Foto: Freepik
Nasilje u porodici problem je pred kojim bh. društvo zatvara oči. Najčešće žrtve su žene, a mnoge odustaju od prijave zbog straha, djece i ekonomske zavisnosti. Stručnjaci upozoravaju da bez jače podrške institucija i bolje primjene zakona nema efikasne borbe protiv nasilja.
Gorući problem u bh društvu i dalje je nasilje u porodici. Prema najnovijim podacima Tužilaštva KS, od početka godine do 11. maja, podignute su 62 optužnice, određen je pritvor za 25 osoba, mjere zabrane određene su u 29 predmeta. Istovremeno, donijete su 94 naredbe o neprovođenju i 27 odluka o obustavi istrage, jer žrtva nasilja u porodici nije željela svjedočiti. Uglavnom je riječ o ženama žrtvama nasilja.
“U ovom izvještaju za mene je poražavajuće koliko je osoba odustalo od daljeg sudskog postupka, vratile su se u fazu akutnog nasilja ili nisu bile ohrabrene i osnažene da naprave iskorak da idu dalje”, poručuje Jadranka Miličević, Fondacija CURE.
Teško je napraviti korak dalje u društvu, koje mahom osuđuje žene žrtve nasilja. Uporedo, tu su i ekonomska i stambena zavisnost, djeca. Ali upravo njima treba dati primjer kako reagovati u slučaju nasilja, saglasna je struka.
“Ja bih krenula od onoga što učimo u prvim kontekstima u kojima se nalazimo, naše obitelji i škole, dozvoljene granice , o tome dokle neko meni može prići i šta je uopšte način izražavanja kako te neko voli, da to nije isključivo afektivno stanje”, smatra psihologica, Jelena Brkić.
Mnogi su smatrali da će bolje sutra doći nakon izmjena Krivičnog zakona FBiH, nakon čega je ubrzo, krajem aprila podignuta i prva optužnica za femicid, zakoni bez podzakonskih akata ne mogu biti u potpunosti implementirani.
“Krivični zakon je stupio na snagu početkom augusta prošle godine i od tada se on i primjenjuje. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama smo usvojili prije već godinu dana. Podzakonski akti, nažalost, nisu doneseni, nisu svi ni finalizirani”, Marijana Hrvić-Šikuljak, ZASTUPNICA DF-a U PFBiH.
I dok su, prema mišljenju mnogih, kazne za nasilnike blage, sociolog Vladimir Vasić navodi da je problem u sprovođenju zakona:
“Imamo poprilično dobru kaznenu politiku kad su u pitanju teški zločini, 40-45 godina, nisu to male kazne, ali imamo nakardnu sudsku praksu da se nasilnicima dodjeljuju sudska upozorenja, nekakve mjere koje ne vrijede ništa”.
Nažalost, baza podataka o žrtvama nasilja u porodici na nivou kantona, entiteta, države ne postoji, osim sporadičnih slučajeva. No, to je neophodno kako bi društvo dobilo realnu sliku koliko je problem raširen, ko su najugroženije grupe i koliko često institucije reaguju, a ponajviše zbog prevencije.