POČELA JE IZBORNA KAMPANJA: Zaboravimo kriminal i korupciju, budimo patriote i domoljubi!

Formalno, počela je izborna kampanja za opšte izbore u BiH 2. oktobra. Praktično, na terenu ona traje već mjesecima, samo su stranački skupovi preimenovani u tribine, akademije, šetnje gradovima ili druženja sa građanima. Iskorištene su i godišnjice i obljetnice ratnih jednica raznih prefiksa kako bi se uputile političke poruke i dala upustva i naputci za glasanje i glasovanje. Od aktuelnih vlastodržaca u Bosni i Hercegovini nije ni očekivana samokritika prethodnih, “najtežih godina s njima”, ali ono što su do sada servirali iz vladajućih stranaka prevazilazi sve okvire racionalnog. U stvari znaju oni dobro šta rade… Sve ono loše, bolje reći katastrofalno adresirano je drugima, ili se pokušava gurnuti u zaborav glasača.

SDA: Ekonomija kao milostinja

“Napunjeni” budžeti preko očekivanja zbog povećanih cijena iskorišteni su onako kako SDA zamišlja ekonomiju: “stotka” penzionerima, “stotka” mladima, pokoji procenat budžetlijama i eto zadovoljnog biračkog puka.

Karavana Stranke demokratske akcije na čelu sa Bakirom Izetbegovićem prvo se zaputila diljem Evrope, kako bi ljude koje su otjerali politikom čiji je temelj korupcija i nepotizam, ubijedili da baš njima sada trebaju dati glas, a sve zarad “patriotizma” i države Bosne i Hercegovine koju bez SDA neće biti. U tom spinu pridružile su se i SDA vodonoše iz Demokratske fronte.

“Važan stub je sloga patriotskih snaga, a ne ovo rivalstvo, udruživanje više njih protiv jednog. Trebamo ih pobijediti i pridobiti ih. Ima da brane BiH zajedno sa nama”, poručuje Izetbegović, označavajući tako da su svi oni koji ne slijede SDA doslovno neprijatelji države, zanemarujući da decenijama koalira upravo sa onima koji otvoreno rade na destrukciji prosperiteta BiH.

“Molim reis-ul-ulemu da ne daje javnu podrušku SDA, Fadil Novalić snosi odgovornost za nabavku respiratora, tužilaštvo da istraži smrti pacijenata na sarajevskom Kliničkom centru, da se utvrdi legalnost diplome Sebije Izetbegović. Smjenjujemo direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića jer je falsifikovao svoje diplome, nećemo zloupotrijebiti boračka udruženja za izbornu kampanju, priznajem da smo potrošili stotine miliona za autoput kojeg nema”..

 Ovako nešto Izetbegović naravno nikada neće izreći, šta više, bez imalo srama izložiće tezu da je SDA najviše uradila na unapređenju radničkih prava i socijalne zaštite, vjerovatno misleći na “angažmane” Asima Sarajlića i Amira Zukića pri zapošljavanju SDA člansstva.

“SDA je više socijaldemokratska stranka od onih koji socijaldemokratiju nose u svom imenu”, prisvojiće i ovaj segment Izetbegović, izrugujući se tako onima koji su ostali bez posla, kako bi SDA kamarila na mjestima njihovih bivših firmi gradila tržne centre i stanove, privatizaciju koja je bila mirnodopski zločin prema desetinama hiljada ljudi. 

U konačnici, Izetbegović će u vrijeme legalne izborne kampanje dovesti svog havera “za svadbe i dženaze”, predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana kako bi mu uz podršku i neposredno dao recept za diktaturu koju provodi, zatvaranje političkih protivnika i novinara i medija koji mu ne pisu hvalospjeve. Možda Erdogan objasni kako zemlju koju mu je “data u amanet” zapostavlja u odnosu na Srbiju i baćušku Putina, neskrivenih krivaca za stagnaciju BiH.

SNSD: Ne beri brigu, nego šljive

Milorad Dodik sa svojim SNSD-om također vodi bespoštednu bitku za još jedan pobjednički mandat, koji im odlaže ili krivično procesuiranje ili bijeg iz države. Borba je bespoštedna i to na više frontova. Stiže Dodik postaviti pokoji kamen temeljac, otvoriti ako treba i benzinsku pumpu, kumovati slavama, zborovima, pjevati i kada mu do pjesme nije.

“Ja samo imam jedan strah u politici, a to je da, kada se stvore uslovi za našu nezavisnost, da možda ne prespavam taj trenutak, da ga ne iskoristim”, obrazlaže Dodik svoju nesanicu.

I on,  poput političke sabraće iz Federacije BiH dijeli “stotke” mladima u “svom” entitetu i to u dva navrata, da ne ispadne cicija. Pri tome Dodik glasače ne pridobija samo “kešom”, pruža priliku i da zarade, ni manje ni više nego berući šljive na njegovom imanju. Korist je uzjamna, jer ipak predsjednik koji  mora otplaćivati veliki kredit za skromnu vilu od par stotina kvadrata na Dedinju…

Ne voli Dodik biti trasparentan, niti su to teme za predizbornu kampanju, poput porijekla vlasništva nad vilom, stana u St. Petersburgu, ikone za Sergeja Lavrova, involviranosti u biznise u Srbiji, sumnjivoj prodaji obveznica Republike Srpske na berzama u Londonu i Beču, da ne navodimo prodaju ili predaje naftne industrije RS ruskim partnerima.

Mnogo je lakše i politički profitabilnije bilo do sada davati obećanja o nezavisnosti RS, aerodromima, hidrocentralama, mega ski-centrima. Ni on nije propustio najaviti susret sa političkim mentorom u septembru, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom

“Vlasnik naše rafinerije je državna firma iz Rusije. Meni je veoma stalo da taj ruski partner ostane angažovan na ovim prostorima, a ne da zatvori tu rafineriju”, reako je Dodik dodajući obećanjima izgradnju dvije elektrane i gasovod.

Ne zapostavlja Dodik ni drugove iz Kine, pa im obezbjeđuje poslove na gradnji autoputeva, a obećava im i vjetroelektrane. No u vjetar su otišla obećanja o Orbanovim milionima, Putinovim kreditima i Erdoganovim investicijama u RS. Istina je da novca nema i nije tek tako SNSD, čitaj Dodik, bio protiv ukidanja akciza na goriva, kidišući pri tome na rezerve Centralne banke koje bi rado preuzeo u kokuzno vrijeme za ovaj bh entitet, a biće i gore…

HDZ BiH: Pobjeda za kontinuitet neispunjenog

Treći krak bh. političke hobotnice, HDZ BiH i lider im Dragan Čović možda imaju najmanje problema u komunikaciji sa svojim članstvom. No ta (malo)brojnost dobrim dijelom se može pripisati razočaranima koji su napustili BiH. Javna je tajna da poslove u ministarstvima i javnim preduzećima pod upravom kadrova HDZ-a nije bilo moguće dobiti bez prethodnog učlanjenja u stranku. Čović i ovaj problem miniminizira i relativizira.

“Mladi ljudi odlaze, ali, iako se procjenjuje drugačije, mnogo više Bošnjaci i Srbi nego Hrvati,” kazao je Čović za DW te dodao da je odlazak mladih iz Hrvatske, koja je članica EU i NATO mnogo intenzivniji nego iz BiH.

I Dragan Čović je u predizborno vrijeme krenuo na turneju gradovima iz kojih očekuje glasove,  prisustvujući obljetnicama brigada i ratnih udruga proisteklih iz HVO-a.

“Odlučno i beskompromisno podržavamo i podržat ćemo politiku zajedništva koju predvode stranke članice Hrvatskog narodnog sabora, predvođene stožernom strankom HDZ-om BiH na čelu s dr. Draganom Čovićem“, izreče na skupu u Vitezu Lazar Martinović predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja Hrvatskog vijeća obrane Herceg-Bosne.

Ego Dragana Čovića po svemu sudeći ne bi mogao podnijeti još jedan poraz od Željka Komšića u borbi za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, pa je isturio vjernu sjenku Borjanu Krišto.

Dosljedna analiza pokazala bi da je Čović majstor političke opsjene. Priča o legitimnosti i legalnosti samo je maska kojom se želi zacementirati da isključivo  HDZ može participirati u vlasti. Priča o neneravnopravnosti je tek fraza kojom se prikriva da u stvari HDZ itekako profitira u diobi državne i entitetske vlasti,nadzirući važna ministartva i javna preduzeća koje koriste za izvlačenje budžetskog novca za privatne firme tajkuna odanih HDZ-u.

Znakovito je da Čović dvije decenije opstaje na čelu stranke iako gotovo niti jedno obećanje koje svako malo daje nije ispunio. No, to njega i ne zabrinjava. Penzija je tu, uskoro možda i ona politička, kojoj su prethodili nedosljednost, blokade institucija, uništavanje “hrvatskih” firmi, od Sokola, preko Vitezita do Aluminija, kooperacije sa Dodikom i podilaženje ruskim interesima.

Iza Čovića su zataškane istrage o sumnjivom bogaćenju, kupovini nekretnina, nestajanje dokumenata iz sudskih predmeta, samoubistva svjedoka…U suštini, njemu su nebitni izborni rezultati, jer će i u slučaju poraza, sve biti pripisano uroti “međunarodne zajednice i bošnjačke politike”. Birači se ionako ponašaju poput navijača, za poraze je kriv sudija, zanemarujući realnu sliku “stanja na terenu”, pogotovo onu ekonomsku zbog koje napuštaju državu.

„Bosna i Hercegovina je otvorena za strana ulaganja, ali da bi uspjeli, investitori moraju prevladati endemsku korupciju, složene zakonske/regulatorne okvire i strukture vlasti, netransparentne poslovne procedure, nedovoljnu zaštitu imovinskih prava i slab pravosudni sistem uz inducirani uticaj etnonacionalističkih partija i njihovih pokroviteljskih mreža”, piše u nedavnom izvještaju ministarstva vanjskih poslova SAD-a.

Nakon svega, jasno je zašto za SDA, HDZ i SNSD, nema bolje države od BiH, države u kojoj godinama tolerišu ili produciraju bezakonje, mito, korupciju, prevara i laži! Pravo je pitanje koliko će samomisleći glasači odlučiti da to 2. oktobra konačno prekinu.

Izvor: Žurnal.info