Foto: Printscreen
Slavni prirodnjak Dejvid Atenboro upozorava na „moderni kolonijalizam na moru“, ukazuje na razaranje izazvano prekomjernim industrijskim ribolovom, i intervencijama po dnu mora, koje nisu bez posljedica.
Kada je dokumentarac Dejvida Atenboroa Plava planeta II emitovan prije osam godina, njegov uticaj je bio toliko jak da mu se pripisuje revolucija u načinu na koji ljudi koriste plastiku. Sada se filmski stvaraoci nadaju da će moći da učini isto za druge destruktivne ekološke prakse koje najpoznatiji živi prirodnjak na svijetu opisuje kao „iscrpljivanje života iz naših okeana“.
Sir David Attenborough has reflected on nearing “the end of his life” in a new documentary, Ocean: With David Attenborough, releasing in cinemas on 8 May—his 99th birthday.
In the film, the veteran naturalist expresses sorrow over the state of Earth’s ecosystems but reveals hope… pic.twitter.com/aRyg2PxCOW
— Islam Channel (@Islamchannel) May 1, 2025
Industrijski ribolov je u fokusu velikog dijela Atenboroovog najnovijeg filma Okean, koji će se emitovati na 99. rođendan prirodnjaka.
Atenboro naglašava da plovila kočarenjem „kidaju morsko dno” takvom silom da se „tragovi razaranja mogu vidjeti iz svemira“. Takođe osuđuje „moderni kolonijalizmam na moru“, gdje se ogromni brodovi, koji posluju uz obale zemalja koje zavise od ribarstva za hranu i sredstva za život, krive za smanjenje ulova lokalnog stanovništva.
Industrijski ribolov, kaže on, ubio je „dvije trećine svih velikih riba predatora“. Na Antarktiku, takvi brodovi možda „uklanjaju temelje cijelog ekosistema“.
Preživjeli izumiranje dinosaurusa, ali kako će industrijske brodove
Ajkule i kornjače koje su preživjele izumiranje dinosaurusa, kaže Atenboro, možda neće preživjeti stotine hiljada industrijskih brodova, koji se takmiče sa priobalnim ribarskim zajednicama u „svakom kutku svijeta“.
U buni protiv tako široko rasprostranjenih ribolovnih praksi, Atenboro je „otišao mnogo dalje“ nego ranije, kaže Kit Šoli, jedan od reditelja filma koji radio sa Atenboroom više od 40 godina.
Šta je kočarenje
Kočarenje ili vučarenje označava ribolov pomoću mreže (koče), koju jedan, ili više brodova vuku po morskom dnu. Mreža se pokreće mehanički.
Koča lovi, odnosno skuplja sve, jer filtrira slojeve vode, a teškom donjom stranom obično napravljenom od teških metala, struže po dnu, pa tako prikuplja ribu, rakove, školjke, travu…
Kočarenje se smatra najkomercijalnijim ribolovom i koriste ga skoro sve pomorske države svijeta. Ribolov je na taj način izašao na otvorenu pučinu i znatno pojačao iskorišćivanje mora, to je ujedno prvi mehanizovani ribolov.
Najdramatičnije scene u filmu uključuju snimak koji prikazuje kočare na dnu, uključujući bager za školjke kod južne obale Britanije i još jedan u Turskoj. Dno je uzburkano, a ribe i druge morske životinje uznemireno se kreću u pokušaju da izbjegnu teške grede koje se probijaju po morskom dnu, uništavajući sve na svom putu.
„Ideja o rušenju prašume buldožerom izaziva negodovanje, ali mi to radimo i pod vodom svaki dan. Sigurno biste tvrdili da to mora biti nezakonito”, kaže Atenboro.
Foto: Unsplash
Atenboro se u prošlosti suočio sa kritikama zbog toga što nije išao dovoljno daleko sa svojim porukama o klimatskoj krizi. Njegov odgovor je bio da ponovljena upozorenja o ljudskom uništavanju prirodnog svijeta mogu biti „odbojna“ za gledaoce i da njegova uloga nije bila da vodi kampanju, već da priča „zanimljive i istinite“ priče o divljim životinjama.
Šoli kaže da je Atenboroova uloga pripovjedača, a ne aktiviste, pomogla ljudima da razumiju prirodni svijet: „Ono u čemu je Dejvid uspio jeste da mu svi vjeruju, tako da on može uticati na stvari na ogroman način”.
Čovječanstvo crpi život iz okeana
Atenboro u filmu, na kojem je radio dvije godine, upozorava na to da mora pokrivaju više od 70% naše planete i da to treba da bude u fokusu naše brige: „Sada razumijem da najvažnije mjesto na Zemlji nije na kopnu, već na moru. Na raskrsnici smo, jer čovječanstvo crpi život iz okeana”.
Šoli kaže da je misija dokumentarca da istakne predstojeću Konferenciju UN o okeanima u Nici, u junu, gdje se nada da će se postići plan za zaštitu okeana.
Države članice su se u principu složile da zaštite 30% svjetskih okeana od destruktivnog ribolova do 2030. godine, kao dio sporazuma o zaustavljanju gubitka biodiverziteta. Atenboroova poruka je da je za ovaj cilj potrebno više akcije.
Koliko je moguća regeneracija morskog dna
Šoli upoređuje porast industrijskog ribolova sa komercijalnim kitolovom, koji su doveli vrste „do tačke kolapsa“.
Usred protesta protiv kitolova sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, smatralo se da se populacije kitova, od kojih su neki lovljeni bili na ivici izumiranja, možda nikada neće oporaviti. Ali Sporazum Međunarodne komisije za kitolov iz 1982. godine zaustavio je komercijalni kitolov, a brojnost pripadnika tih vrsta sada se povećava.
„Uspjeh je moguć, već sam to jednom vidio na globalnom nivou”, ističe Atenboro.
Tobi Novlan, jedan od trojice reditelja filma Okean, koji ga je i producirao, kaže: „Postoji element koji poziva na buđenje, ali zapravo je to priča o nadi i oporavku”. „Okean se može oporaviti brže nego što možemo zamisliti”, dodao je Atenboro.
Film prikazuje inspirativne priče o regeneraciji okeana na mjestima gde je destruktivni ribolov zabranjen, uključujući ostrvo Aran u Škotskoj i Nacionalni morski spomenik Papahanaumokuakea na Havajima.