INKEL – bend koji osvježava zvuk na sceni

Foto: Ratko Pilipović

“Banjalučka scena, bez obzira na sve svoje poteškoće u funkcionisanju, postoji, a pitanje je koliko je ujedinjena. Na sceni nedostaje karika kao što je bilo UNS GETO, objedinjavanja scene bez obzira na pravac koji je kasnije proširio priču i na ostale umjetnike”.

Razgovarao: Ratko Pilipović

Banjalučki bend Inkel relativno je novi bend na sceni, iako iza njega stoje muzičari s višegodišnjim iskustvom u nekoliko bendova. Povod za razgovor bilo je aktiviranje benda nakon godinu dana koncertne pauze kada su u DKC INCEL nastupali kao predgrupa bendu Gongulus. O nastanku i radu benda, saradnji i stanju na sceni za IMPULS portal govori Milan Tica, gitarista benda.

Impuls: Šta radi Inkel?

Milan Tica: Inkel je nastao u martu 2023. godine kao kvintet. Do 2025. godine treću gitaru je svirao Bojan Dakić. Sada smo kvartet i članovi benda su Joco Vrućinić bubnjevi, Saša Kukolj gitara, Aleksandar Žeželj bas i Tica Milan gitara. Bend je sastavljen iz par banjalučkih bendova kao što su nekadašnji Recall, zatim aktivni Revolt i The Fandangos. Bend u svojoj muzici miksa par muzičkih pravaca kao sto su postrock, stoner rock, sludge, dub, a sve to začinjava sa nekom punk energijom. Bend ima nekoliko uvježbanih pjesama, a u planu je snimanje dvije pjesme u studiju.

Koja vrsta energije treba da se krene uopšte s bendom, s obzirom na to da svi iza sebe imate nekoliko bendova koji su aktivni ili prestali biti aktivni?

Ako pokrećeš bend najvažnije je da voliš muziku i da voliš da sviraš. Bitno je da pronađeš ljude sa kojima se razumiješ u kreativnom smislu i da vam je zabavno to što radite. Najviše je potrebno strpljenje, jer je to priča na duge staze. Svi se u bendu trudimo da napravimo nešto kreativno, inspirativno, što će nam se svidjeti i da to podjelimo sa potencijalnom publikom.

S ozbirom da si na sceni aktivan skoro 30 godina, možeš li napraviti neki presjek uslova za postojanje benda sada i kada si počinjao.

Otprilike u Banjaluci se više manje stvari ne mijenjaju. Postoje neki novi bendovi i mislim da je danas binska oprema i ozvučenje mnogo bolje, ali je jako malo mjesta za svirku. Prije je bilo dosta više mjesta, a što se moglo vidjeti i po broju bendova koji su postojali prije 20 godina. Sad se to svelo na jedno dva do tri mjesta koja su adekvatna, a ovo ostalo su manje više nekakve kafane. Naravno kad dođu ljetni festivali onda se svira na festivalima.

Milan Tica; Foto: Ratko Pilipović

S tim u vezi, koji je tvoj najomiljeniji prostor za svirku u Banjaluci?

Moram biti pristrastan pa ću reći da je to DKC INCEL. Nekad je to bio KSET i svakako stari prostor atomskog skloništa u Novoj Varoši koje je koristilo Udruženje nezavisnih stvaralaca GETO, a koji se u to vrijeme zvao Prostor Kulturne Bezbjednosti GETO.

Ko je danas više potrebniji za promociju benda, mediji ili samopromocija, odnosno, koji je danas uticaj i koja je podrška medija koju treba da ima bend?

Prije svega bend treba da ima kvalitetne pjesme, a danas u svijetu interneta, društvenih mreža, bend može sam da promoviše svoj rad na razne načine. Za to postoje razne platforme. Klasični mediji, kao televizija, radio, novine i razni časopisi, danas nemaju toliko bitnu ulogu u promociji bendova. Kod nas klasični mediji nisu nikad imali nekog sluha za to, a pogotovo ako ta pojava dolazi iz svijeta alternativne umjetnosti.

Da li Inkel sarađuje s ostalim benovima, bilo da su lokalni ili iz regiona?

Naravno da ima saradnje, a jedna takva saradnja ogleda se u dijeljenju prostora za vježbanje koji dijelimo sa još dva benda. Na primjer, Revolt je prošle godine pozvan od strane UG Baterflaj da svira na ROOFTOP MANIFESTO festivalu, a koji radi ekipa iz benda DRT.

Prije skoro godinu dana izašla je gramofonska ploča pod nazivom Na rubu igle – 33/13 na kojoj se nalazi 13 banjalučkih bendova. Šta po tebi znači ova ploča na lokalu, s ozbirom da se Revolt nalazi na njoj?

Znači puno, posebno iz razloga što su se danas gramofonske ploče vratile na velika vrata. Ploča koja je izašla zaslugom Zorana Pejića trajan je dokument postojanja scene. Prije toga je bilo par nekih kompilacija koja su izdavana i koja su i tada davala presjek stanja scene. To su bili CD-ovi i svaka vrsta zvuka koji okuplja scenu na jednom mjestu je dobro došla, bez obzira na pravac koji bend svira.

Banjalučka scena, šta škripi, šta ne valja, šta ne škripi, šta valja?

Banjalučka scena, bez obzira na sve svoje poteškoće u funkcionisanju, postoji, a pitanje je koliko je ujedinjena. Za to je svakako zaslužna i skoro izdata ploča Na rubu igle. U svakom slučaju, bendovi treba da se okrenu radu, da prave dobre pjesme i da što više sviraju. I kad se sve to sklopi, scena će biti bolja. Ipak na sceni nedostaje karika kao što je bilo UNS GETO, objedinjavanja scene bez obzira na pravac koji je kasnije proširio priču i na ostale umjetnike.

Za kraj, imaš li neku preporuku za neki novi bend domaći ili strani koji si čuo u posljednje vrijeme.

Puno je muzike u svijetu danas, ali i to nisu bendovi koji su svjetski poznati. Meni se lično sviđa bend Dive, zatim Torch. Od domaćih bendova Žen mi je odličan bend u kome sviraju djevojke iz Zagreba i koji ima neki potencijal.

Impuls

UVIJEK DRUGI – Banjalučki bend koji svira šareni punk

Prije nego odete…

Vjerujemo da znanje i informacije ne smiju biti privilegija, već pravo svih. Naš cilj je služiti vama i graditi povjerenje kroz istinito izvještavanje. Ako cijenite to što radimo, podržite rad Impulsa malom donacijom. Vaš doprinos nam pomaže da ostanemo nezavisni i dostupni svima.