CRVENI KARTON – Igra Zmajeva: Svjetsko, a naše!

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Igre su počele! Mundijal kakav nikad nije viđen. Prvi put u tri države i 16 gradova. Prvi put se takmiči 48 reprezentacija. Prvi put će se primijeniti nova pravila fudbalske igre, a izmjene pravila su revolucionarne. Sve se, dakle, mijenja. Sve, osim Bosne i Hercegovine – koja učestvuje na Mundijalu.

Piše: Milkica Milojević

Svjetsko prvenstvo u fudbalu, „Svjetsko, a naše“: tako bar kaže navijačka pjesma, za koju pola Bosne i Hercegovine nije ni čulo.

U Torontu, gdje je trenažni centar reprezentacije BiH i gdje će Zmajevi večeras zaigrati prvu utakmicu, vijori se više zastava BiH, nego u cijeloj Republici Srpskoj i zapadnoj Hercegovini.

Da li su to zastave sa ljiljanima, one „ratne“, ili zvanične bh zastave? Ne znamo. Nismo stigli do Toronta. A nisu ni kamere BHRT-a, javnog servisa Bosne i Hercegovine. Nije se imalo para, a onima što o narodnim parama odlučuju, nije ni stalo da te pare namaknu. Ne može se tu niko ugraditi. Još jedno poniženje za umirući BHRT, još jedan dokaz koliko smo jadni kao društvo i nesposobni kao građani. I kakva nam je država.

Tako nećemo, kao sav normalan svijet, Svjetsko prvenstvo gledati na svojoj javnoj televiziji. Srećom po dva entiteta i tri konstitutivna naroda plus ostale, postoje privatne televizije i kablovski operateri, oni imaju te milione, pa prenose utakmice. Dobro, imaju milione, jer ih mi plaćamo, a plaćamo ih kao Svetog Petra kajganu, ali jebi ga, što bi rekli Ameri, glavni domaćini Mundijala, nema besplatnog ručka. Ni džabnih jaja.

I dok se tamo, preko bare, lopta zakotrljala, a atmosfera zakuvala, dok padaju prvi golovi i crveni kartoni, mi ovdje tjeramo ono svoje.

Ko će navijati za BiH, a ko, bogami, neće? Bila, prije neki dan, jedna anketa u Banjaluci i na pitanje novinarke za koga će navijati, Banjalučani su složno odgovorili: za Srbiju! Srbija ne učestvuje na Mundijalu, nije se plasirala. Nema veze, niko nije savršen!

A za koga će, lane moje, navijati Milorad Dodik? Pa Gorica Dodik? Pa Nenad Stevandić? Ili Anja Ljubojević?

Eto i Nebojša Vukanović se nešto lomi, navijao bi on za BiH, red je, kad je već zapeo da bude član Predsjedništva BiH, a opet nije zgodno svojim biračima turati prst u oko. Pa se dosjetio zastave sa ljiljanima, koja mu, eto, smeta u njegovoj čestitoj namjeri…

Za Dragana Čovića nećemo ni pitati. Svi znaju za koga on navija. A znamo i da predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, Borjana Krišto, navija kako joj šef Čović kaže.

Znači, to smo apsolvirali. Još nam ostaju famozne fan zone: ona, znate, mjesta gdje se okupljaju zajapureni muškarci i poneka cura da, uz pivu, gledaju fudbal na velikom televizoru. I da navijaju.

Eto, lokalna vlast u Vitezu zabranila fan zonu, što će reći okupljanje navijača BiH, pa je onda neki Hrvat iz tog istog Viteza pozvao raju u svoje raskošno dvorište: pa ti vidi, majčin sine, ko će mu to zabraniti! I tako dalje.

Lijepo je rekao Srđan Puhalo: „Mi već 30 godina živimo u fan zonama i bilo bi krajnje vrijeme da izađemo iz njih, jer je navijača sve manje, a stadion se prazni“.

I dok se naš stadion prazni, na Mundijalu zvanom „Amerikana 2026“ tribine krcate. Očekuje se da će večeras u Torontu biti 30.000 navijača BiH! Otkud toliki? Pa to vam je najveći uspjeh bh politike: jest da smo siromašni, u svakom pogledu, ali imamo brojčano bogatu dijasporu. Ne samo u Kanadi i SAD, nema gdje nema Bosanaca i Hercegovaca! Isto bi bilo da Zmajevi igraju u Švajcarskoj, Njemačkoj, Italiji…

Dijaspora nas je opet spasila, ne samo zbog navijača, nego i zbog igrača.

Znate li ko igra za reprezentaciju BiH? Fudbaleri Borca, Zrinjskog, Želje? Ma kakvi! Svi sami pečalbari: igraju u klubovima širom Evrope, a najviše ih je u Njemačkoj.

A znate li da je i selektor Zmajeva, Sergej Barbarez, ustvari, povratnik iz dijaspore. Bio je, onomad, najbolji strijelac Bundes lige. Znate li da je Barbarez Hercegovac, Mostarac? I da je dijete iz mješovitog braka: tata mu je bio fudbaler, a mama rukometašica.

E taj je mješoviti Barbarez sastavio reprezentaciju, onako, na svoju ruku, ništa etnički ključ, ništa burazerski kalauz, ništa uzmi onog šefovog malog: samo je gledao kako ko igra lopte. Skupio po Evropi najbolje fudbalske pečalbare iz BiH, uigrao ih i – odveo na Mundijal. Nečuveno!

A šta će dalje biti? Vidjećemo. Igraće Zmajevi najmanje tri utakmice. Nadaju se da će toga biti još, da će se progurati u drugi krug, najveći optimisti čak vele da bi mogli dogurati do četvrtfinala. Lijepo zvuči, ali nije realno. Nije bilo realno ni da BiH pobijedi Italiju, pa su pobijedili!

Ali, ako doguraju tako daleko, moglo bi ih snaći čudo neviđeno: da Bosancima i Hercegovcima sudi – žena.

Organizatori „Amerikana 2026“ se hvale da će na prvenstvu suditi najviše žena u istoriji Mundijala, ali to nije tačno. Među ukupno 140 glavnih i pomoćnih sudija na teren će istrčati i šest žena sutkinja. Isto toliko ih je bilo i u Kataru, kada su žene prvi put u istoriji dijelile pravdu na Mundijalu. Ali, BiH na tom prvenstvu nije učestvovala.

Hajde, narode, da navijamo za BiH! Ako ni zbog čega drugog, onda zbog šanse da vidimo i taj spektakl: kako jedna žena „postrojava“ Zmajeve!

Pa da bude stvarno svjetsko, a naše!

Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.

Impuls

Prije nego odete…

Vjerujemo da znanje i informacije ne smiju biti privilegija, već pravo svih. Naš cilj je služiti vama i graditi povjerenje kroz istinito izvještavanje. Ako cijenite to što radimo, podržite rad Impulsa malom donacijom. Vaš doprinos nam pomaže da ostanemo nezavisni i dostupni svima.