Foto: Impuls
Jedanaest godina prošlo je od katastrofalnih poplava, a rijeke u BiH i dalje su u opasnosti – od kiše i bujica, ali i ljudske ruke. Za lokalne zajednice posljedice su jednako dramatične.
Piše: Sanela Karaica
I dok institucije tvrde da ulažu značajne napore u zaštitu riječnih korita i prevenciju poplava, ekološki aktivisti upozoravaju na nekontrolisano vađenje šljunka i pijeska, devastaciju obala i ozbiljne rizike po sigurnost ljudi, te zagađenje.
Iz Aarhus centra u BiH poručuju da eksploatacija šljunka u velikoj mjeri ne prati ekološke standarde niti principe održivog upravljanja prirodnim resursima. Često se vrši bez dozvola, na lokacijama koje nisu predviđene prostornim planovima ili u količinama višestruko većim od dozvoljenih.
– Takvo neodgovorno djelovanje ima niz ozbiljnih posljedica. Dolazi do erozije riječnih obala, narušavanja stabilnosti korita, promjene prirodnog toka rijeka i uništavanja staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta – kaže za Impuls Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Aarhus centra u BiH.
Alarm u Semberiji
U Semberiji je stanje već alarmantno. Snežana Jagodić Vujić iz Ekološkog udruženja „Eko put“ Bijeljina upozorava da se podzemni tokovi rijeke Drine povlače, što može dovesti do nesagledivih posljedica:
– Ako se ovo nastavi, žitnica BiH, mogla bi ostati bez vode. Ne bih voljela da vidim taj scenario, ali stanje je veoma ozbiljno. Poljoprivrednici su prošle godine morali produbljivati cijevi za navodnjavanje sa šest na devet metara, a sada se voda povukla i na 14 metara.
Uzvodno od Pavlović mosta iskopane su stotine novih rupa, što je poremetilo tokove podzemnih voda. Jagodić Vujić vjeruje da se velikim dijelom radi o nelegalnoj eksploataciji.
A Drina nije izuzetak. I u slivu rijeke Bosne šljunak i pijesak se eksploatiše dugi niz godina. Nerijetko bez dozvola i plaćanja propisanih naknada, čime se pravi šteta budžetima i prirodi.
– Lokalno stanovništvo trpi štetu, od uništenih obala i povećanog rizika od poplava do gubitka čiste vode i poljoprivrednog zemljišta. Dugoročno, cijelo društvo plaća devastaciju prirodnih resursa i sanaciju posljedica. Nadležne institucije rijetko preduzimaju efikasne mjere kontrole i sankcionisanja. Kazne su simbolične i ne predstavljaju stvarnu prepreku za nastavak nezakonitih aktivnosti – ističe Kreševljaković.
Institucije bez odgovora
Prema njenim riječima, rad vodnih agencija u BiH u praksi pokazuje ozbiljne sistemske nedostatke. One bi trebale biti ključni mehanizam zaštite vodnih resursa i garancija očuvanja javnog interesa, ali im se, primjećuje Kreševljaković, djelovanje najčešće svodi na administrativno izdavanje dozvola investitorima.
I Jagodić Vujić smatra da bi javne ustanove trebale imati bolju kontrolu i, svakako, biti transparentnije.
A u tu (ne)transparentnosti i sami smo se uvjerili. Entitetske inspekcije nisu našle za shodno da odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja o nadzoru i kaznama. Upit Impulsa ignorisala je i Javna ustanova Vode Srpske, kojoj su revizori ranije uputili niz zamjerki zbog neefikasnosti.
– ЈU Vоdе Srpskе niје оbеzbiјеdilа intеgrаlnо plаnskо urеđеnjе vоdоtоkа riјеkе Drinе, kао ni еfikаsаn nаdzоr nаd stаnjеm vоdоtоkа i vоdnоg zеmlјištа i rеаlizаciјоm pоslоvа оdržаvаnjа riјеčnih kоritа i vоdnоg zеmlјištа, dislоkаciје i vаđеnjа mаtеriјаlа iz vоdоtоkа riјеkе Drinе – naveli su revizori Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, a o čemu su mediji izvijestili početkom ove godine.
Ova javna ustanova suočila se i sa krivičnom prijavom koju su aktivisti grupe Udruženje Stop nelegalnim šljunkarama na rijeci Drini podnijeli banjalučkom tužilaštvu. Aktivisti smatraju da su ugovori o čišćenju riječnog korita bili pokriće za prekopavanje desetaka hektara i eksploataciju šljunka u priobalnom području rijeke Drine.
Agencija: sve po propisu
Druge dvije agencije za vode u BiH, one iz FBiH, odgovorile su na upit Impulsa. Ističu da se postupci dodjele prava na vađenje šljunka vrše u skladu s uredbama, a nadzor nad aktivnostima i provjeru zakonitosti obavljaju ovlaštena pravna lica i federalna inspekcija.
A evo šta o radu nadležnih agencija i njihovim obrazloženjima misli eko-aktivista Safet Kubat:
– Uglavnom ćete čuti tehnokratsko-administrativna objašnjenja od agencija, te kako se strogo drže slova zakona. Iako, u mnogim slučajevima, ti isti zakoni ili se pogrešno tumače, ili se dvostruko tumače. Ako se pravilno tumače onda, uglavnom, idu na ruku zagađivačima. Zatim, zamjeramo im i zbog tromosti pri intervencijama, a dodatni problem su nejasne nadležnosti inspekcija. Sve to skupa ostavlja prostor za lov u mutnom.
Foto: Eksploatacija minerala iz sliva rijeke Bosne /Facebook/Screenshot
Od naplate vodnih naknada za vađenje materijala iz vodotoka Agencija za vodno područje rijeke Save i Agencija za vodno područje Jadranskog mora ostvaruju prihod od po tridesetak hiljada maraka godišnje. To je 40 posto ukupnog prihoda, dok preostalih 45 posto pripada kantonima, a 15 posto Fondu za zaštitu okoliša.
– Sav novac od općih i posebnih vodnih naknada, kao i sredstva prikupljena po drugom osnovu, ulažu se u upravljanje vodama na vodnom području rijeke Save u FBiH – rekli su Impulsu u ovoj agenciji.
Iz Agencije za vodno područje Jadranskog mora navode da svake godine objavljuju javne pozive za vađenje materijala iz vodotoka prve kategorije.
– Tokom prošle i ove godine raspisano je deset. Na pet se nije prijavio nijedan pravni subjekat na predmetnim lokacijama. Na četiri lokacije se trenutno vrši vađenje materijala, dok su na jednoj radovi okončani – naveli su u odgovoru.
Govoreći o ulaganjima, kažu da za redovno i investicijsko održavanje, te sanacijske radove na zaštitnim vodoprivrednim objektima na poplavnim područjima i obalama vodotoka prve kategorije, godišnje potroše oko 1,4 miliona KM. Za izradu projektno-tehničke dokumentacije još oko 50.000.
Za uređenje i čišćenje korita na vodnom području rijeke Save ove godine planirano je 1.200.000 KM.
– Izdvajanje sredstava za čišćenje korita nije isto svake godine. Varira u zavisnosti od stanja vodotoka i potreba u svakoj konkretnoj godini – navode iz Agencije, uz konstataciju da je rizik od poplava „znatno manji nego 2014. godine“.
Drinski nasip na čekanju
Ne znamo šta o rizicima misle u Vodama Srpske, ali u „Eko putu“ strahuju.
– Drinski nasip nije urađen. Bilo je nekoliko pokušaja da se počne s tim poslije poplava 2014. , a što to na kraju nije urađeno – to je već druga priča. Na području Bijeljine uređen je dio nasipa prema ušću u rijeku Savu. Međutim, kopanjem stotina rupa u priobalju, o čemu sam već govorila, poremećeni su tokovi i uništeno korito, i kada bi krenule velike količine vode, kao prije 11 godina, lično mislim da bi ponovo imali katastrofu – kaže Jagodić Vujić.
I dok se rijeke tretiraju kao privatni resurs umjesto kao zajedničko dobro, BiH rizikuje ne samo nove poplave nego i gubitak najvrednijeg resursa – pitke vode.
Kubata posebno brine zagađenje rijeka, te podsjeća na spornu odluku da se produži dozvola za prekoračenje graničnih vrijednosti prilikom ispuštanja otpadnih voda. Smatra da je neophodna izmjena i drugih propisa.
– Uzorci vode koje uzmu građani pravno su ništavni i nemaju vrijednost sudske dokazivosti. Kažem vam, složeno je. Dakle, uzorak mora uzeti inspektor ili policija, a nekada treba imati i sudski nalog. Onda sve to mora otići u laboratorije Agencije za vodna područja. A, ja ih pitam, šta je s kontrolnim nalazima? To treba promijeniti – govori Kubat.
Uprkos svemu, vjeruje da građanski aktivizam i pritisak javnosti, uz medijsku podršku, itekako daju rezultate u borbi za očuvanje vode i okoliša. A neki od primjera su usvajanje zakona o zabrani gradnje malih hidroelektrana, poništavanje ugovora za gradnju HE u Janjićima, zatvaranje Koksare, zabrana radova na izgradnji novog rudnika u Dubostici…