Foto: Wikimedia
Rusija intenzivira svoje brutalne napade, ukrajinski moral je poljuljan, ali nesalomljiv. Europska solidarnost također mora ostati jaka.
Europski čelnici okupili su se u Rimu na konferenciji o obnovi Ukrajine, ali prioritet je i dalje izdržati ovaj rat. Rusija je pojačala napade i udara daleko iza linije fronta – uključujući rekordnih 728 dronova i 13 projektila dan prije konferencije. UN je izjavio da su civilne žrtve prošlog mjeseca bile najveće u tri godine, s najmanje 232 ubijene i 1343 ozlijeđene osobe.
Ova brutalna ofenziva ima za cilj slomiti ukrajinski duh i europsku solidarnost. Čak i Donald Trump, čini se, počinje shvaćati da Moskva nije zainteresirana za mir. Za Trumpa, maksimalizam je pregovaračka taktika, ali ne razumije da je maksimalizam za Vladimira Putina fiksacija. Ipak, ovog tjedna je priznao: „Putin nas zasipa s puno sranja… Uvijek je jako ljubazan, ali ispada da je to besmisleno.“
Rat je iscrpljujući. Olena Zelenska, prva dama Ukrajine, podsjetila je prisutne na konferenciji da Ukrajinci žive u kroničnom stanju stresa i emocionalne boli. Istovremeno, raste svijest o jazu između onih koji se bore na prvoj crti bojišnice i onih koji donose odluke u Kijevu – bez obzira što su i ovi potonji u zadnjih par tjedana više puta žurili u skloništa.
Međutim, Ukrajina se bori da opstane kao održiva, neovisna država, a Rusija se bori da se to ne dogodi. Europski sud za ljudska prava ustvrdio je da Rusija “u velikim razmjerima” krši konvencije u Ukrajini, od 2014. nadalje. To uključuje izvansudska ubojstva, seksualno nasilje i prisilni rad, i jasno je i sažeto objašnjenje zašto je Ukrajina i dalje odlučna oduprijeti se.
Nitko ne bi trebao računati na to da će Trump dugo ostati ogorčen Rusijom, a kamoli da će pokrenuti značajne akcije protiv Rusije. Iako su SAD nastavile isporuke oružja nakon pauze, isporuke koje je odobrio Joe Biden uskoro će doći do kraja i SAD to više ne vide kao svoj rat. Čini se da dugo očekivani dvostranački zakon o sankcijama, koji promovira republikanski senator Lindsey Graham konačno napreduje. Ali predsjednik to neće odobriti osim ako mu ne da dovoljno prostora za manevar da stvarno nametne mjere.
Europsko odavanje počasti “tatici” Trumpu možda je emetično, ali ima za cilj osigurati da saveznici mogu kupiti oružje koje je Ukrajini potrebno, kao i da SAD nastavi isporučivati obavještajne podatke. Budućnost leži u europskoj samodostatnosti. Zasad, nade ne leži u odlučnoj pobjedi nad Moskvom, već u sprječavanje ruske pobjede. Ako se pobjeda mjeri metrikom, Rusija nastavlja napredovati – ali polako i uz sve veće troškove. Kako je nedavno napisao profesor Sir Lawrence Freedman, stručnjak za vojnu strategiju: “Pitanje koje treba postaviti nije može li Rusija nastaviti, već može li ispuniti svoje političke ciljeve… U doglednoj budućnosti ne može.”
Andrij Zagorodnjuk, bivši ukrajinski ministar obrane, predložio je da Kijev treba težiti “strateškoj neutralizaciji”. To znači spriječiti Rusiju da postigne svoje vojne ciljeve, i prelazak “iz natjecanja iscrpljivanja u natjecanje operativne irelevantnosti, u kojem se Rusija još uvijek može boriti, ali ne može pobijediti”. Ovakav pristup iziskivao bi jak fokus i kontinuiranu vojnu inovaciju, te bi trebalo pomoći u očuvanju života vojnog osoblja. Zagorodnjuk je spomenuo uspjeh Ukrajine u Crnom moru: ruska flota nije uništena, ali osiguran je nastavak plovidbe i prometa. Ovaj ograničeniji pristup možda nije inspirativan za izmučenu ukrajinsku naciju, ali s obzirom na to da Moskva namjerava podjarmiti ovu zemlju a SAD se drži na distanci, mogao bi biti pragmatičan.