Foto: Impuls
Skoro trećina globalnih emisija gasova staklene bašte povezana je sa proizvodnjom hrane. Da li je i dalje važno gdje kupujete voće i povrće?
Koncept „pređenih kilometara hrane” (food miles) – odnosno udaljenosti između farme, fabrike i trpeze – stekao je značaj početkom 2000-ih. Ideja je bila da duži i složeniji lanci snabdijevanja uzrokuju veće emisije štetnih gasova u poređenju sa hranom koja se nabavlja iz neposredne blizine. Jednostavno rješenje? Kupovina lokalno proizvedene hrane u blizini mjesta stanovanja.
Decenije koje su uslijedile ukazale su i na druge ekološke probleme vezane za savremeni sistem proizvodnje i distribucije hrane – od emisija povezanih sa stočarstvom do problema sa otpadom od hrane i ambalaže.
Dr Kimberli Rajs, koja se na Univerzitetu Grifit bavi istraživanjem regionalne i lokalne otpornosti sistema ishrane, navodi da lance snabdijevanja u Australiji u velikoj mjeri oblikuje sektor maloprodaje prehrambenih proizvoda. Hrana može preći ogromne udaljenosti širom zemlje – pa i van njenih granica – kako bi stigla do supermarketa, pri čemu se troškovi transporta prebacuju na potrošače.
Međutim, ovogodišnji rat na Bliskom istoku ponovo je usmjerio pažnju na ulogu transporta i važnost samodovoljnosti, uključujući i rizik od rasta cijena hrane usled naglog poskupljenja dizela.
To nameće pitanje: da li su pređeni kilometri hrane i dalje važni?
Gdje se uklapaju „prehrambeni kilometri”
Vanredna profesorka Mengju Li sa Univerziteta u Sidneju navodi da je gotovo trećina globalne emisije gasova staklene bašte povezana sa sistemom proizvodnje i distribucije hrane – kroz krčenje zemljišta, uzgoj stoke i usjeva, preradu i pakovanje, transport i stvaranje otpada.
„Ne možemo ostvariti svoje klimatske ciljeve ako ne preduzmemo ništa u vezi sa sistemom ishrane”, kaže ona. Iako najveći udio u emisijama imaju stočarstvo i krčenje zemljišta, transport i otpad takođe igraju značajnu ulogu, ističe ona.
Transport – posmatran kroz čitav lanac snabdijevanja – čini oko 19% emisija povezanih sa sistemom ishrane, pokazala je studija objavljena u časopisu “Nature Food”, čija je koautorka Mengju Li.
Relativni značaj emisija iz transporta može da varira za različite vrste hrane, u zavisnosti od pređene udaljenosti, načina transporta (kamion, avion, brod, željeznica, automobil ili pješke) i da li je potrebno hlađenje, kaže ona.
Foto: Impuls
Za neke proizvode, kao što su govedina i jagnjetina, emisije iz transporta su preplavljene drugim izvorima, uključujući metan koji proizvode digestivni sistemi krava i ovaca, krčenje zemljišta za ispašu i upravljanje stajnjakom.
„Kada je riječ o tim kategorijama, poput konzumiranja crvenog mesa, svakako je važnije da prvenstveno smanjimo njihovu potrošnju”, kaže Li. „Zamjena crvenog mesa proteinima biljnog porijekla pružila bi znatno veće mogućnosti za smanjenje emisija nego kupovina lokalnih proizvoda.”
Međutim, kod svježeg voća i povrća, transport može značajno povećati ukupne emisije, naročito kada se prevoze avionom ili kamionima-hladnjačama na velike udaljenosti. Li navodi da je kupovina lokalnog, sezonskog povrća koristan korak koji može donijeti i druge prednosti vezane za zdravu ishranu, jačanje zajednice i samoodrživost.
Podaci platforme “FoodSwitch” – koja sadrži detaljne informacije o zdravstvenim i ekološkim aspektima 25.000 proizvoda iz supermarketa, a koje je prikupio Institut „Džordž” za globalno zdravlje (George Institute for Global Health) – pokazuju slične obrasce.
Foto: Impuls
Frejzer Tejlor, izvršni direktor “FoodSwitch”-a, kaže da analiza podataka pokazuje da su smanjenje ukupne potrošnje mesa, kao i zamjena govedine i jagnjetine živinskim mesom ili vegetarijanskim obrokom, „najvažniji pojedinačni potez” koji ljudi mogu da naprave kako bi smanjili emisije i uticaj hrane koju konzumiraju na životnu sredinu.
Ipak, udaljenost koju hrana prelazi od mjesta proizvodnje do potrošača (tzv. „food miles”) i dalje je važna, posebno kod određenih proizvoda, ističe on. Čokolada i kafa se, na primjer, često uzgajaju na udaljenim lokacijama. „Njihov transport do nas podrazumijeva ogromnu udaljenost”, kaže on, a sama proizvodnja može doprinijeti promjeni namjene zemljišta i krčenju šuma u regionima gdje se uzgajaju.
Prednosti kupovine lokalnih proizvoda
Cilj organizacije „Ceres Fair Food” je podrška lokalnom sistemu proizvodnje i distribucije hrane, kao i poljoprivrednicima i proizvođačima koji su njegov dio. Ovaj servis za onlajn dostavu namirnica voće i povrće uglavnom nabavlja sa malih poljoprivrednih gazdinstava i plantaža smještenih u okolini Melburna.
Kris Enis, rukovodilac ovog socijalnog preduzeća, ističe da podrška lokalnim uzgajivačima i proizvođačima nije važna samo zbog održivosti i smanjenja emisije štetnih gasova, već i zbog podrške ljudima koji rade u okviru tog sistema proizvodnje i distribucije hrane.
Prosječna starost poljoprivrednika raste, a rast cijena zemljišta i jeftiniji uvoz otežavaju ljudima da se bave poljoprivredom, kaže on. Posebne ponude u supermarketima dodatno otežavaju situaciju jer su cijene tih proizvoda niže od troškova proizvodnje hrane.
„Zaista je važno podržati nove, kao i postojeće poljoprivrednike, kako bi ostali u ovom poslu”, kaže on. „Kada podržavate lokalne proizvođače, znate odakle hrana dolazi, možete imati direktan kontakt sa samim poljoprivrednikom, možete biti sigurni da on vodi računa o svom zemljištu, a znate i da brine o ljudima koji za njega rade.”
Pored skraćivanja lanca snabdijevanja hranom, svako vozilo organizacije „Ceres Fair Food” dostavlja robu na 40 ili 50 adresa, čime se smanjuje emisija štetnih gasova koja nastaje kada se ljudi automobilima voze do prodavnica. „Ceres” nudi ambalažu koja se može ponovo koristiti, dopunjavati i vraćati, a takođe prikuplja meku plastiku od kupaca radi reciklaže.
Foto: Impuls
Kako podržati lokalne uzgajivače i proizvođače
Za one koji žele da smanje emisiju štetnih gasova povezanu sa ishranom, vodič Ujedinjenih nacija za klimatske akcije preporučuje veći unos biljne hrane, kupovinu lokalnih i organskih proizvoda, smanjenje bacanja hrane i kompostiranje.
Kupovina hrane u blizini mjesta stanovanja podstiče razvoj lokalnih ekonomija i od ključnog je značaja za zdravlje i dobrobit ljudi, kaže Rajs. „Riječ je o podršci lokalnim i nezavisnim uzgajivačima, trgovcima, preduzetnicima i proizvođačima hrane, kako bi se očuvala i unaprijedila sigurnost radnih mjesta i ekonomski prosperitet u njihovim regionima.
„Podržite lokalne i regionalne proizvođače hrane kupovinom njihovih proizvoda. Možete na internetu potražiti usluge dostave paketa sa hranom ili posjetiti lokalne pijace”, kaže ona.
„Ako želite da budete još više okrenuti lokalnom, potražite organizovane grupe za uzgoj hrane koje podržavaju urbanu poljoprivredu, pridružite se zajedničkoj bašti ili dopunite svoju ishranu uzgojem začinskog bilja, povrća i voća u sopstvenom dvorištu.”