Ulijevanje Grabovca u Medljanku – Foto: Impuls
Još za vrijeme rada rudnika Medna, nekada pitak, potok Grabovac je postao zagađen do te mjere da je promijenio boju. Od nekadašnje prozirne tekućice, poprimo je smeđu boju punu mulja. Danas, rudnik ne radi, iako zvanično nije zatvoren, ali potok Grabovac je jednako zagađen.
Piše: Jelena Jevđenić
Sav nemar investitora i ilegalnost ovog rudnika počeli su već s prvim danima rada.
Takav pristup rudarenju doveo je do teškog zagađenja vodotoka u blizini rudnika, prije svega potoka Grabovac koji protiče kroz mjesto rudnika.
Potok Grabovac koji prolazi kroz srce kopa u selu Medna predstavljao je vodu prve klase kvaliteta prema Uredbi o klasifikaciji i kategorizaciji vodotoka. Prema Ekološkoj dozvoli koja propisuje mjere zaštite životne sredine projekta, ovaj potok je morao biti zaštićen od svih uticaja eksploatacije rude i morao je ostati prve klase kvaliteta.
To se nije desilo. Voda Grabovca je do te mjere zagađena da je opasna po život, a svojim tokom zagađenje je oticalo i u druge rijeke.
I nakon prestanka rada rudnika Grabovac je zagađen – Foto: Impuls 2026. godine
Potok Grabovac se ulijeva u riječicu Medljanku, a Medljanka se potom ulijeva u rijeku Sanu.
U februaru 2023. godine počelo je zagađenje potoka Grabovac koje i danas traje.
Institut za javno zdravstvo Republike Srpske proveo je tada analizu vode, a podaci su pokazali da je potok teško zagađen. U vodi su pronađene ogromne količine teških metala, a nivo zagađenja, u nekim slučajevima, prelazi granice uspostavljene čak i za otpadne vode.
Najveći apsurd u svemu tome je što je zagađenje Grabovca prijavljeno Republičkoj vodnoj inspekciji, a vodni inspektor je naveo da je nakon „osmatranja“ „voda potoka Grabovac potpuno bistra, bez tragova zamućenja i da negativni uticaji eksploatacije u inspekcijskoj kontroli nisu konstatovani“.
Zagađenje 2023. godina
-Međutim, analiza Instituta za javno zdravstvo RS je pokazala da su vrijednosti parametara gvožđa i aluminijuma iznad svih granica i pripadaju petoj klasi kvaliteta, dok je vrijednost bakra treće klase. Izmjerena količina gvožđa iznosila je 2846 miligrama po kubnom metru, dok je prema Uredbi granica za ovaj parametar manja od 100. U slučaju aluminijuma izmjereno je 511 miligrama po kubnom metru, a referentna vrijednost treba biti manja od 20. Vode pete klase kvaliteta se prema Uredbi karakterišu kao „jako zagađene vode koje se gotovo ne mogu koristiti ni za kakve namjene“, saopštio je tada Centar za životnu sredinu podatke analize.
Nijedna institucija tada nije izdala apel stanovništvu. To su uradila udruženja građana.
Ulijevanjem u Medljnaku, pa potom u Sanu, zagađenje iz ovog rudnika je izašlo iz sela Medna, i proširilo se i na druge opštine.
Ožiljak na prirodi – zagađenje prisutno i danas
Ratko Pilipović, pravnik iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke za Impuls je naveo da najveće posljedice nemarnog ponašanja investitora se odrazilo na lokalne vodotoke Grabovac i Medljanku, a uticaj je svakako bio evidentan i na rijeku Sanu.
„Ova dva potoka pretvoreni su u kanale otpadnih voda, zatrovani teškim metalima i kiselim drenažama iz rudnika. Bez ikakvih ili minimalnih ulaganja u sisteme za prečišćavanje ili sanaciju terena, neodgovorno preduzeće je dopustilo da toksični mulj trajno uništi riječni biodiverzitet, dok su okolno zemljište i podzemne vode, koje lokalno stanovništvo koristi, ostali dugoročno zatrovani i opasni po zdravlje“.
Foto: Impuls
Prema mjerama iz ekološke dozvole za ovaj rudnik, obavezan je i kontinuiran tretman tehnoloških otpadnih voda u taložnicima prije njihovog ispuštanja u javni vodotok.
Prema riječima naših sagovornika koji su bili na licu mjesta, investitor je izveo improvizovani, nestručno izvedeni otvoreni kanal obložen folijom koja se nikako ne koristi kao podloga za vodotoke, umjesto postavljanja cijevi. Budući da folija nije fiksirana, voda ju je podigla, zgužvala i pomjerila. Voda sada slobodno teče ispod i oko folije, umjesto kroz nju. Sve to dovelo je do toga da voda je direktno ispirala i erodirala okolno nezaštićeno tlo, što je prouzrokovalo spiranja suspendovanih materija i teških metala.
Folija umjesto cijevi – Foto: Impuls
„Tokom terenskih nadzora, ekološki i vodni inspektori su u više navrata evidentirali flagrantna kršenja zakona, uključujući rad bez ekoloških dozvola, nepoštovanje odredbi vodne i ekološke dozvole, kao i direktno ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda u riječne tokove koji nisu bili ni adekvatno zacijevljeni“, rekao je Pilipović.
Rijeke pamte rudarenje
Mnoge studije koje su se bavile istraživanjem uticaja teških metala od rudarskih aktivnosti na vodotoke sugerišu isto. Dugo nakon prestanka rada rudnika, vode su zagađene. Metali se uglavnom spuste na dno rijeke, tu se talože, a u vrijeme snažnijih tokova, to jeste kada su kiše ili poplave, podignu se i pomiješaju s vodom. Uglavnom, sveprisutni su mnogo godina.
Prirodni proces samoprečišćavanja potoka je skoro pa nemoguć. Možda uz ozbiljno finansijsko ulaganje i čišćenje potoka, za nekih 15 godina bi se mogao oporaviti. Ali uzimajući u obzir da se remedijacija rudnika skoro nikako ne provodi u BiH, ili bar ne sveobuhvatno i po standardaima, potok Grabovac bi mogao trajno ostati zagađen. S vodom koja je biološki mrtva i opasna po zdravlje ljudi i životinja.
Impuls