 zasadio je vrt u ovoj boci još davne 1960-te godine, a konačno ga i zapečatio 12 godina kasnije. Danas, nakon 55 godina od kako je biljka posađena, ona i dalje raste uspješno – i to 42 godina nakon što ju je David posljednji put zalio.){kind=link}
Vrtlar David Latimer (80) zasadio je vrt u ovoj boci još davne 1960-te godine, a konačno ga i zapečatio 12 godina kasnije. Danas, nakon 55 godina od kako je biljka posađena, ona i dalje raste uspješno – i to 42 godina nakon što ju je David posljednji put zalio.
Vrtlar David Latimer (80) zasadio je vrt u ovoj boci još davne 1960-te godine, a konačno ga i zapečatio 12 godina kasnije. Danas, nakon 55 godina od kako je biljka posađena, ona i dalje raste uspješno – i to 42 godina nakon što ju je David posljednji put zalio.
Ovo je možda najmanji i najstariji sačuvani eko sistem koji je stvorio čovjek. Vrt u boci je nastao kao eksperiment u kojem je David Latimer želio istražiti koliko dugo će eko sistem preživjeti. Iako su tri od četiri biljke koje su prvobitno posađene jako brzo prestale rasti, Tradescantia je preživila već 55 godina – a izgleda kao da je jučer posađena.
Vrtovi u bocama funkcioniraju tako što im zapečaćen prostor stvara samoodrživ eko sistem, u kojem biljke i bakterije iz tla rade skupa kako bi svi zajedno preživili. Jedina stvar koja je biljci potrebna, a koju ne može zadržati u boci jeste sunčeva svjetlost – koja joj daje energiju potrebnu za stvaranje vlastite hrane i za dalji rast.
Voda koja se već nalazi unutar boce (bez obzira što je stara 42 godine) neprestano se reciklira, a bakterije u tlu razgrađuju opalo lišće i na taj način oslobađaju ugljični dioksid koji biljka može ponovno iskoristiti za svoj rast.
Ova biljka u boci se nalazi nedaleko od prozora, zbog čega sasvim dovoljno sunčeve svjetlosti dopire do nje, a pošto biljka raste prema Suncu, David okrene bocu svakih par dana kako bi rasla ravnomjerno.
Izvor: Pixelizam