Foto: picture alliance /USA Today/Megan Smith
Bilo SAD ili Evropa: sve veća polarizacija jača populiste. Fokus na solidarnost i zajedničke vrijednosti mogao bi spasiti demokratiju.
Američki stil u politici izaziva kod ljudi u Evropi uvijek čuđenje i klimanje glavom. Živa i pretjerana retorika, glasne debate i u cjelini intenzitet predizborne kampanje ne dešavaju se u toj formi ni u jednoj evropskoj zemlji. Međutim kod bližeg posmatranja pokazuje se da je Evropa konfrontirana sa sasvim sličnim izazovima kao i SAD: populizam i politička polarizacija u međuvremenu su na dnevnom redu i na starom kontinentu.
Političko natjecanje postaje sve žešće, dok se biračko tijelo sve više otuđuje od glavnog toka politike. Izgleda da etablirane partije s obje strane Atlantika gube svoju atraktivnost i imaju teškoća da mobilišu podršku. Možda Amerika i Evropa imaju ipak više zajedničkog nego što se dosad mislilo?
Erozija demokratije posebno je vidljiva u regionima koji su u prošlosti doživjeli razantno propadanje: strukturni problemi doveli su do nezaposlenosti, pada životnog standarda, kao i migracije te depopulacije čitavih područja. Deindustrijalizacija je ostavila ožiljke i pukotine u društvenom tkivu – bilo u jako industrijaliziranom Steel Beltu u Sjevernoj Americi, u evropskim revirima uglja kao što je Rurska oblast ili sjeveroistočna Engleska, ili u bivšem “Istočnom bloku” nakon 1989.
Stalne krize, nesigurnost i umor od promjena doveli su do toga da se dio stanovništva otuđio od etablirane politike. Tako se, naprimjer, u istočnoj Njemačkoj velika većina i dalje smatra građanima druge klase. Širom EU samo je nešto više od polovine ljudi zadovoljno time kako demokratija funkcioniše u praksi. Samo 23% Amerikanaca vjeruje svojoj vladi. Povjerenje u demokratiju opada prije svega kod mlađih, dok – što posebno izaziva zabrinutost – ljutnja i iscrpljenost najčešće nastupaji kod politički aktivnih osoba.
Uspjesi na izborima proteklih mjeseci i godina pokazuju da je populizam djelotvorno sredstvo za mobilizaciju birača
Otuđenost i frustracija snažni su osjećaji. Ova otrovna mješavina stvara savršeno pogodno tlo za različite vrste populizma. Rastuće populističko raspoloženje primjetno je kako na desnoj tako i na lijevoj strani političkog spektra: Viktor Orban i Jaroslav Kačinski trijumfovali su u Mađarskoj i Poljskoj s njihovim iliberalno-konzervativnim narativima. BSW posebno ističe opasnost od rata i kreće se “između pacifizma i populizma”. Desničarsko-populistički AfD i austrijski FPÖ instrumentaliziraju brige oko migracija. U Italiji podrška za Giorgiji Meloni počiva na njenoj osobi i njenom samopredstavljanju kao žene iz naroda i za narod. I u SAD-u Donald Trump povezuje mnoge od ovih tema s jednim ciljem: postaviti sebe u središte. Kritičke medije on označava kao “strašne lažljivce”.
Uspjesi na izborima proteklih mjeseci i godina pokazuju da je populizam djelotvorno sredstvo za mobilizaciju birača. Međutim tačno je i to: izbori se dobijaju time što se oslovi što je moguće šire biračko tijelo. Nasljedno sve umjerene partije centra stoje pred istom dilemom: kako mogu dospjeti do što je moguće više ljudi, a da ne padnu u zamku populizma?
Mi predlažemo strategiju koja se tiče temeljnih uzroka za uspjeh populizma. Neophodna je pametna i promišljena regionalna politika, nova “politika emocija” i istovremena depolarizacija pri kojoj će biti naglašeni zajednički interesi umjesto razlika.
Političko nezadovoljstvo direktno je povezano sa životnim standardom mjesnih ljudi. U mnogim ruralnim područjima i deindustrijaliziranim gradovima smanjuje se stanovništvo, što opet vodi beznadežnosti i strahovima za budućnost. Oni koji žive u strukturno slabim regionima i mjestima pate zbog rupa na ulicama, nedovoljnom pristupu dobroj zdravstvenoj zaštiti i zbog oronulih škola. Neprestani Brain Drain (odliv školovanih kadrova) kao i osjećaj zapostavljenosti u poređenju s drugim mjestima utiru put ljutnji i frustraciji – uprkos često i dalje jakog lokalnog identiteta i ljubavi za region. Osjećaj zaboravljenosti ili napuštenosti može voditi do nostalgije, izolacije i netolerancije umjesto do otvorenosti prema novim idejama, ljudima i šansama. Ako regioni dođu u ovakvu sistuaciju, teško im je osloboditi se iz ovog đavoljeg kruga. “Geografija nezadovoljstva” i podijeljenost između grada i sela pokazuje se svuda u SAD-u i Evropi.
Pametna regionalna politika može ojačati naše demokratije
Smanjenje regionalnih nejednakosti važan je politički cilj kako bi se ponovo dobili birači. Pametna regionalna politika može ojačati naše demokratije i srednjoročno i dugoročno obuzdati populističko nezadovoljstvo. Usto dolazi: dobra regionalna politika popularna je. Jedna nedavno provedena anketa od Progressiven Zentrum pokazala je da 76% Nijemaca zagovaraju više investicija države za jačanje zapostavljenih regiona. Iz sličnih razloga američki predsjednik Joe Biden 2022. objavio je Inflation Reduction Act, s kojim je američka država investirala milijarde dolara u zapostavljena područja.
Regionalna i koheziona politika ipak je samo jedan važan aspekt. Drugi je emocionalno se obratiti biračima. Svaka regija ima vlastitu historiju prosperiteta i pada. Da bi se izgradio pozitivan identitet, mora se razumjeti prošlost i povezati je s vizijom budućnosti.
Primjer Detroit. Raniji uspjesi Motor City danas se podrazumijevaju kao temelj za cilj budućeg Tech City. Detroit never left otisnuto je na majicama; Detroit nikada nije otišao. U sjeveroistočnoj Engleskoj u međuvremenu su ponosni na slavnu prošlost rudarenja uglja te slave radnu etiku i solidarnost ljudi. I u istočnoj Njemačkoj nastaje novi identitet, u koji ulaze realsocijalistička prošlost, tvrde godine zaokreta 1990-ih, kao i postignuća i uspjesi istočnih Nijemaca u ujedinjenoj Njemačkoj.
Povezivanje prošlosti i budućnosti trebalo bi ići zajedno s jačim fokusom na solidarnost u mjestu. Najnoviji Deutschland-Monitor – velika godišnja anketa javnog mnijenja o političkim stavovima u Njemačkoj – pokazuje da mnogim ljudima nedostaje solidarnost u društvu u cjelini. Međutim istovremeno većina ima mišljenje da takva solidarnost u njihovom osobnom okruženju još postoji. Progresivna politika mora ove razlike tematizirati – i prije svega stvarati dobre pretpostavke za lokalnu solidarnost.
Smanjenje regionalnih nejednakosti i jačanje lokalne solidarnosti moguća su sredstva protiv populističkih tendencija
Smanjenje regionalnih nejednakosti i jačanje lokalne solidarnosti mogući su lijekovi protiv populističkih tendencija. Osim toga, sve demokratske partije trebale bi razmisliti o tome kako se odnositi prema temama koje populisti redovno iskorištavaju: migracija, klima, pandemija korone, kao i pitanja svjetonazora. Je li stvarno ispravna strategija skrivati se od ovih tema? Kamala Harris u svojoj je predizbornoj kampanji ofanzivno govorila o kritičnim tačkama kao što je migracija i inflacija iako su mnogi birači smatrali da Donald Trump kao bivši preduzetnik i raniji predsjednik u ovim pitanjima ima veću snagu za realizaciju.
Političari centra imaju sve razloge da izgledaju samouvjerenije. Oni bi trebali biti svjesni da radikalne pozicije, doduše, izazivaju pažnju, ali da većina ljudi i dalje pripada “relativno stabilnom centru slobodnom od ideologije”. Ova većina ima prilično jasne stavove o centralnim temama kao što su klimatske promjene i nepravednost (negativno), kao i migracija te različitost (uglavnom pozitivno iako s ograničenjima). Većina ljudi ne želi polarizirani diskurs, naprotiv: to ih plaši. Dobra politika centra mora zato više govoriti o zajedničkim vrijednostima, stavovima koje dijele i solidarnom društvu u kojem ljudi mogu vjerovati jedni drugima.
Rješenje je, dakle, u tome da se dozvoli više pozitivnih emocija – kao solidarnost, čežnja i nada. Hope i Change bile su centralne ključne riječi uspješne izborne kampanje Baracka Obame. Aktuelna Harris – Walz kampanja ciljala je na to da se “ide naprijed” i da se haos i mržnja ostave iza sebe. Demokratske partije ne bi trebale bježati od velikih političkih izazova, ali bi trebale o njima govoriti sasvim drugačije nego populisti. Ključ za uspjeh leži u tome da se razvije ubjedljiv, inkluzivan i pozitivan narativ o budućnosti. Migracija je dobra za gospodarstvo i oživljava mjesne zajednice. Mjere protiv klimatskih promjena podstiču tehnološki napredak. Zaštita građanskih sloboda garantuje svakome pravo da živi prema svojim vrijednostima – bilo konzervativnim ili progresivnim.
Populisti instrumentaliziraju važne teme radi brzih političkih dobitaka. Progresivni trebaju na to reagirati tako što će umjesto zidova graditi mostove. Oni moraju ponovo uspostaviti osjećaj zajedništva i pobrinuti se za to da ispune osnovne potrebe ljudi i da oni nezavisno od mjesta življenja imaju iste šanse. Pozitivne vizije budućnosti biće ubjedljive samo tada ako pri tom svi mogu biti sigurni da neće biti odbačeni ili napušteni.
Piše: Maria Skóra i Michael Miebach/ ipg-journal.de
Preveo: Ešref Zaimbegović/ Tačno.net