na ovom planetu“.

Kako je u Bosni i Hercegovini prihvaćena umjetnost koja se bavi pitanjem životne sredine?

„Mislim da je bilo koja forma umjetnosti u BiH u poprilično nezavidnom položaju pa tako i umjetnost koja u fokusu ima pitanja životne sredine. S obzirom koliko malo se ulaže i radi na razvoju sadržaja i publike u našoj zemlji i koliko sve ovisi o entuzijazmu i radu pojedinaca,  dešavaju  se neke sjajne stvari na ovom polju“.

Foto: Vanja Lazić

Ima li BiH umjetnik/ca koji se bave ovim pitanjem na aktivistički način, odnosno da su izašli iz galerija i muzeja i da komuniciraju s javnosti?

„I te kako, ali se zaista ne bih usudila pominjati imena u strahu da ne izostavim nekoga. Svakako istražite kao publika, dajte priliku novim autorima, razgovarajte o umjetnosti, jer samo tako možemo stvarati i raditi bolje“.

Da li je u planu nešto slično kao „Rijeke pune priča“?

„Zajedno s kolegicom Jasminom Čaušević planiramo objavljivanje nove knjige, koja bi se na sličan način kao “Rijeke pune priča” bavila planinama u BiH. Još smo na samom početku, ali vjerujemo da nas čeka mnogo uzbudljivih i izazovnih priča koje ćemo moći podijeliti s vama“.

Impuls