Apsurdno blaga zatvorska kazna u trajanju od šest godina podsjetnik je kako je nejednakost i dalje sveprisutna u pravnom sustavu Južnoafričke Republike.
Suočeni s mogućom petnaestogodišnjom zatvorskom kaznom za ubojstvo, malo bi ljudi odabralo ispričati svoju životnu priču u dugačkom intervjuu za međunarodnu televizijsku kuću.
No, s druge strane, većina nas nema tako izniman život. Većina nas ne puca u svoje partnere/ice kod kuće. Većina ljudi optuženih za ubojstvo neće ispričati svoju priču na međunarodnoj “pozornici”. Većina njih nema priliku plakati na televiziji zbog toga kako ih se tretira.
Oscar Pistorius ispalio je četiri metka visokog kalibra u Reevu Steenkamp, a potom se samosažaljevao zbog toga što je sudski procesuiran i optužen za ubojstvo. Još “neugodnija” je bila optužba za ubojstvo iz nehaja preinačena u optužbu za ubojstvo nakon apsurdne kazne jednogodišnjeg zatvora.
Sutkinja Thokozile Masipa, koja je donijela prvu presudu na pet godina zatvora za ubojstvo iz nehaja, dobila je drugu priliku da potvrdi Pistoriusovu privilegiju, presudivši da su postojale “važne i specifične olakotne okolnosti” koje joj dopuštaju da izmijeni i smanji predviđenu kaznu za ubojstvo od minimalnih 15 godina zatvora.
Naravno da su postojale iznimne okolnosti. Radi se o “iznimnom” ubojici i “iznimnom” slučaju. Njegov život nije bio običan. Iznimno je to što ga je društvo tetošilo i slavilo zbog njegove brzine i sportskih uspjeha; tu se radi o brzim automobilima i lijepim ženama; radi se o pucanju iz smrtonosnog oružja zbog pukog uzbuđenja i užitka.
U magičnom životu Oscara Pistoriusa, definiranom krajnjom iznimnošću, pravni sustav bi mu se trebao klanjati i postupati s njim pažljivije nego s drugim smrtnicima odgovornim za svoje ponašanje. Pa on je sportska zvijezda koja je pobijedila svoj invaliditet i osvojila zlatne medalje za Južnoafričku Republiku. On je humanitarac koji je motivirao druge s ljude s invaliditetom da teže višim ciljevima. On je krhka žrtva našeg društva s visokom stopom kriminaliteta koje je postalo toliko paranoično da je bio prisiljen ispaliti četiri metka kroz vrata kupaonice.
Reeva Steenkamp i Oscar Pistorius
Ne, ne dirajte našeg Oscara. Jednostavno ga ne možemo otpisati jer bi mogao pomoći onima koji imaju “manje sreće”. Jer to je ono što je rekao u opširnom intervjuu za ITV u kojemu je još jednom izložio svoju patetičnu, nelogičnu verziju onoga što se dogodilo te noći kada je ubio Reevu Steenkamp.
Sve što je rekao bilo je tako očito izrežirano kako bi kod publike probudilo sućut, kao i obiteljskafotografija optuženog ubojice koji drijema na kauču dok mala djeca sjede na njemu, koju je njegov brat Carl objavio na Twitteru.
Naravno, nitko zdravog razuma ne bi dobrovoljno išao u zatvor, no u ovom intervjuu za ITV, Pistorius je izjavio kako je razlog zbog kojega se ne želi vratiti u zatvor – dobrobit društva. On nam želi pomoći i vjeruje kako Steenkamp ne bi željela da on završi u zatvoru nakon što joj je oduzeo život.
“Kada bih dobio priliku za iskupljenje, pomagao bih onima koji imaju manje sreće kao što sam je ja imao u prošlosti”, rekao je. “Vjerujem da bi Reeva, ako me gleda, voljela da živim takav život”.
Ti “manje sretni” ljudi nemaju pravo glasa o ovom slučaju, kao ni Reeva Steenkamp. Njezina obitelj, koja pati zbog traume i gubitka, također je ostala bez zadovoljenja pravde zbog njezinog ubojstva.
U svojoj presudi, sutkinja Masipa se brinula primarno za ubojicu kao “slomljenog čovjeka”. “Život optuženog nikada neće biti isti… On je pali junak koji je izgubio svoju karijeru i koji je financijski uništen. Nikada neće imati mira”, rekla je.
Rekla je kako sud ima dužnost ispraviti kontinuiranu pogrešnu percepciju da je Pistorius namjerno ubio Steenkamp kako bi se “spriječio neopravdan bijes javnosti”.
Neopravdan? Stvarno? A kakva je reakcija na ubojstvo primjerena, gospođo sutkinjo?
Da, tužiteljstvo nije uspjelo ponuditi ključne dokaze kako su se te noći Pistorius i Steenkamp posvađali, osim što je nekoliko svjedoka/inja izjavilo kako su čuli svađu i krikove Steenkamp “od kojih se ledila krv u žilama”. Masipa je odlučila odbaciti ovo svjedočenje susjeda i povjerovati Pistoriusu, premda je rekla kako je on “loš i kontradiktoran” svjedok.
Osim toga, Masipa je rekla kako se ne radi o rodno uvjetovanom nasilju. Dokazi u postupku su pokazali kako je Pistorius svadljiv, samodopadan, grub, neotesan, nagao, ljubomoran i razmažen muškarac koji voli pucati u zrak i koji žene smatra svojim vlasništvom. Masipa je možda zaista velikodušno ljudsko biće ako još uvijek vjeruje kako nije moguće da on bude nasilan.
Masipa je uvjerena kako se te noći par nije svađao – no to ne znači da mi ostali isto mislimo. Također, nismo “pali” na Pistoriusovo cviljenje kao dokaz “autentičnog kajanja”, što je sutkinja smatrala olakotnom okolnošću u donošenju blage presude.
Ovaj slučaj bio je mučan od samog svog početka, a ova presuda, ukoliko ostane neosporena, znači opasan presedan “izuzeća” (exceptionalism). Dok Pistoriusu teče nova zatvorska kazna, još jednom smo se prisjetili kako pravni sustav može biti korišten kao igračka bijelog muškarca.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević