Behzad Čirkin: Idu izbori – sretno nam bilo

Razmišljam jutros o bosanskohercegovačkoj administraciji i armiji političkih uhljeba koji ne bi bili ono što jesu da nije “širokih narodnih masa” koji im omogućuju njihovu neprikosnovenost u primjenjenoj umjetnosti narodnog gulikožaranja.

Autor: impulsportal.net

Razmišljam o razmjerama deficita stvaranja nove vrijednosti bez koje nema opstanka kako političkim uhljebašima, tako niti “širokim narodnim masama”.

Čitav koncept države Bosne i Hercegovine, one po mjeri dejtonske luđačke košulje, jeste skrojen po mjeri političkih uhljeba koji gule kožu sa već oguljenih leđa “širokih narodnih masa”.

Žalosna je činjenica da se u velikoj mjeri i tzv. “građanske opcije” uklapaju u ovakvu bosanskohercegovačku stvarnost.

Borba za pozicije na hiljadama upražnjenih “radnih mjesta” nije samo u vrijednosti fotelja sa zaraslim im stražnjicama, tu su tenderi, javna preduzeća, i dalje visok nivo budžetskih sredstava koje treba “brižno rasporediti” i “preusmjeriti” u nezajažljivost “naših” kako bi isto onemogućili “njihovima”, jer “oni” su “neprijatelji našeg naroda”.

Žalosno naravna jeste činjenica da država Bosna i Hercegovina tone u nacionalkratski mrak etničkih privilegovanih centara moći, da je u tom postdejtonskom procesu rapidan rast nacionalfašizma zaštićenog privilegovanom etnokratijom, da je svakim danom sve dublji jaz između bogatih i siromašnih, da je privreda svedena na prirepak volje nacionalkratskih moćnika, da je korupcija pretvorena u stalno društveno agregatno stanje, da je vrijednost obrazovanja i kulture svedena u tamu nezajažljivog ambisa koji odgovara politokratiji, da je vrijednost života svedena na sivilo političkih imperativa, a ne na svoju stvarnu životnu vrijednost.

Ako ovdje kažem da su za ukupno stanje Bosne i Hercegovine krive i odgovorne devedesete biću nepravedan zbog svih onih koji su nam dobronamjerno pružali šansu oporavka, ne računajući pri tom na zlu ostrašćenost ljudske sebičnosti i nezajažljivost ljudske megalomanije.

Uostalom…

Nikada za stanje određenog društva nije kriv niti jeste odgovoran pojedinac.

Odgovornost je uvijek u sistemu koji gradi vrijednosti, a bosanskohercegovački sistem jeste nasljeđe devedesetih, rata koji još uvijek traje, dugoročna medvjeđa usluga svim građanima Bosne i Hercegovine kroz Dejtonski mirovni sporazum.

Zbog svega navedenog smatram izuzetno vrijednom i značajnom borbom mog druga Svetozara Pudarića, jer sa svojim potezom on duboko zariva mač u ždrijelo troglave bosanskohercegovačke dejtonske nemani.

Dublje od svih predhodnika!

Apsurdistansko ludilo u kontinuitetu svakim danom uništava izglednost na bolje sutra Bosni i Hercegovini.

Do nekog našeg Mandele koji uplašeno spava u zaluđenim glavama “širokih narodnih masa” koje će i ove godine izabrati “svoje” radi obećavajućeg “boljeg sutra”, onog “našeg” boljeg sutra.

U ovakvoj Bosni i Hercegovini bolje sutra je nemoguće i ostvarivo je jedino sa preduslovom bacanja u ambis široke lepeze svih manipulativnih mogućnosti koje je u dejtonsko nasljeđe darovano svim “našim” aparthejdskim Bothama.

U pamet nam!!!
Ili u propast!?

IZBOR JE NAŠ!!!
SF/SN