Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Republika Srpska je uzaludna kategorija. Jer, Dodik je zakon! I ustav. I Tito. I Bog. On je i predsjednik, i premijer, i 16 ministara, i vrhovni sudija i glavni i odgovorni urednik RTRS-a. Dodik je i direktor svih javnih preduzeća. On je i javnost i onaj koji se s javnošću odnosi. I otimač mikrofona.
Piše: Milkica Milojević
Kažu da Republika Srpska ima teritoriju, stalno stanovništvo, efikasnu vlast, čak i nekakvu, ajd da kažemo, diplomatiju. Eh, da je tako, bila bi to država u državi. Ali, nije!
Dodik je onaj što crta granicu koja postoji, pa je onda briše, puj pike ne važi, jebeš teritoriju.
Stanovništvo Republike Srpske nije nimalo trajna kategorija. Dijeli se na dvije velike društvene grupe: one koji glasaju za Dodika i one koji odlaze u inostranstvo. Jest da je Dodik, nedavno, pokupio 200.000 glasova na izborima na kojima nije bio kandidat, ali ovih drugih je mnogo više.
Vlast u Republici Srpskoj je efikasna do zla boga. Kad Dodik iksne, nikad se ne zna ko će da kiksne. Pa se onda vaskolika dvorska žgadija sjati da što prije Volju Njegovu pretoči u zakon, pravilnik, odluku, ili kakvu god škrabotinu, koja bi trebalo da posvjedoči da „institucije rade svoj posao“.
A trodioba vlasti? Koji je to domaći izdajnik i strani plaćenik postavio ovo bogohulno pitanje! Vozi! I vrati mikrofon!
A diplomatija republičkosrpska se zove lobiranje za odbranu imena, lika i djela, zna se koga. A to košta, uh! Svetog Petra kajgana je obični jeftini bućkuriš u odnosu na ovu delikatesu.
Dakle, da remiziramo, što bi rekao kapetan na belu lađu: Republika Srpska je, definitivno, uzaludna kategorija.
Realno, šta će nam svi ti sudovi, lokalne uprave, mjesne zajednice, šta će nam predsjednik Republike i Vlada sa 16 ministarstava, i policija i javna preduzeća!
Koji će nam vrag te silne kancelarije i kabineti, kad znamo ko sva njihova vrata nogom otvara.
Šta će nam, za svu tu skalameriju, budžet od 7 milijardi maraka, zbog kojeg su u dužničkom ropstvu naša djeca, unuci, praunuci… nastavi niz.
Dobro, budžet treba, zna se kome. Para vrti đe burgija neće!
Republiku Srpsku, ipak, ne treba ukinuti. Ona ima jednu, ali vrijednu funkciju: služi Dodiku kao ćebence, da se njome pokrije da neko ne bi, daleko bilo, pomislio da je car go.
E sad, kad je sve tako jasno, čemu pitanja! Te koliko košta, te odakle, te na osnovu kojih sporazuma! Te nek odgovori premijer, čuj, premijer, pored živog Dodika!
Dakle, javno pozivam novinara BHRT-a, Vladimira Šuška, da se javno izvini Miloradu Dodiku, što ga je naljutio. I da vrati mikrofon.
Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.
Impuls
