Foto: Pexels
Uprkos kontinuiranom zračenju u oblastima oko nuklearke u Černobilju, 40 godina poslije nuklearne katastrofe, odsustvo ljudske aktivnosti omogućilo je brojnim divljim životinjama da povrate svoja staništa i sada je to jedan od najvećih rezervata prirode u Evropi.
Zabranjena zona od 2.600 kvadratnih kilometara uspostavljena je poslije najgore civilne nuklearne nesreće na svijetu u Černobilju 26. aprila 1986. godine, koja je oslobodila radioaktivni oblak širom Evrope i dovela do evakuacije oko 115.000 ljudi iz okolnog područja. Gotovo odmah, zračenje je ubilo 31 radnika elektrane i vatrogasca.
Prošlo je 40 godina od katastrofe u Černobilju koja je dovela do stvaranja Černobiljske zone isključenja (Zona vіdčužennя Čornobilьsьkoї AES). Od 1986. godine, ona se pretvorila u prosperitetno, nenamjerno utočište za divlje životinje i ogromnu „laboratoriju“ za ponovno oživljavanje divljine.
Zona bez ljudi – utočište za divlje životinje
Zona isključenja zabranjuje ljudima da tu žive, zabranjuje komercijalne aktivnosti, eksploataciju prirodnih resursa i javni pristup. Sada je ovo područje dom bujne populacije velikih sisara. Čovjek je, međutim, posljednjih godina na neki način ipak prisutan u području jer zbog rusko-ukrajinskog sukoba bombe padaju u blizini reaktora u Černobilju.
Populacije vukova, lisica, evroazijskog risa, losova i divljih svinja su se ovde značajno povećale. Vrste poput mrkih medveda i evropskog bizona su se, u međuvremenu, vratile. Ovo je ponovno buđenje divljine u svom najekstremnijem obliku, s obzirom na nemogućnost ljudi da intervenišu, dovelo je do nekoliko neočekivanih efekata u zoni.
Studije pokazuju da nedostatak ljudskih aktivnosti – lova, poljoprivrede i komunikacija ima pozitivniji uticaj na broj životinja nego što zračenje ima negativan.
Populacije velikih sisara u sektoru zone su uporedive ili veće od onih u nekontaminiranim prirodnim rezervatima. Nema sumnje da je početno zračenje nanijelo veliku štetu flori i fauni, posebno u „crvenoj šumi“, području od 10 kvadratnih kilometara u blizini nuklearne elektrane.
Ovo područje je dobilo ime nakon što su borovi uginuli i postali crvenkasto-smeđi zbog visoke apsorpcije zračenja. Pa ipak, dugoročne studije pokazuju da se biodiverzitet povećao u odsustvu ljudi.
Povratak rijetkih vrsta
Niz ugroženih vrsta vratio se u zonu isključenja. To uključuje i Prževalskog konja, koja je uvedena na područje 1998. godine kao eksperiment zaštite. Sada napreduju, a populacija je porasla na preko 150 životinja u određenom području ukrajinskog dela zone.
I evroazijski ris i evropski bizon, koji su nestali iz tog područja, vratili su se i uspostavili svoje populacije. Vratilo se nekoliko različitih vrsta ptica, kao što su crne rode, bele rode i belorepani orlovi.
Najznačajniji je povratak globalno ugroženog velikog orla pjegavca, koji zavisi od močvarnih staništa za lov i veoma je osjetljiv na ljudske aktivnosti. Nestao je iz tog područja u vrijeme nuklearne nesreće.
U 2019. godini, četiri para su zabilježena na mjestu istraživanja, a najmanje 13 parova je dokumentovano kako se gnijezde. Danas je ovaj region jedino mjesto na svijetu gdje populacija ove rijetke vrste raste.
Adaptacije na radioaktivno okruženje
Postoje i naučni dokazi da se neke vrste izgleda prilagođavaju radioaktivnom okruženju. Na primjer, obične šumske žabe u zoni su tamnije, jer viši nivoi melanina izgleda štite od oštećenja od zračenja.
Radioaktivne žabe u Černobilu su promijenile boju! Jesu li zato uspjele preživjeti?
Čini se da se kod vukova razvija otpornost, jer istraživanje evrazijskih vukova ukazuje na potencijalne adaptacije za preživljavanje hroničnog zračenja i smanjenje rizika od raka.
Takva adaptacija nije ograničena samo na životinje. Crna gljivica je prvi put otkrivena 1991. godine korišćenjem robota sa daljinskim upravljanjem koji rastu unutar reaktora 4 bivše elektrane. Izgleda da koristi melanin, koji može da zaštiti od ultraljubičastog svjetla, da bi pretvorio gama zračenje u energiju kako bi rasle brže nego normalno.
Černobilska gljivica je razvila nevjerovatnu sposobnost kroz jonizirajuće zračenje
Pored toga, neke biljke u obližnjoj zoni pokazuju popravku DNK kao odgovor na visoke nivoe zračenja. Takva adaptacija znači da je vegetacija evoluirala da bi preživjela, a neke biljke pokazuju poboljšanu sposobnost da upravljaju teškim metalima i zračenjem.
Ekosistem bez ljudi – lekcije i posljedice
Sada je to jedan od najvećih rezervata prirode u Evropi, što predstavlja važno mesto za ekološka istraživanja, posebno za to kako se ekosistemi oporavljaju kada nisu poremećeni.
Zonu je nesumnjivo oblikovalo zračenje, ali i, što je ključno, odsustvo ljudi i vrijeme. Kao posljedica toga, uobičajena ekološka pravila više ne važe i to je značilo da Černobilj sada ima neke izuzetne divlje životinje.
Na primjer, stotine kućnih pasa napuštenih nakon katastrofe postali su divlji psi koji su evoluirali da budu genetski različiti od populacija u drugim dijelovima Ukrajine.
Istraživanje: Psi iz Černobila sada su genetski drugačiji od ostalih u svijetu
Uprkos dokazima koji podržavaju ponovno oživljavanje prirode, očigledno je da nisu svi ishodi katastrofe bili korisni za floru i faunu. Postoji evolutivni pritisak, jer neke vrste pokazuju smanjen reproduktivni uspjeh i visoke stope mutacija, što rezultira nekim zdravstvenim problemima za životinje.
Ali nije samo u Černobilju mjesto gdje ove nuklearne zone podstiču životinje da se vrate. Oko drugih oštećenih nuklearnih reaktora, kao što je Fukušima, sisari, uključujući medvjede, rakune i divlje svinje, sada su se vratili u velikom broju, pretvarajući zone isključenja u neočekivana utočišta. U nekim operativnim nuklearnim elektranama, lokalne divlje životinje su podstaknute stvaranjem staništa i zaštitom velikih, netaknutih područja isključenja.
Černobilske gljive i radiosinteza: biološki odgovor na nuklearno zračenje
Jasno je da je situacija komplikovana i da ne bi trebalo da bude potrebna nuklearna nesreća da bi se spriječilo da ljudi guraju druge vrste ka egzistencijalnom riziku, a kamoli kontinuirana degradacija životne sredine koja se dešava širom svijeta. Iz takvih katastrofa treba naučiti lekcije, a nema urednih zaključaka, čak ni 40 godina nakon katastrofe.
Divlje životinje su se uglavnom vratile u područje oko Černobilja zbog odsustva ljudi, iako nepredvidljivo ili ravnomjerno. Međutim, to ilustruje kako ekosistemi mogu da reaguju i dalje napreduju kada se uobičajena pravila ne primjenjuju.