Povodom obilježavanja godišnjice osnivanja klerofašističke tvorevine Herceg-Bosne ili u narodu poznate kao HZHB, želim javno pordžati ideju da se dotična ponovo vrati u ustavno-pravni poredak eksperimenta zvani BiH jer… Jer im se jebe za Mostar i Hercegovinu!
Autor: Impuls
Prvom Bakiru Izetbegoviću. On da može vjerovatno nikada ne bi otišao u Mostar. Njemu je muka dok dođe i do Konjica. Čim se krene penjat uz Ivan dočeka ga Bradina i zločin nad civilima, Srbima. 500m dalje Repovci i ubistvo 12 pripadnika Armije BiH od strane iste Armije BiH, zbog 45 miliona DM, a onda opet 500m i zločin ubistva hrvatskih civila u Trusini.
Vidite li vi koliki je to stres. Još kada znate da sve te podatke ima Hrvatska obavještajna služba i kada na to dodate da ta ista služba zna svaki detalj, svaki korak vašeg glavnog logističara Hasana Čengića iz Zagreba, da znaju kako je švercovao oružije i ubijao ljude, onda znate da su mu jaja u hrvatskim šakama. On nema gdje nego samo reći: “Izvolite”. A da ne bude baš ofirno da je on dao Hercegovinu i grad uz pomoć rahmetli babe, davno je instalirao Safu i time riješio problem.
Safa je naravno Oručević. On ti je Bog u Mostaru. Bez njega ni prdnut ne možeš. On ti je Hrvatima sve dao, Aluminij, aerodrom, klinički centar, televiziju… Sve što im je trebalo, dobili su. Usput je sahranio svaku firmu na “bošnjačkoj” strani grada koja mu nije htjela plačati reket, njemu i SDA naravno, a onda je na čelo grada instalirao Ljubu “bošnjaka” da žmiri na procvat nelegalne gradnje nove bošnjačke elite stacionirane u Blagaju. Sada je Safa historičar, osnovao nakav institut za pamćenje gdje može svima pokazati istinu, kako je on odbranio Mostar gdje nakon virtuelne ide realna prezentacija muzejskog primjera Titove ulice netaknute još od 1993. godine. O Safi ružno niti riječ, jer doće naki Salakovići, Čolakovići, Veladžići, jebat će ti mater, pojest će te mrak. Zato tišina ni riječi, nikom ništa.
Nakon Bakira tu je Reis Kavazović. I njemu se jebe i za Mostar i za Hercegovinu. Baš kao i njegovom predhodniku Ceriću. Ostat će upamćeno da je emeritus Cera prilikom obilaska Dretelja i Gabele u punom procvatu ustaštva u tim logorima rekao: “Ma nisu ovo logori, ovo njih drže onako”. Nakon toga Cerić više nije smio ni privirit u Hercegovinu, osim jedne prilike kada je u Blagaju naružio Emira Suljagića.
Tu tradiciju nastavlja Kavazović. Zašto bi on išao u Stolac, Ljubinje, Gacko, Trebinje kada je bolje ići po Švici i govoriti da ne damo “vlasima” Srebrenicu. Za njega je Mostar riješeno pitanje. Ima džamija ima i selefija (vehabija), od Hizmeta (Gulena) su oteli Tekiju u Blagaju, sada njima ide lova od ulaznice i to je to.
Realni problem Islamske Zajednice je nakon što je “vlah” pobjedio u Srebrenici gdje sada dislocirati Srebrenicu. Jer pošto već postoji virtuelni muzej genocida bilo bi pošteno da se napravi i jedna virtuelna Srebrenica a ja predlažem da se odmah locira u Tursku, tako da nije daleko pa da svi Bošnjaci umjesto u Makarsku sada idu tamo, gdje bi pored virutelnog prikaza Srebrenice mogli posmatrati i privatnu imovinu naših uvaženih alima i boraca tipa Hasana Čengića ili Senaida Memića.
Tu je naravno i nezaobilazna ljevica u liku i djelu Nermina Nikšića. On spada u onu kategoriju ponosnih Hercegovaca kojima se jebe i za Mostar i za Hercegovinu. Ostat će zapamćeno da dok je dotični Nikšić bio premijer Federacije BiH umalo do temeljanije izgorjela Jablanica, a da on nije bio u stanju niti zovnuti kanader iz susjedne Hrvatske.
E ali zato je bio u stanju da burazera uvali kao direktora u Upravu za puteve ili ceste. Nije važano ime važna je funkcija. Nakon burazera tu su naravno ostali članovi rodbine, pa ostali članovi rodbine uticajnih partijskih kolega, pa sponzor ovaj, pa sponzor onaj. Vitalni nacionalni interes što se Hercegovine tiče je hidroelektrana Salakovac, ona se dobija nakon što se poklopi elektroprivreda. I još ako se ušićari koji upravni odbor pobjeda je potpuna.
Što se tiče problema u BiH najviše su izraženi u vidu onih osoba sa kratkim i potkraćenim pantalonama te potencijalnom pretnjom dolaska arapskih turista u Tuzlu.
Što se pak tiče ustaštva i fašizma i za to postoji rješenje. SDP će vam rado ponuditi preživjele fosile iz NOB-a, koji će vam objasniti kako su im jebali majku od 41. do 45. Pobjeđujemo sigurno svakih 10 godina, nakon što Bošnjacima dojadi glasati za SDA i nakon što Ameri plate sitnim ljevičarima tipa Komšić da se ujedine.
Nakon lijevih i desnih Bošnjaka na red su došli i Hrvati. I njima se jebe i za Mostar i za Hercegovinu. Križevi su na Veležu, crkve su tu.
Najviše se jebe Draganu Čoviću. On živi svoj san. On je kralj Hercegovine. Ima platu od 3 tisuće i kuću od 5 milijuna. Sahranio je Soko i kada ga je sud htio upitati kako je to napravio, nestala je dokumentacija. Sagradio je Međugorje i Čitluk. Tamo nikada nije ušla ni jedna inspekcija iz Sarajeva, niti će.
Jedino što ga brine je pitanje Srednje Bosne. Pokušali su to Čovini uzet 93. pa popušili. Sada je red na njega da to u miru završi. Plan je jednostavan. U sarajevskim medijima moraš biti veći patriota od Harisa Silajdžića, usput budi dobar sa Milom i stalno kukaj u Zagrebu da si ugrožen, a priču o ugroženosti obavezno da ponavlja Kardinal i neka istrošena maskota iz Hrvatskog sabora. Važno je pritiskat, zakuhat će se nešto, ne treba odustajat. Još ako se zaokruži i Posavina, pa biti će Čova veći i od samog pape. Jer šta briga Hrvata. Njima kada nestane vina i pršuta uzme se putovnica u ruke i pravac ili Zagreb ili Vaterland. Oni normlaniji i pametniji su zbrisali još dalje i žive neopterećen život.
Vjerovatno oni kojima se najviše jebe i za Mostar i za Hercegovinu su sami Mostarci i Hercegovci. Ti ljudi koji su jednim djelom pristali da budu paket humanitarnog preseljenja gdje su uz pomoć SDA prebačeni iz Mostara u Sarajevo, a Hrvati iz Sarajeva uz pomoć HDZ-a u Mostar. Onda su u tom Sarajevu ekspresno dobili poslove uglavnom u Federalnom MUP-u, pa im ne pada na pamet da pokrenu kakvu inicijativu osim što vikendom odu da popiju u Starom gradu kafu.
Skupa sa njima mogu i dijasporci koji svoj patriotizam iskazuju na način da gledaju kada mogu rezervisati kartu za 15 eura do Dubrovnika i kako da klepe neku finu lokaciju za vikendice oko Blagaja.
I na kraju, ona treća žalosna skupina, koja u strahu hoda Mostarskim ulicama pokušavajući da ušićari neku marku ne bi li preživjela ovaj dan, a pri tome maštajući o svom preseljenu u Sarajevo i dobro pazeći da u tom svom maštanju ne zaluta slučajno na drugu, “njihovu stranu”.
Zbog svega navedenog, jedini spas nam je legalizacija trećeg entiteta. Pa da budućim generacijama damo šansu da oni spase i Mostar i Hercegovinu, pošto mi niti želimo, niti znamo.