Napolju se osjeti miris ćumura u zraku. Šta osjeti, ujeda za oči! Naravno to ne smeta komšinici Fadili da ga loži u enormnim količinama. Niti ona zna šta su one čestice, ni zašto to škodi, važno da je toplo!
Autor: Impuls
Kažu da će 10. jaunar biti strašno hladan dan. Ove godine inače se zima javila u svom klasičnom a do sada neobičnom izdanju. Svi su ostali zatečeni. Čak i radnici komunalnih službi, jer nije normalno kada je zima da pada snijeg.
Napolju se osjeti miris ćumura u zraku. Šta osjeti, ujeda za oči! Naravno to ne smeta komšinici Fadili da ga loži u enormnim količinama. Niti ona zna šta su one čestice, ni zašto to škodi, važno je da toplo!
Zna to i efendija Velić, pa je pozvao ljude u svoju džamiju da uđu i da se ogriju. Čak im je upalio i kandilje da ne profule slučajno džamiju. Inače jedino je on od ostalih 99 imama u Kantonu Sarajevu to napravio. Paradžemat sa dna kace.
Nema veze što po islamskoj tradiciji džamija kao Božija kuća mora uvijek biti otključana, i što on iz svog džepa ne plaća ni džamijsku struju a ni grijanje. Važno je da se zna da je On taj Dobročinitelj Milostivi i Samilosni u vrhu sa Papom Franjom, koji je baš kao i on skupljao lajkove djeleći ćebad i pizzu po Italiji. Papa Muhamed i Franjo Velić, tako romantično.
10. januara će se oglasiti i naš predsjednik Bakir Izetbegović. To što kasni jedan dan nije strašno. Njegov intelektualni kapacitet ima toleranciju kašnjenja i do 10 dana. Zamislite koliko je to ispred SDP-a kojem trebaju skoro 3 mjeseca. Jedan dan je sasvim solidno – sitnica! On će u kratkom saopćenju za javnost, koje se po novom bosanskom jeziku zove “brzojav” ukazati na činjenicu da je jučer entitet RS slavio neustavni praznik, te se začuđeno pitati šta je više sa tim Miloradom Dodikom koji tako uporno radi sve da potvrdi već odavno podjeljenu zemlju, sa nakim mirnim razlazima, novim Dejtonima. Zar on ne shvaća da je poražen i da mu je jedino ostalo da sjedi u Banjaluci i poklopi se ušima.
“Meine liebe” reče Valnetin nakon što je ugledao neke curice kako prolaze pored njegove zgrade OHR-a prema Danskoj ambasadi, raspitujući se za posao. Tada, ali samo na tren, u njegovim hlačama probudila se “muškost”. Odmah je pomislio na svoju ženu koja je udaljena tisuće kilometara od njega i koja uživa u kafi na trgu u Wieni, zatim sajmu u Salzburgu ili pak skijanju u Tirolu – bez njega!
A on jadan ovdje sjedi gušeći se ni kriv ni dužan sa sarajevskim smogom i ovim balkanskim krkanima. Ne može taj osjećaj samoće izlječiti ni preko 20 000 eura koliko redovno prima svakog mjeseca. Ostalo mu je samo da prije Bakira izrazi svoju zabrinutost i da u Austrijskim medijima pojašnjava da Pravoslavni fašizam nije isto što i Islamski radikalizam.
Jer kada u RS-u daju plakete za osuđene ratne zločine to je samo ceremonija i on kao apsolutni vladar i predsjednik BiH tu ne može ništa. Ali zato kada se par bradonja muslimana vrati iz Sirije e to je onda već zajebana stvar, toliko zajebana da se čak i Kolindi, predsjednici Hrvatske ukažu kao da ih ima nekoliko tisuća.
Polahko pada noć. Sutra, ako Bog da, će biti 11. Sirotinja će ostati sirotinja, lopovi će ostati lopovi. I sve će to na kraju Ameri pozlatiti.