Foto: Unsplash
Novo istraživanje pokazuje da su morske špilje Mediterana sistematski zagađene plastikom, uključujući novim, hemijski aktivnim oblikom onečišćenja zvanim plastitar i to na skrivenim lokacijama akumulacije otpada koje dosadašnji monitoring u pravilu ne obuhvaća.
Novo naučnoo istraživanje objavljeno u časopisu Marine Pollution Bulletin (Savva i sur., 2026) donosi dosad najsustavniji uvid u razmjere antropogenog otpada u mediteranskim morskim špiljama. Autori dokumentiraju da ne postoji niti jedna istražena morska špilja u kojoj nije pronađen antropogeni otpad, pri čemu plastika čini oko šezdeset šest posto svih evidentiranih artikala.
Istraživanje je provedeno u dvadeset i tri morske špilje na Kipru, u istočnom Mediteranu. U svim špiljama zabilježena je prisutnost otpada, s gustoćama koje se kreću od 0,044 do gotovo 97 plastičnih predmeta po četvornom metru. Ukupno je evidentirano više od 24 hiljade komada otpada, ukupne mase od približno 176 kilograma.
Analiza strukture otpada pokazuje da dominira fragmentirana plastika, posebno polistiren i drugi razlomljeni plastični materijali. Osim klasičnih oblika otpada, istraživači su na zidovima i podovima špilja identificirali i novi oblik kontaminacije – tzv. plastitar, materijal koji nastaje miješanjem plastike s katranskim, odnosno “tar-uljima”. Plastitar stvara ljepljive, trajne naslage koje se vežu uz stijene i sedimente spilja.
Naučno je važan jer predstavlja novu fazu onečišćenja: plastika više nije samo fizički otpad, nego hemijski integrirani dio okoliša.
Morske špilje imaju ključnu ekološku ulogu jer služe kao sigurna staništa, skloništa i mjesta za odmor i razmnožavanje ugroženih vrsta. Među njima je i Sredozemna medvjedica, jedna od najugroženijih morskih sisavaca na svijetu, koja upravo ovakve zaklone koristi u osjetljivim fazama svog životnog ciklusa.
Otpad koji se nakuplja u skrivenim dijelovima špilja, posebno u njihovim unutarnjim zonama bez prirodnog svjetla dosad nije bio obuhvaćen standardnim naučnim studijama morskog otpada. Takva kontaminacija može imati izravne i neizravne učinke na morske organizme, uključujući fizička oštećenja staništa, hemijsku kontaminaciju i promjene u biološkim zajednicama, čime se potencijalno ugrožavaju i napori za očuvanje ugroženih vrsta.
Foto: Shutterstock
Autori istraživanja objašnjavaju da poluzatvorena struktura morskih špilja djeluje poput sistema s ulazom, ali bez učinkovitog izlaza. Valovi i morske struje donose otpad u špilje te se zbog geomorfologije i hidrodinamike rijetko nosi natrag u otvoreno more.
Nalazi iz morskih špilja uklapaju se u širi kontekst plastičnog onečišćenja Mediterana, koji se već smatra jednim od mora s najvišim razinama plastike na globalnom nivou. Procjene upućuju na to da Mediteran godišnje prima oko 0,57 miliona tona plastičnog otpada, što ga svrstava među najveće svjetske centre odbačene plastike.
Plastika čini približno osamdeset posto otpada u obalnim i morskim okolišima Mediterana, dok je mikroplastika potvrđena u površinskom sloju mora, u sedimentima te na dubokom morskom dnu. Uprkos tome, većina postojećih sistema praćenja morskog otpada fokusirana je na obale, površinu mora i morsko dno.
Ovo istraživanje pokazuje da takav pristup propušta važnu i dosad neprocijenjenu komponentu onečišćenja: poluzatvorena staništa poput morskih špilja, koja zbog svojih hidrodinamičkih i geomorfoloških karakteristika mogu akumulirati plastiku u koncentracijama višim nego mnoge otvorene morske zone.
Zaključno, ovo istraživanje jasno pokazuje da akumulacija otpada u morskim špiljama nije rezultat pojedinačnih incidenata ili lokalnog nemara, već strukturna posljedica načina na koji proizvodimo, koristimo i odbacujemo plastiku. Čak i udaljena, teško dostupna staništa više nisu izvan dosega ljudskog uticaja, prenosi Hina