Kada Krsmanović već pominje šatore, bilo bi zgodno da poslanici iz Saveza za promjene, svi redom, daju ostavke, postave šatore ispred Vlade i iz skupštinskih klupa se tu presele. Možda im se onda pridruže i građani.
Makedonija – šatori ispred Vlade
Autor: Impuls
Inicijativa opozicije o povjerenju Vladi Republike Srpske nije “stigla” na dnevni red Narodne skupštine Republke Srpske, pa tako nije bilo ni rasprave.
Opozicija, okupljena u Savez za promjene, se nije “zamlaćivala” nekom analizom zašto je ovaj pokušaj propao, odnosno da li je uopšte trebao i da se desi ukoliko za to nije bilo dovoljno poslanika koji će pitanje povjerenja vladi bar progurati na dnevni red.
O tome šta sve treba učiniti da bi vlada zaista pala, lideri SzP čini se nisu ni razmišljali jer su već imali “genijalani plan B”, kojeg su se dosjetili netom nakon što ih je Milorad Dodik pozvao na razgovor o važnim pitanjima za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu.
Plan B iznio je u u emisiji BN televizije “Puls” Zdravko Krsmanović iz NDP-a: “Saradnja može, ali pod uslovom da se odmah formira prelazna vlada izbornog povjerenja jer ovo sve do sada vodilo je ka podjelama srpskog naroda i podjelama u srpskom biračkom tijelu u Republici Srpskoj”.
Krsmanović je još rekao kako je Dragan Čavić kada je bio Predsjednik RS imao snage i volje da Dodiku da mandat, a kako Dodik danas javno kaže da neće dati mandat čak i ako bi opozicija skupila većinu u Narodnoj skupštini RS. On smatra je to kraj demokratije, odnosno da je to diktatura.
“Moguća je i vanparlamentarna borba, kao recimo okupljanje ispred zgrade Vlade, kao što je bilo u Makedoniji gdje su ljudi postavili šatore ispred zgrade Vlade i protestvovali dok se napravi prelazna vlada u kojoj će biti i predstavnici opozicije”, kaže Krsmanović.
Šta tačno opozicija hoće? Da ruši vladu? Ako je suditi po nedavnom pokušaju koji je više ličio na neuspjeli performans nego na ozbiljno političko djelovanje, bolje da se pritaje negdje, od sramote.
Svi opozicioni lideri su toliko dugo na političkoj sceni da se jako dobro sjećaju kakvu je kampanju vodio Milorad Dodik prije nego je dobio mandat. Znaju i da njegova tadašnja politička priča, kojojom je dobio i podršku građana, nije bilo SDS-ovo “srbovanje”, a da mu je Dragan Čavić predao mandat čisto formalno. Dodik je tek kasnije preuzeo “srbovanje” kao svoje najbolje političko oružje i doveo ga do savršenstva proglašavajući sve koji mu se protive izdajnicima srpskog naroda, a sebe jedinim pravim čuvarom srpstva.
To jeste dikatatura, ali opozicija ne može pobijediti Dodika “ujedinjenjem srpskog biračkog tijela” jer na tom polju on je neprikosnoveni vladar.
Nisu to ni demokratski, ni izbori, ako se sve vrti oko “srbovanja”. Demokratija podrazumijeva okupljanje građana oko neke političke platforme koja se bavi ekonomskim, socijalnim i dr. rješenjima, a demokratski izbori argumentovanu borbu rješenja koja politički subjekti nude.
Prelazna vlada izbornog povjerenja je nešto kao vlada nacionalnog spasa, što je opozicija već tražila. Takva vlada bi prvo trebala da napravi inventuru, finansijsku prije svega, dakle da vidi gdje su pare! To znači da bi pravosuđe trebalo da počne konačno da radi svoj posao i ispita niz afera u koje je Dodik direktno ili indirektno umiješan, dakle isti onaj Dodik sa čijim ministrima bi se trebala ta vlada formirati, a koji kontroliše pravosuđe, policiju, finansije, praktično sve u ovom entitetu. Tako zahtjev za prelaznu vladu izbornog povjerenja najviše liči na pokušaj da neki opozicionari uvale svoje zadnjice u ministarske fotelja, za početak, a poslije… to je manje važno, kao što nije važno ni zašto nije uspio plan A.
Kada Krsmanović već pominje šatore, bilo bi zgodno da poslanici iz Saveza za promjene, svi redom, daju ostavke, postave šatore ispred Vlade i iz skupštinskih klupa se tu presele. Možda im se onda pridruže i građani.
Ako ovako nastave, bolje je da sljedeće godine ne izlaze na izbore. Sebe će pošedjeti novog blama nakon kojeg će svakako da završe na “političkom groblju”, država će uštedjeti nešto novaca, mi ćemo i dalje put zapada, ko može, ko ne može, slaće mu oni što mogu, a Milorad Dodik će i dalje po Rusiji da žica “male” i “velike” kredite.
Ima li svjetla na kraju tunela? Nema! Dodikov režim se može srušiti jedino silom!