Vodopad Skakavac na rijeci Duboka; Foto: Impuls
Predio oko rijeke Duboke je toliko bogat da su ga mikolozi prozvali mikološki hotspot u BiH.
U oktobru ove godine, u organizaciji Centra za životnu sredinu i Mikološkog udruženja MycoBH, rađena su mikološka istraživanja na području kanjona rijeke Duboke u Kotor-Varoši. Prema riječima istraživača, odmah po dolasku na teren zabilježili su čitav niz vrlo značajnih, indikatorskih vrsta gljiva od kojih su neke ugrožene u svim zemljama regiona i Evrope, gdje god su registrovane. Na tom području planirana je i izgradnja male hidroelektrane.
Piše: Jelena Jevđenić
Već na osnovu preliminarnih mikoloških istraživanja mikolozi ističu da su došli do zaključka da se radi o jednom od izuzetno vrijednih mikoloških lokaliteta, potencijalno IFA – Important Fungus Area kandidata, odnosno „Važnog područja za gljive“, oznaka za lokacije sa značajnom raznolikošću gljiva i/ili populacijama rijetkih, ugroženih ili bioindikatorskih vrsta. Istovremeno, prema njihovim riječima, vrlo je vjerovatno da je u pitanju značajno područje i s aspekta drugih naučnih oblasti.
Nedim Jukić, mikolog i jedan od istaživača, za Impuls je rekao da prikupljeni rezultati na području kanjona rijeke Duboke predstavljaju tek odškrinuta vrata na putu ka spoznaji bogatstva vrsta ovog lokaliteta, odnosno tek neznatan dio ukupnog diverziteta mikobiote ovog geološko-hidrološkog i prirodnog fenomena.
„Na osnovu podataka sakupljenih na terenu možemo reći da je rijeka Duboka svojevrsno utočište, odnosno refugij, za neke veoma rijetke i indikatorske vrste gljiva. Ove vrste su neposredan dokaz očuvanosti ovih specifičnih staništa koja su danas sve intenzivnije pod antropogenim pritiscima kod nas, ali i na globalnom nivou. S obzirom da su fokus naših istraživanja bile gljive, ne možemo tvrditi sa sigurnošću, ali možemo pretpostaviti, da je slična situacija i s nekim drugim vrstama organizama te da kanjon Duboke predstavlja vrlo značajno i vrijedno stanište u smislu biodiverziteta općenito. Imajući u vidu sve navedeno, topla je preporuka da se u narednom periodu nastavi s biološkim istraživanjima ovog područja, uz obavezan monitoring zabilježenih vrsta“, navodi Jukić.
Istraživači su izdvojili najznačajnije nalaze gljiva: Chromosera viola i Sowerbyella fagicola.
Chromosera viola je prvi registrovani nalaz u Bosni i Hercegovini, a gljiva je karakteristična za umjereni pojas Evrope te za Mediteran. Ekstremno je fragmentirana i rijetka sa svega 50-ak poznatih nalazišta širom Evrope.
„Pretpostavka je da zbog svoje fragmentiranosti preferira dobro očuvane eko-sisteme bjelogoričnih ili miješanih šuma sa spontanim razvojem vegetacije koji su danas pod sve izraženijim pritiscima“, navodi Jukić.
Chromosera viola; Foto: Nedim Jukić
Sowerbyella fagicola, ranije je zabilježena samo jednom u Bosni i Hercegovini.
„Sowerbyella fagicola je veoma rijetka, osjetljiva i značajna indikatorska vrsta koja živi u dobro očuvanim šumskim sastojinama s izraženim spontanim razvojem vegetacije i dobro formiranim slojem listinca bukve. Ugrožena je nažalost sve izraženijim antropogenim invazivnim aktivnostima koje narušavaju cjelovitost šumske stelje“, ističe on.
Sowerbyella fagicola; Foto: Nedim Jukić
„Pored ova dva najznačajnija nalaza vrijedi istaknuti i zabilježena plodišta nekih drugih indikatorskih vrsta: Hericium clathroides – važan indikator prašumskih ili dobro očuvanih šumskih područja; Cystolepiota bucknallii – poprilično rijetka indikatorska vrsta vlažnih, bogatih staništa ili poplavnih šuma i dr. Sve ove i druge vrste gljiva koje smo zabilježili na relativno malom prostoru i pri sporadičnim terenskim istraživanjima, direktan su pokazatelj značaja ovog područja te nedvojbene potrebe da se ono adekvatno zaštiti i očuva u sadašnjem obliku“, dodaje Jukić.
Foto: Nedim Jukić
Zaštita područja još na čekanju
Bosna i Hercegovina je bogata zemlja po biološkoj raznolikosti, ali nažalost spora u zaštiti područja. Ujedinjene nacije su u decembru 2015. godine usvojile „Agendu 2030“ i 17 ciljeva održivog razvoja. Krajem 2022. godine, postignut je dogovor o zaštiti najmanje 30 % područja. BiH se obavezela da će do 2030. zaštititi 30 posto svoje teritorije kao dio međunarodnih obaveza, međutim, trenutno je u BiH zaštićeno tek oko 4 posto teritorije.
Rijeka Duboka i područja oko nje, uplanjena su za zaštitu i na lokalnom i na republičkom nivou. Prema prostornom planu Republike Srpske, to područje je planirano za zaštitu kao spomenik prirode: “Kanjon rijeke Duboke – vodopad Skakavac”.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Impuls govori da je kanjon rijeke Duboke planiran da bude Spomenik prirode – zaštićeno područje treće kategorije te da su se iz ovog udruženja odlučili da doprinesu procesu zaštite.
„Nama u Centru, ali i mještanima je jako važno da očuvamo rijeku Duboku, te poslije aktivne dvije godine protesta i borbe da se mala hidroelektrana ne izgradi, odlučili smo se da doprinesemo procesu zaštite. U cilju toga smo početkom godine pokrenuli niz bioloških istraživanja koja će poslužiti za izradu studije zaštite. Napominjemo da je inicijativa za zaštitu ovog područja usvojena prošle godine i od strane Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa i od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i shodno planovima i postojećoj inicijativi očekujemo da i u narednom periodu aktivno učestvuju u proglašenju zaštićenog područja“.
Jukić ističe da je tempo kojim se radi na zaštiti novih područja daleko od dovoljnog, zbog čega su danas mnoga područja pod izraženim prijetnjama i nemilosrdnim udarima onih koji žele izvući maksimum ekonomske koristi po cijenu trajnog uništavanja najosjetljivijih prirodnih staništa.
„Ovdje se jednostavno mora napraviti preokret, dok ne bude kasno i dok jednom za sva vremena ne izgubimo fascinantne kreacije prirode i istinske fenomene kao što je kanjon rijeke Duboke. Zaštićena područja sigurno imaju značajnu medijatorsku ulogu u reduciranju negativnih efekata klimatskih promjena. Očuvanje najvrednijih prirodnih staništa trebalo bi postati ustaljeni obrazac ponašanja u modernom civilizacijskom dobu i nastojanju čovjeka da izađe na kraj s brojnim izazovima koje današnje vrijeme podrazumijeva. Ipak, dešava se potpuno suprotno – zbog povećane urbanizacije i zahtjeva današnjeg čovjeka, meliorizacije tla za potrebe poljoprivrede i industrije, navrednija prirodna područja sve teže opstaju i konstantno su izložena sve izraženijim antropogenim pritiscima“, naglašava on i poručuje i kolegama i institucijama da je vrijeme da se ozbiljnije radi na tome.
„Ukoliko želimo sačuvati naše prirodne rijetkosti za naredna pokoljenja, mi znanstvenici trebamo i dalje istraživati i ukazivati na potrebu očuvanja ovakvih područja, a na nadležnim je da zavrnu rukave i poduzmu konkretne, te prije svega efikasne poteze“, ističe.
Mala hidroelektrana
Početkom prošle godine najavljen je početak građevinskih radova na izgradnji male hidroelektrane na rijeci Dubokoj u blizini vodopada Skakavac. To je alarmiralo mještane i ekologe koji su organizovali proteste i pravnu borbu da se od ovog projekta odustane. Ni nakon ukazivanja institucijama na mnoge propuste, nepravilnosti u postupcima ishodovanja dozvola i biološke vrijednosti područja, ova MHE nije izgubila dozvole.
Jukić smatra da je neupitan izrazito negativan uticaj potencijalne MHE na bilo kojem dijelu rijeke Duboke.
„To direktno implicira da bi uticaj MHE na gljive, ali vrlo vjerovatno i druge vrste organizama, bio gotovo kataklizmičkih razmjera. Najosjetljivije vrste bi zasigurno nestale na ovom području, a brojne druge bi bile trajno pogođene i dodatno ugrožene. Za brojne vrste gljiva je naročito bitna postojanost stabilnih vodnih režima te vlažnih mikroklimatskih uslova. Izgradnja MHE bi najviše izmijenila upravo ove uslove te dovela do pomora velikog broja vrsta gljiva, ali i drugih semi-akvatičnih i akvatičnih vrsta organizama“, naglašava on.
Ne odustaju od gradnje mHE „Duboka“ – Duboki džep privatnika protiv interesa prirode i građana
„Mala hidroelektrana ne može ići na prostoru gdje je zaštita, a ističemo i da je na prostoru gdje je ona planirana, tj. gdje je predviđena mašinska zgrada elektrane, to zemljište u vlasništvu Udruženja građana Duboka koji su jasno rekli da elektrana nije dobrodošla. Upravo ta parcela je sada u vlasništvu naroda koji se jasno protivi elektrani. Poruka investitoru je da što hitnije napusti projekat. U narednom periodu ćemo tražiti i izjašnjenje opštine Kotor-Varoš, jer do sada nisu pružali podršku zaštiti rijeke Duboke, iako je ona jedan od osnovnih potencijala ove opštine“, ističe Topić.
Istraživači Mikološkog udruženja MycoBH ispred vodopada Skakavac; Foto: Nedim Jukić
– Izgradnja MHE Duboka ostavila bi trajne posljedice u ovakvom tipu osjetljivog i očuvanog riječnog/kanjonskog eko-sistema koje bi se manifestovale kod svih vrsta organizama i to prije svega u sljedećim promjenama:
- promjene prirodnog toka i cjelovitosti vodnog režima,
- povećanje sedimentacije i erozije u predjelu ispod brane,
- smanjenje kvaliteta vode,
- fragmentacija staništa uzrokovana isprekidanim vodnim režimom,
- nestanak vlažnih staništa i inundacijskih zona koje naseljvaju brojne vrste organizama, uključujući i gljive.
Kao zaključak samo možemo reći jedno veliko NE za izgradnju MHE i ovim putem pozivamo sve nadležne koji mogu uticati na konačan ishod da dobro promisle o svemu nakon što pročitaju ovaj tekst i pogledaju fotografije. Ujedno želimo pružiti istinsku podršku svim stanovnicima ovog kraja u njihovom iskrenom nastojanju da odbrane svoju djedovinu i sačuvaju kanjon rijeke Duboke za nove generacije koje dolaze, apeluju istraživači.
Rijeka Duboka u Kotor-Varoši, jedna od najvažnijih pritoka Vrbanje, bogata je potočnom pastrmkom, a u njenom kanjonu se nalazi preko deset vodopada.