Una nije samo rijeka, Una je socioekološki sistem

Foto: CZZS

I strani i domaći naučnici oduševljeni su bogatstvom Une i njenih pritoka, a nalazi pokazuju veliku biološku, hidrološku i ekološku vrijednost ove jedinstvene rijeke i prostora oko nje. Pronađena je čak i čovječja ribica za koju će tek podaci pokazati da li je nova vrsta ovog endemskog vodozemca.

Piše: Jelena Jevđenić

Tokom „Sedmice nauke na Uni“, koja je održana od 1. do 7. juna,  60 naučnika iz BiH i još 12 zemalja Evrope, te 15 studenata s Univerziteta u Innsbrucku istraživalo je rijeku Unu i njene pritoke. Kamp na Uni je bio stacioniran u Bosanskoj Krupi, a svakodnevno su naučnici putovali u razne krajeve toka Une.

Cilj ovih istraživanja je prikupljanje argumentacije za zaštitu Une od izvora do ušća.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke za Impuls navodi da je degradacija Une, kao i većine naših rijeka, jedan od razloga zašto su istraživali Unu.

„Una predstavlja jedan od najznačajnijih riječnih ekosistema u našoj zemlji, odlikuje se visokom vrijednošću kako geomorfološki, tako i kad je u pitanju biodiverzitet. S druge strane, Una ima određene prijetnje koje dovode do degradacije i svake godine gubimo postepeno Unu. Iz tog razloga se rade ova istraživanja kako bi se dobilo više za Unu, ali i kako bi se dobila argumentacija da se ove prijetnje zaustave i da se napravi održivi model upravljanja“.

Tokom sedam dana istraživane su razne biodiverzitetske grupe, skupljeni su podaci koji će se i poslije terenskog rada analizirati.

„Kroz par mjeseci objavićemo prve preliminarne rezultate i iste ćemo dostaviti predstavnicima institucija, nadležnim ministarstvima i agencijama za zaštitu prirode. A po dobijanju konačnih rezultata takođe i njih ćemo uputiti kako prema institucijama, tako i prema javnosti“, objašnjava Topić.

Vladimir Topić; Foto: Impuls

Organizacija ovih istraživanja provedena je od strane Riverwatcha u sklopu kampanje „Sačuvajmo plavo srce Evrope“/“Save the Blue Heart of Europe“, u saradnji s Centrom za životnu sredinu i Fondacijom za društvene promjene ACT.

Rijeke pod pritiskom

Ulrich Eichelmann iz Riverwatcha podsjeća da su rijeke najugroženiji ekosistemi.

„Rijeke su najugroženiji ekosistemi na planeti. Više su ugroženi i pod pritiskom nego prašume, šume, morski ekosistemi. Tako je sigurno i na Balkanu, iako još uvijek imamo bolje rijeke ovdje nego u ostatku Europe. A Una je nevjerojatna. Ali ono što vidimo jeste pritisak na ovu rijeku, bilo da su brane, ilegalna gradnja blizu rijeke, betonizacija obala“, navodi on.

On dodaje da je i zagađenje opasnost koje degradira Unu.

„Svi kažu, volim Unu. Mislim da 99 % ljudi koje pitate ‘volite li Unu?’, kaže: ‘Oh, volim Unu. Una teče mojim venama’. U redu. Ali da li je poštujete? Imam osjećaj da mnogi ljudi ne poštuju Unu i misle da je Una živo biće kojemu ne možete nauditi. Ali postoji tačka bez povratka“, upozorava Eichelmann.

Ulrich Eichelmann; Foto: Vladimir Todić

Prijetnje po Unu su razne, od betonizacije do odlagališta nuklearnog otpada u njenoj blizini koje bi moglo ugroziti cijeli sliv.

To je jasno i stručnjacima iz Evrope, ne samo Bosancima i Hercegovcima.

Gabriel Singer, profesor Univerziteta u Innsbrucku u Austriji, na Unu je doveo 15 svojih studenata. On je i ranijih godina vodio razna naučna istraživanja rijeka u Bosni i Hercegovini i često javno govorio da nastoji da svoje studente dovede u BiH da vide kako to izgleda rijeka u svom prirodnom toku.

On ističe da istraživanja fokusiraju najčešće na rijeke koje su prilično očuvane ili idealno na cijele riječne mreže, koje su u vrlo dobrom hidrološkom stanju, gdje smatraju da bi veća zaštita stvarno mogla pomoći da se sačuvaju rijeke u svom izvornom obliku koliko je moguće.

„Una je jedna od takvih prepoznatljivih rijeka i njen ekosistem je od evropske važnosti i to ne samo u jugoistočnoj Evropi, jer ostatak Evrope stvarno rijetko ima ovakve sisteme“, navodi Singer.

Gabriel Singer; Foto: Milkica Milojević 

On naglašava da je Una dosta iskomercijalizovana i ako se nastavi bespravna masovna gradnja na njenim obalama, to bi moglo uništiti sistem rijeke.

„Mislim da postoje novi koncepti poput zaštite i očuvanja koji ovdje mogu pomoći. To bi mogao da bude rezervat biosfere, mogao bi postojati nacionalni park divljih rijeka, zar ne? Ali može postojati i instrument koji danas poznajemo kao prava za rijeke, na primjer, ili prava za ekosisteme“, dodaje on.

Una nije samo rijeka, Una je ekološki i socioekološki sistem, naglašava Singer.

Foto: Nikolina Damjanić/Ustupljena fotografija

Tokom „Sedmice nauke“ istraženo je 660 kilometara riječnog sliva Une.

– U slivu rijeke Une postoje trenutno Nacionalni park Una i Park prirode Una, a na snazi je nekoliko inicijativa za parcijalnu zaštitu, međutim cilj zaštite od izvora do ušća je proglašenje jedinstvenog prekograničnog nacionalnog parka divlje rijeke po uzoru na rijeku Vjosu u Albaniji. Ukoliko do toga dođe, biće to primjer jedinstvene saradnje ne samo dva entiteta, već i dvije države: Bosne i Hercegovine i Hrvatske, navode iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Bogat biodiverzitet i mediteranske vrste

Jedan od istraživačkih timova pronašao je vrstu slatkovodnog raka koja je na ovom području posljednji put zabilježena prije više decenija, ali od tada nikada nije formalno registrovana niti proučavana.

“Ukoliko se potvrdi da je to baš ta vrsta, biće to kao da smo pronašli zmaja!”, istakao je biolog dr Dušan Jelić iz kompanije BIOTA i Hrvatskog instituta za biodiverzitet.

Foto: Centar za životnu sredinu

Dejan Kulijer, kustos za entomologiju u Zemaljskom muzeju BiH istraživao je na Uni insekte.

On govori za Impuls da su se tokom sedmodnevnog kampa trudili obići što više različitih lokacija na izuzetno velikom području.

“Nažalost, ni približno nismo uspjeli posjetiti sve regione, ali u ovim područjima, recimo u dolini rijeke Japre, Vojskove smo našli nove populacije dvije evropski ugrožene i zaštićene vrste vilinih konjica. To je grupa insekata koja je u stvari vezana istovremeno i za vodena i za kopnena staništa i jako je dobar indikator promjena u staništima, odnosno promjena strukture staništa i zbog svoje biologije vilini konjici jako brzo reaguju na sve te promjene, tako da su dobri indikatori promjena u kratkom vremenskom periodu”, objašnjava on.

Kulijer navodi da su u fokusu njegovih istraživanja manje pritoke i manje rijeke zbog toga što nad malim vodotocima žive vrste koje su nam značajne za konzervaciju, koje su u stvari ugrožene, odnosno zaštićene.

“Te male tekućice su znatno drugačije od, recimo, toka rijeke Une. Una opet spada u velike rijeke koje naseljavaju neke uglavnom kod nas široko rasprostranjene vrste, kada su u pitanju vilini konjici, ali opet možemo reći da na osnovu njihove brojnosti duž cijelog toka Une, ta staništa su i dalje jako pogodna za opstanak tih vrsta, jer su to vrste vezane za neke čistije tekućice”, ističe on.

Insekti su najbrojniji organizmi na planeti, kada govorimo o broju vrsta, ali isto tako u svakom staništu oni čine i većinu, veliki su dio biomase. Oni su jako bitni u lancima ishrane i kao predatori i istovremeno kao izvor hrane za druge organizme. Dakle, na rijeci Uni ne samo vilini konjici već i druge grupe vodenih insekata su značajan izvor hrane za ribe i za ptice. Smanjenjem brojnosti ne moramo samo govoriti o nestanku vrsta, ali samo smanjenjem brojnosti njihovih populacija, smanjile bi se i populacije autohtonih vrsta riba i to bi uticalo i na sve druge vrste koje su vezane za ova staništa”, objašnajva Kulijer.

Nepoznata vrsta čovječje ribice u Krajini?

Tokom sedmodnevnih istraživanja naučnici su došli do značajnih otkrića i rijetkih podzemnih vrsta.

Biolog Dušan Jelić je u podzemnim vodama Une pronašao staništa čovječje ribice. Sumnja se da je to nova vrsta, ali tek nakon provjere podataka znaćemo da li u pitanju nova vrsta.

Emina Šunje s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu kaže da, iako ćemo zvaničnu potvrdu čovječje ribice čekati, analize do sada potvrđuju da je to drugačija vrsta.

„Analiza toga genoma je pokazala da je u pitanju totalno drugačija vrsta od ostalih čovječjih ribica. U narednom periodu radićemo na opisu vrste, cilj nam je isto da opišemo jedinice morfoloških sistema, jer za potrebu opisa vrste potrebno je dati neke dodatne podatke koji će diferencirati vrstu od ostalih, a to je najčešće morfologija“, objašnjava ona.

Ona ističe da je područje oko sliva Une jako zanimljivo što se tiče herpetofaune, kako kaže, pronašli su i neke mediteranske vrste koje ne bismo nikad očekivali gore.

Pronašli su velebitsku guštericu, koja je ujedno i prvi put registrovana u BiH prošle godine.

„Na osnovu tih nalaza kolega iz Holandije uvrštena je u faunu BiH. Nalazi te vrste su vezani za Nacionalni park Una, nema je nigdje drugo nego tu“, navodi Šunje.

Takođe, mrki ljuskavi gušter kojeg su našli na Uni je tipični mediteranski faunistički element, kao i gušter krška gušterica.

„Na području od interesa imamo 60 posto vrsta kompletne herpetofaune Bosne i Hercegovine, odnosno 35 vrsta vodozemaca i gmizavaca. To je isti postotak koji ima i planina Prenj kad je u pitanju biodiverzitet herpetofaune, a sada se isti proglašava nacionalnim parkom, iako nažalost ne kompletnom površinom“, objašnjava ona.

Ona ističe da je ovako bogat biodiverzitet na malom području vrijedan zaštite kompletnog sliva Une.

Važnost istraživanja

– Vođena principom da biodiverzitet zavisi od zdravog i nefragmentisanog riječnog sistema, ekspedicija na Uni se fokusirala na tri ključna cilja: dokazivanje visokog nivoa biodiverziteta u rijeci i njenim pritokama, mapiranje neposrednih prijetnji životnoj sredini i osmišljavanje koncepta buduće zaštite. Ono što „Sedmicu nauke“ izdvaja od konvencionalnih naučnih istraživanja jeste činjenica da naučnici koji učestvuju u istraživanjima, pored prikupljanja i analiziranja podataka, djeluju i kao nezavisni zagovornici ekosistema koje proučavaju, dajući dodatnu naučnu vjerodostojnost i ličnu posvećenost argumentima za njihovu zaštitu, navode iz Centra za životnu sredinu.

Kulijer smatra da su ova istraživanja potrebna iz više razloga.

„S jedne strane kao kampanja koja je primjetna u medijima, koja na neki način služi za dizanje javne svijesti i bolje saznanje o vrijednosti i samim tim što su vidjeli da je veliki broj sručnjaka iz drugih evropskih zemalja došao ovdje, to je pozitivan signal da je ovo područje zaista važno. S druge strane, mislim da je značajno za uspostavljanje saradnje među stručnjacima, ne samo za ovo istraživanje nego i za buduća istraživanja. Kada svi zajedno radimo, prikupljamo podatke, kada se dešavaju ovakvi kampovi, tada se prikupi puno više podataka nego što bi se prikupilo da individualni istraživači sporadično dolaze istraživati“, zaključuje on.

Foto: Vladimir Topić

Ali šta to strane stručnjake privlači da danima volonterski istražuju naše rijeke po raznim vremenskim uslovima.

„Svi stručnjaci dolaze iz tri razloga. Prvi je da žele stvarno procijeniti bioraznolikost. Vrlo su znatiželjni vidjeti život ne samo u Uni već i u drugim rijekama. To je čisto istraživačka ideja, pronaći stvari. Drugi razlog je da žele pomoći, žele dati svoj doprinos zaštiti cijelog ovog sistema. A treći je možda taj što žele otvoriti oči ljudima ovdje, ali i svugdje, jer je Una više od samo rijeke koju zovemo Una. Povezanost je toliko važna i to je ono što oni promatraju. Kako su rijeke povezane i kako komuniciraju“, naglašava Eichelmann.

Da su istraživanja važna za opstanak rijeka i živog svijeta oko i u njima prepoznale su i lokalne zajednice.

„Lokalne zajednice su se odazvale, dale punu podršku i svojim prisustvom i svojim određenim mehanizmima kroz stručne službe  i punu podršku za realizaciju ovog događaja. Prvenstveno mislimo na opštine u slivu rijeke Une, kao što su opština Novi Grad, Bosanska Krupa i Bihać. Pored njih tu postoje i određene institucije kao što su parkovi prirode i nacionalni parkovi koji su takođe dali svoj doprinos“, navodi Topić.

Impuls

Prije nego odete…

Vjerujemo da znanje i informacije ne smiju biti privilegija, već pravo svih. Naš cilj je služiti vama i graditi povjerenje kroz istinito izvještavanje. Ako cijenite to što radimo, podržite rad Impulsa malom donacijom. Vaš doprinos nam pomaže da ostanemo nezavisni i dostupni svima.