Foto: Unsplash
Kada se govori o velikim sunčanim elektranama, jedno od prvih pitanja obično je koliko će prostora zauzeti i znači li njihova izgradnja da se zemljište više neće moći koristiti za proizvodnju hrane. No u njemačkoj saveznoj pokrajini Brandenburg nastaje projekt koji pokazuje da izbor ne mora uvijek biti između poljoprivrede i energije.
Piše: Ivan Hruškovec
Na približno 500 hektara Klimaparka Steinhöfel istodobno bi se trebale odvijati dvije proizvodnje. Iznad zemlje proizvodit će se električna energija, dok će se površine ispod i između solarnih modula nastaviti koristiti za poljoprivredu. Riječ je o jednom od najvećih europskih agrofotonaponskih projekata, koji će se protezati na području osam naselja u općini Steinhöfel. Nakon završetka svih faza trebao bi dosegnuti ukupnu instaliranu snagu do 753 MWp. Za prvih 550 MWp i pripadajuću transformatorsku stanicu već su izdane građevinske dozvole, a gradnja prve dionice od 106 MWp započela je u posljednjem tromjesečju 2025. godine.
Što su zapravo agrosolari?
Agrosolari, odnosno agrofotonaponski sustavi, omogućuju proizvodnju električne energije i nastavak poljoprivredne aktivnosti na istoj površini. Za razliku od klasičnih sunčanih elektrana na tlu, paneli se postavljaju dovoljno visoko ili na dovoljno velikom međusobnom razmaku kako bi ispod njih mogli rasti usjevi, prolaziti poljoprivredni strojevi ili boraviti životinje.
U Klimaparku Steinhöfel koriste se bifacijalni stakleni moduli, koji mogu primati Sunčevu svjetlost s obje strane. Postavljeni su na minimalnoj visini od 2,10 metara, čime se ispod njih ostavlja prostor za nastavak poljoprivredne proizvodnje. Razvojni planovi uključuju uzgoj ratarskih kultura te ljekovitog i začinskog bilja, dok će se dio zemljišta koristiti za višegodišnju proizvodnju stočne hrane i kao privremeni pašnjak za telad i junice.
Paneli pritom nisu samo konstrukcija iznad polja. Njihovim rasporedom može se djelomično upravljati količinom svjetlosti i kišnice koja dolazi do tla. U razdobljima snažnog Sunčeva zračenja hlad može smanjiti toplinski stres biljaka i životinja, dok sustavi za usmjeravanje vode mogu pomoći u njezinu ravnomjernijem korištenju.
Europski Zajednički istraživački centar navodi da dobro projektirani agrofotonaponski sustavi mogu ublažiti toplinski stres biljaka i pružiti zaštitu od pojedinih ekstremnih vremenskih pojava. Istodobno naglašava da poljoprivreda treba ostati primarna namjena zemljišta te da konstrukcija mora omogućiti normalan pristup usjevima, stoci i mehanizaciji.
To, međutim, ne znači da će svaki usjev automatski bolje uspijevati ispod panela. Rezultati ovise o klimi, vrsti tla, potrebama pojedine kulture, visini i razmaku modula te količini sjene. Sustav namijenjen vinogradu na jugu Europe ne može se jednostavno preslikati na proizvodnju žitarica, povrća ili stočne hrane u drugoj regiji. Upravo je zato kod agrosolara važno da se energetski dio projekta prilagodi poljoprivredi, a ne obratno.
Europa istodobno nastoji povećati proizvodnju obnovljive energije, sačuvati poljoprivredne površine i prilagoditi proizvodnju hrane sve izraženijim vremenskim ekstremima. Agrosolari se nameću kao jedno od rješenja jer smanjuju izravnu konkurenciju između proizvodnje hrane i električne energije.
Prema procjeni Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, postavljanje agrofotonaponskih sustava na samo jedan posto korištenoga poljoprivrednog zemljišta u Europskoj uniji teoretski bi omogućilo približno 944 GW instalirane fotonaponske snage. To je više od cilja od 720 GW solarnih kapaciteta koji je Europska unija predvidjela za 2030. godinu. Riječ je o procjeni tehničkog potencijala, a ne o planu da se sva ta površina doista prekrije panelima. Ona ipak pokazuje koliko dvostruka uporaba zemljišta može biti važna u Europi, gdje su prostor, prihvatljivost velikih energetskih projekata i zaštita proizvodnje hrane sve važnija pitanja.
Agrosolari poljoprivrednicima mogu otvoriti i dodatni izvor prihoda- kroz vlastitu proizvodnju energije, prodaju viškova ili suradnju s investitorima. To može ublažiti dio rizika koji proizlazi iz promjenjivih prinosa, suša, tuče ili velikih oscilacija cijena poljoprivrednih proizvoda.
S druge strane, takvi su sustavi u pravilu složeniji i skuplji od klasičnih sunčanih elektrana. Paneli se moraju postaviti više, konstrukcija mora ostaviti dovoljno prostora za strojeve, a proizvodnju energije treba uskladiti s potrebama biljaka ili životinja. Nejasne definicije, složeno ishođenje dozvola, priključenje na mrežu i moguć utjecaj na cijene zemljišta među glavnim su preprekama koje za širenje agrosolara navodi i Europska komisija.