Ovo međunarodno istraživanje o solarnim elektranama i poljoprivrednom zemljištu u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji tokom više mjeseci vodili su novinari Dejan Rakita i Aleksandar Manasiev.
Piše: Dejan Rakita i Aleksandar Manasiev
Nevesinjsko polje je prostrana ravnica u istočnoj Hercegovini, istočno od Mostara u Bosni i Hercegovini. Njegove obradive površine prostiru se između planina Velež i Crvanj.
U Pridvorcima lokalni poljoprivrednik Veso Radić pokazuje redove krompira. Kada smo ga posjetili, tu je bilo i ogledno polje novih sorti, koje treba da pokaže koje od njih najbolje uspijevaju u ovom dijelu Hercegovine. Na drugim parcelama njegova porodica uzgaja žitarice, luk i druge kulture, a bave se i stočarstvom – drže krave i proizvode mlijeko.
Za Radića ova zemlja zato nije ni pejzaž ni nekretnina koja čeka neku isplativiju namjenu. Ona je osnova cijelog porodičnog gazdinstva. Samo te godine imao je oko 3,5 hektara krompira i više od pet hektara žitarica, na parcelama rasutim kilometrima po polju.
Nevesinjski krompir više je od lokalnog brenda. Agencija za bezbjednost hrane Bosne i Hercegovine registrovala ga je 2020. godine kao proizvod sa zaštićenom oznakom geografskog porijekla. Razlog je povezanost njegovih osobina sa ovdašnjim zemljištem, nadmorskom visinom i klimom.
Zbog toga Radić teško prihvata ono što se događa. Poljoprivrednicima se govori o razvoju domaće proizvodnje hrane, dok se velike površine zemljišta oko Nevesinja, ali i širom Hercegovine, istovremeno pojavljuju u planovima za solarne elektrane.
„Vi ne možete zamisliti da mi ne možemo da dobijemo u zakup to zemljište, da ga obrađujemo, zemljište na kojem ima navodnjavanja, a tamo ga hoće dati za solare. Nije to malo. U pitanju je bilo oko 1.100 hektara poljoprivrednog zemljišta“, kaže on.
Veso Radić, poljoprivrednik iz Nevesinja
Navodi nevesinjske lokalitete Zlatac, Kovačice, Goricu i druge velike površine koje su nekada pripadale poljoprivrednim preduzećima. Na dijelu Zlatca, kaže, postoji čak i infrastruktura za navodnjavanje. Zemljište je svojevremeno koristila Agrohercegovina, a prije nje Hepok, nekadašnji jugoslovenski poljoprivredni gigant. Na drugim površinama uzgajani su krompir i žitarice ili su se tu nalazili voćnjaci i odvijala stočarska proizvodnja.
Agronom Mate Majić pratio je ogled novih sorti krompira. Smatra da ovo područje ima značajan potencijal za proizvodnju hrane i sjemena. Govoreći na Radićevom polju, opisuje zemljište i klimu kao veoma povoljne za poljoprivredu. Upozorava i da će sigurnost proizvodnje hrane postajati sve važnija.
„Izuzetno je važno da stvorimo uslove da mlađe generacije ostanu na ovim prostorima i mogu pristojno živjeti od poljoprivredne proizvodnje“, kaže Majić. „Važnost poljoprivrednog zemljišta ne bi trebalo zanemarivati ni u jednom segmentu. Sve drugo se može nadoknaditi, ali nedostatak hrane postaje ozbiljan problem.“
I dok Radić ovaj prostor posmatra kroz hektare zemlje i količinu hrane koju na njima može proizvesti, u energetskim dokumentima ime Nevesinja mjeri se drugom jedinicom – megavatima.
Aktuelni Indikativni plan razvoja proizvodnje NOSBiH-a među najvećim solarnim projektima u zemlji vodi grupu projekata pod nazivom „SE Nevesinje“, ukupne snage 570 megavata.
Tu počinje širi problem. Bosni i Hercegovini treba više energije iz obnovljivih izvora kako bi smanjila zavisnost od uglja i emisije iz termoelektrana i ispunila obaveze dekarbonizacije. Ali pitanje gdje tu energiju proizvoditi ostalo je znatno manje uređeno od nastojanja da se novi megavati što brže izgrade.
Dok proizvodnja solarne energije ubrzano raste, solarni projekti sve češće zauzimaju poljoprivredno zemljište. U Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, za samo tri godine prenamijenjena su 3.064 hektara poljoprivrednog zemljišta. Na više od 60 odsto te površine završili su solarni paneli.
Istovremeno, ključni energetski planovi još nisu usvojeni. Investitori iniciraju izbor lokacija za velike elektrane. A vlasti tek sada pokušavaju pooštriti pravila koja su omogućila da se desetine malih postrojenja grade jedno uz drugo.
Pitanje gdje graditi povezuje ova polja i sa još jednom zemljom Zapadnog Balkana – Sjevernom Makedonijom, njenim tržištem zemljišta, sistemom izdavanja dozvola i promjenama u zaštiti poljoprivrednih površina. Dokazi su različiti. U Republici Srpskoj dolaze iz lokalnih sporova i podataka o prenamjeni zemljišta. U Sjevernoj Makedoniji iz revizorskih nalaza i praznina u institucionalnim evidencijama.
Za tri godine prenamijenjena 3.064 hektara poljoprivrednog zemljišta
Solarna energija u Bosni i Hercegovini posljednjih godina raste izuzetno brzo. Iako je među glavnim obnovljivim izvorima posljednja ušla u fazu masovnije izgradnje, njen rast je danas najdinamičniji. Do kraja 2025. ukupna instalisana snaga solarnih elektrana dostigla je oko 914 MW. Tokom te godine proizvele su ukupno oko 1.156 GWh električne energije, što je približno osam odsto ukupne proizvodnje u zemlji. Time je solar već postao drugi najveći obnovljivi izvor električne energije u Bosni i Hercegovini, iza hidroenergije, a ispred vjetra.
Na papiru su brojke mnogo veće. NOSBiH u Indikativnom planu za period 2027–2036. navodi da se u registru zahtjeva za priključenje nalazi oko 13.500 MW fotonaponskih projekata i približno 4.600 MW vjetroelektrana.
To ne znači da će zaista biti izgrađeno 18.100 MW novih elektrana. Projekti su u različitim fazama, od ranih investicionih namjera do mnogo ozbiljnije pripremljenih projekata.
Ali pritisak na zemljište već se može izmjeriti.
Podaci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske pokazuju da se prenamjena ubrzava iz godine u godinu: 2022. godine iz poljoprivredne namjene izašlo je 588 hektara, 2023. oko 1.141 hektar, a 2024. već 1.335 hektara zemljišta. Za samo dvije godine godišnji obim prenamjene tako se više nego udvostručio. Podaci za 2025. godinu još nisu objavljeni.
Ministrica Anđelka Kuzmić, govoreći za potrebe ovog istraživanja, kaže da proizvodnja energije i hrane ne bi trebalo da budu međusobni konkurenti.
„Energija i hrana podjednako su važne za cijeli svijet, ali jedno ne smije ići na štetu drugog“, kaže Kuzmić. „Krajem prošle godine smo kroz izvještaj koji je obuhvatio cijelu Republiku Srpsku vidjeli ekspanziju solarnih panela i zbog toga smo poslali dopise svim lokalnim zajednicama da preispitaju predmete i striktno poštuju zakon. Uputili smo apel i Inspektoratu, jer moramo zaštititi naša sela i poljoprivredno zemljište.“
Upozorenje je, međutim, stiglo tek nakon što su hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta već bile prenamijenjene.
Više od 100 malih elektrana na jednom polju kod Doboja, uz spor koji traje
Dok se u Nevesinju još vode sporovi oko lokacija planiranih solarnih elektrana i korištenja poljoprivrednog zemljišta, u Podnovlju kod Doboja, na drugom kraju Bosne i Hercegovine, posljedice su već vidljive na terenu.
Na Crkvenom brdu podignuto je više od stotinu malih solarnih elektrana na oko 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog i zadružnog zemljišta. Prve informacije govorile su o 92 objekta. Dokumentacija je kasnije pokazala da je Grad Doboj izdao najmanje 104 građevinske dozvole, ali taj broj najvjerovatnije nije konačan.
Stanovnici su počeli protestovati 12. marta 2026. godine. Nisu osporavali potrebu za obnovljivom energijom, ali je njihova prva briga bilo plodno zemljište.
Preko stotinu malih solarnih elektrana u Podnovlju
Prema njihovim svjedočenjima, tu su godinama uzgajani kukuruz, pšenica, ječam, povrće i druge kulture. Zemljište je decenijama bilo evidentirano u posjedu Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“, lokalne poljoprivredne organizacije koja okuplja proizvođače i zajednički upravlja ili koristi zemljište za poljoprivrednu proizvodnju. Dio površina koje Zadruga nije sama obrađivala davala je na korištenje lokalnim proizvođačima. Grad Doboj zemljište je kasnije upisao na sebe i prodao kompaniji ETMAX, što Zadruga osporava u sudskom postupku.
Milorad Blagojević živi neposredno uz novoizgrađeni solarni kompleks i na istom mjestu drži pčele više od tri decenije. Pokazuje prema zemlji koja je sada prekrivena konstrukcijama za solarne panele i prisjeća se drugačije slike.
„Da, ovo je poljoprivredno zemljište. Zadruga je nekada davala zemlju poljoprivrednicima u zakup, oni su plaćali i orali“, kaže Blagojević. „Tu su bili kukuruz i pšenica, a ljudi su ih koristili za ishranu stoke i za svoje potrebe. Zemljište je veoma kvalitetno. Gledao sam ovdje i kukuruz i pšenicu, a ljudi pričaju da je nekada uspijevalo sve, jagode i drugo.“
Milorad Blagojević, stanovnik Podnovlja i pčelar
Nakon brojnih protesta, prijava, procesa, napokon je Vrhovni sud Republike Srpske 2. aprila 2026. ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju u postupku koji se odnosi na upis zemljišta i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Presuda nije automatski vratila zemljište zadruzi, niti je naložila obustavu radova, ali je ponovo otvorila pravni status zemljišta na kojem su elektrane već građene.
Uprkos sudskoj odluci, radovi nisu zaustavljeni. Naprotiv, prema svjedočenjima mještana, izgradnja solarnih elektrana nakon presude dodatno je ubrzana.
Nisu bili zaustavljeni ni ranije, kada je gradska ekološka inspekcija utvrdila da investitor nema potrebne ekološke dozvole i naložila mu da ih pribavi.
Tokom višemjesečnih protesta policija je nekoliko puta dolazila na teren. Pojedini mještani rekli su nam da su zbog javnog protivljenja projektu bili izloženi direktnim ili indirektnim pritiscima, kao i da su se neki ljudi povukli iz protesta zbog straha za radna mjesta ili druge egzistencijalne interese. Broj ljudi na protestima, međutim, s vremenom se smanjivao, dok je manja grupa nastavila tražiti reakciju institucija.
Ana Đukić je među onima koji nisu odustali, iako i sama vodi bitku za svoje zdravlje. U obližnju Banjaluku odlazi na radioterapiju, a kada se vrati u svoje Podnovlje radi na uzbunjivanju javnosti, ponekad kroz proteste, objave na društvenim mrežama, davanjem izjava za medije.
Ana Đukić, stanovnica Podnovlja
Kaže da su mještani pisali ministarstvima, inspekcijama i lokalnim vlastima, ali dugo nisu uspijevali dobiti ni osnovna objašnjenja.
„Mi pokušavamo da dođemo do bilo koje institucije. Poslali smo dopise u pet ministarstava, ali nam se niko nije javio ni da sasluša naše probleme“, kaže Đukić. „Išli smo pojedinačno u inspekcije u Doboju i niko nije htio da dođe i objasni nam šta se događa. Čovjek ne može odustati od namjere da se bori za svoja prava. Okupljaćemo se i dalje, makar nas bilo samo dvoje.“
ETMAX, kompanija koja realizuje ovaj projekat, nije odgovorila ni na jedan od naših ponovljenih upita o zemljištu, dozvolama, nastavku radova i priključenju elektrana. Nije odgovorio ni Grad Doboj, iako se veliki dio pitanja odnosio upravo na odluke gradske uprave, građevinske dozvole i raspolaganje zemljištem.
Pošto ni na dopise mještana Podnovlja nije bilo nikakvih odgovora, mještani i aktivisti Restarta postavili su bilbord pored magistralnog puta. Na njemu je pisalo: „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“
Prvi bilbord uklonjen je tokom noći krajem jula. Dvije sedmice kasnije mještani su postavili novi, sa istim pitanjem. Nakon toga su pojedini stanovnici pozivani u policiju na informativne razgovore, a policija je obilazila i sam bilbord.
Protest stanovnika Podnovlja i bilbord sa pitanjem za institucije RS
Okružno javno tužilaštvo u Doboju potvrdilo je u avgustu da su formirana dva predmeta: jedan u vezi sa bilbordom, drugi u vezi sa spornim zemljištem i izgradnjom solarnih elektrana. Tužilaštvo je takođe potvrdilo da postupa po krivičnoj prijavi Zemljoradničke zadruge Podnovlje zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja prilikom preknjižavanja i kasnije prodaje zemljišta.
Solarni kompleks nije čekao ishod tih postupaka. Elektro Doboj je u oktobru, uz asistenciju velikog broja policajaca, počeo polagati srednjenaponski priključak za elektrane. Policija je naknadno potvrdila da je asistenciju tražio Elektro Doboj, a ne ETMAX. Tokom radova oštećena je cijev lokalnog vodovoda, a stanovnici su spriječili kopanje na dijelu zemljišta za koji tvrde da je privatna imovina. Radovi su zatim nastavljeni duž putnog pojasa.
Tek početkom novembra, dok je ovaj tekst završavan, Tužilaštvo je počelo uzimati izjave od nekih mještana koji su se mjesecima protivili projektu. Mještani i dalje nisu sigurni da li je ovo nekakva vrsta pritiska na njih da odustanu od protesta i pomire se sa činjenicom da u njihovom selu mora egzistirati ovaj solarni projekat, ili su institucije možda napokon počele da rade svoj posao.
Podnovlje je tako stiglo do paradoksalne tačke. Pravni postupci oko zemljišta još traju, a Tužilaštvo tek počinje detaljnije saslušavati stanovnike. Elektrane su, međutim, gotovo završene, a infrastruktura za njihovo priključenje već se polaže.
Granica od 150 kilovata „zloupotrijebljena u praksi“
Podnovlje se izdvaja i po tome što je više od stotinu elektrana projektovano kao niz pojedinačnih postrojenja male snage, iako se nalaze jedna uz drugu i čine gotovo jedinstven solarni kompleks.
Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, RERS, objavila je u junu 2025. da je ETMAX za 35 malih solarnih elektrana u Podnovlju zatražio preliminarno pravo na podsticaj. Većina tih elektrana imala je potpuno istu instalisanu snagu – 147,06 kW.
Snaga od 147,06 kW nalazi se tik ispod granice od 150 kW, koja je važna za ostvarivanje prava na podsticaje. Solarne elektrane na zemlji snage do 150 kW mogu, ako ispune propisane uslove i postoji raspoloživa kvota, ostvariti pravo na garantovani otkup proizvedene električne energije u periodu do 15 godina.
Drugi važan prag je 250 kW. Prema Zakonu o koncesijama Republike Srpske, solarne elektrane na zemlji moraju pribaviti koncesiju tek kada njihova instalisana snaga prelazi tu granicu. Koncesija je pravo koje javna vlast dodjeljuje investitoru da pod određenim uslovima gradi i koristi energetski objekat, uz ugovorene obaveze i plaćanje koncesione naknade.
To znači da postrojenje snage 147,06 kW istovremeno ostaje ispod oba praga: ne mora imati koncesiju, a može konkurisati za sistem podsticaja.
Podsticaji, međutim, nisu automatski. RERS je u maju 2026. objavio da su količine energije predviđene za podsticaje do 2030. već raspoređene i da će novi zahtjevi za koje više nema raspoložive kvote biti odbijeni.
Upravo ovakav model i sama Vlada Republike Srpske prepoznala je kao problematičan.
U obrazloženju nacrta izmjena Zakona o obnovljivim izvorima energije iz 2026. navedeno je da je postojeća odredba „zloupotrijebljena u praksi“. Vlada opisuje slučajeve u kojima su velike površine zemljišta dijeljene na manje parcele, a zatim na njima građene grupe od 20 do 50 malih solarnih elektrana snage do 150 kW.
Takva postrojenja ne podliježu obavezi pribavljanja koncesije, pa se za njih ne plaća ni koncesiona naknada, koja predstavlja javni prihod.
Upravo solarni projekat u Podnovlju po svojim osnovnim karakteristikama veoma podsjeća na obrazac koji Vlada opisuje: na jednoj lokaciji izgrađeno je više od stotinu malih elektrana, a veliki broj njih projektovan je sa snagom neposredno ispod 150 kW. Međutim, nijedan sud ili regulator, zasad, nije utvrdio da je projekat u Podnovlju nezakonito podijeljen kako bi se izbjegla koncesija ili ostvarili podsticaji.
Nacrt zato predlaže obavezno rastojanje između takvih elektrana i ukidanje mogućnosti rezervisanja podsticaja prije nego što je elektrana zaista izgrađena.
Kako njiva mijenja status na papiru
Iza svakog solarnog projekta nalazi se još jedan sloj koji se teško vidi na terenu: katastarska kultura zemljišta, njegova klasa i prostorni planovi.
Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, zemljište I, II, III i IV katastarske, odnosno bonitetne klase može se prenamijeniti u skladu sa sprovedbenim dokumentima prostornog uređenja. Kada takvog dokumenta nema, mogućnosti promjene namjene mnogo su ograničenije. Zakon takođe zabranjuje promjenu katastarske kulture i klase parcele za nepoljoprivredne svrhe prije nego što je zakonski sproveden postupak prenamjene zemljišta.
Zbog toga su podaci RUGIPP-a, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, posebno značajni za priču o solarima.
U Avtovcu kod Gacka tokom 2026. godine podneseno je šest zahtjeva za promjenu kulture i klase zemljišta. Prema odgovoru RUGIPP-a, podnosioci su fizička lica, odnosno privatni vlasnici parcela. Za jedan od tih zahtjeva već je bila dostavljena poljoprivredna saglasnost za pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište, dok su ostali postupci još bili u toku.
Mještanin Avtovca Desko Mastilović kaže da se radi o zemljištu koje se godinama obrađivalo.
„Ovo je, znači, poljoprivredno zemljište, obradivo, njiva treće i četvrte klase“, kaže Mastilović.
Prema njegovim saznanjima, zahtjeve za promjenu klase i kulture podnijeli su vlasnici parcela na kojima je započela gradnja solarnih elektrana, kao i neki vlasnici susjednih parcela.
Desko Mastilović, stanovnik Avtovca
Slični postupci vođeni su i u Nevesinju. U katastarskoj opštini Miljevac pravna lica podnijela su tri zahtjeva za promjenu kulture i klase zemljišta. Dva zahtjeva iz 2025. odbijena su na osnovu rješenja Ministarstva poljoprivrede, dok je po trećem, podnesenom 2026. godine, promjena odobrena i provedena u evidencijama.
U Podnovlju kod Doboja RUGIPP je tokom 2024, 2025. i 2026. vodio više postupaka po zahtjevima pravnih lica. U dva slučaja način korištenja parcela promijenjen je u solarne elektrane na osnovu građevinskih dozvola.
Na terenu njiva može izgledati isto kao i prethodnih decenija. Ali njena buduća namjena često se odlučuje kroz administrativne postupke: poljoprivredne saglasnosti, prostorne planove, građevinske dozvole i, na kraju, promjene u katastarskim evidencijama.
Da bi se moglo pratiti koliko poljoprivrednog zemljišta završava pod solarnim panelima, potrebna je jedinstvena evidencija koja bi svaku elektranu povezivala sa konkretnom parcelom, njenom ranijom namjenom i klasom zemljišta, odlukom o prenamjeni i izdatim dozvolama. Takvi podaci omogućili bi preciznije praćenje prenamjene poljoprivrednog zemljišta i kontrolu zakonitosti postupaka.
5.800 potpisa, a solarni projekti i dalje postoje
Veso Radić, naš sagovornik sa početka ove priče, kaže da je za razmjere solarnih planova na Nevesinjskom polju saznao iz medija, a ne od lokalnih ili republičkih institucija.
U tome njegovo iskustvo podsjeća na priče stanovnika Avtovca i Podnovlja. Prema njihovim svjedočenjima, o projektima koji su trebali mijenjati prostor neposredno oko njihovih kuća nisu bili pravovremeno informisani. U Avtovcu je Desko Mastilović reagovao tek kada je kompanija došla na teren i počela gradnju, dok su se stanovnici Podnovlja s razmjerama projekta suočavali dok su radovi već napredovali. U sva tri slučaja ljudi koji žive uz planirane ili izgrađene elektrane tvrde da su informacije do njih stizale tek preko medija, aktivista ili sa samog gradilišta, umjesto kroz pravovremeno obavještavanje i razgovor sa institucijama.
„Saznao sam od jedne novinarke sa portala Direkt. Nisam mogao sebi da vjerujem“, prisjeća se Radić.
Stanovnici su zatim organizovali peticiju. Prema podacima inicijativnog odbora, potpisalo ju je oko 5.800 ljudi. Radić insistira na jednoj stvari: to je bila peticija, a ne referendum.
„Nevesinje ima oko deset hiljada stanovnika, a potpisalo je 5.800. Nismo mogli ni obići sva mjesta“, kaže. „Ljudi su shvatili problem i glas naroda mora se čuti.“
Početkom 2026. godine Skupština opštine Nevesinje odbila je prostorno-planska rješenja za solarne elektrane koja su tada bila pred odbornicima. Vlast i opozicija glasali su zajedno.
Ipak, aktivnosti nisu potpuno prestale. Tokom godine na području Kovačica pojavili su se geometri, a kasnije su zabilježeni radovi i sječa stabala. Centar za životnu sredinu zatražio je inspekcijski nadzor. Stanovnici su nastavili upozoravati da ne znaju tačno kakav se projekat priprema.
Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske ima drugačije objašnjenje. Navodi da je prilikom dodjele koncesija za projekte u Nevesinju i Gacku postupalo zakonito i da su sva potrebna mišljenja u tom trenutku bila pozitivna, uključujući mišljenja lokalnih zajednica.
U odgovoru Ministarstvo navodi da je problem nastao tek kasnije, kada su lokalne vlasti pod pritiskom stanovništva promijenile stav i prestale sa aktivnostima na pripremi prostorno-planske dokumentacije. Takva promjena, upozorava Ministarstvo, može ugroziti realizaciju koncesionih ugovora i dovesti do sudskih sporova.
Ministar Petar Đokić veliki dio odgovornosti za izbor lokacije stavlja na lokalne vlasti.
„Opštine su te koje moraju da kažu da li im odgovara da se na određenoj lokaciji gradi energetski objekat. Kada nam se neko obrati za koncesiju, prvo tražimo mišljenje opštine. Ako je pozitivno, idemo dalje, ako je negativno, tu se staje. Od opština koje danas kažu da imaju problem prethodno smo dobili pozitivna mišljenja njihovih zvaničnih organa“, kaže Đokić.
Ministarstvo se, dakle, poziva na pozitivna mišljenja lokalnih vlasti kao dokaz da je procedura bila ispoštovana. Istovremeno, Radić i drugi stanovnici tvrde da su za razmjere projekata saznali tek iz medija. Institucije su se tako o lokacijama već izjašnjavale u trenutku kada ljudi koji na tom zemljištu žive i rade tvrde da o planovima nisu bili ni pravovremeno obaviješteni.
Gacko: Deset malih elektrana u Avtovcu, jedna od 200 megavata na Stepenu
Desko Mastilović iz Avtovca kod Gacka već više od godinu dana prati projekat koji se razvija neposredno iza kuća u njegovom naselju.
I ovdje se pojavljuje ista kompanija kao u Podnovlju. Riječ je o desetak manjih solarnih elektrana povezanih sa ETMAX-om. Prema dokumentaciji i informacijama koje je objavio portal Direkt, ETMAX je u Avtovcu započeo radove prije nego što je pribavio građevinsku dozvolu, a potom je pokrenuo postupke za dobijanje potrebnih lokacijskih uslova i drugih odobrenja.
U šest najbližih kuća živi više od 40 ljudi, među njima mnogo djece, kaže Mastilović, dok je osnovna škola udaljena oko 200 metara.
Njegova glavna primjedba nije veličina pojedinačne elektrane nego kumulativni uticaj svih postrojenja.
„Možda jedna mala solarna elektrana ne bi imala značajan uticaj. Ali kada ih spojite deset, ovdje već imate megavat i po“, kaže Mastilović. „Po našem mišljenju, to nisu deset nepovezanih postrojenja, nego jedna elektrana razdvojena na više manjih kroz kablove i mjerna mjesta. Onda se svaka od njih tretira drugačije nego što bi se tretirala cijela stvar kada bi bila posmatrana kao jedna cjelina.“
Samo nekoliko kilometara dalje planiran je projekat potpuno drugačijih razmjera. Kompanija SolarWin dobila je rješenje o dodjeli koncesije za solarnu elektranu Gacko, snage 200 MW, na oko 203,7 hektara zemljišta na području Cernice i Stepena. Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko 168 miliona konvertibilnih maraka, a planirana godišnja proizvodnja 260 GWh.
Protiv projekta organizovali su se stanovnici Stepena i okolnih sela. Oko 1.700 građana potpisalo je inicijativu „Stop izgradnji solarne elektrane na poljoprivrednom zemljištu u Mjesnoj zajednici Stepen“, tražeći da se veliki solarni projekat ne gradi na pašnjacima i zemljištu koje koriste za poljoprivredu i stočarstvo.
Skupština opštine Gacko je 24. marta 2026. na posebnoj tematskoj sjednici jednoglasno prihvatila njihovu inicijativu. Zaključak je upućen načelniku i opštinskim službama, ali i Vladi Republike Srpske, nadležnim ministarstvima i Komisiji za koncesije.
To, međutim, nije zaustavilo postupak na republičkom nivou. Samo dva dana kasnije stupilo je na snagu rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji SolarWin dodijeljena koncesija za izgradnju i korištenje elektrane snage 200 MW.
Dodjela koncesije ipak nije značila da gradnja može početi. Na lokalnom nivou nije bila završena potrebna prostorno-planska dokumentacija, a prema posljednjim javno dostupnim informacijama Direkta iz jula 2026, sa SolarWinom tada još nije bio potpisan ni koncesioni ugovor, iako je rok za njegovo zaključenje već bio istekao.
Koliko hrane gubimo zbog solarnih elektrana?
Rasprava o solarnim projektima u Gacku i Nevesinju nije ostala samo na peticijama i odlukama lokalnih skupština. Transparency International u BiH organizovao je 3. septembra 2026. godine u Gacku javnu tribinu i debatu o izgradnji solarnih elektrana na području dvije opštine. U kino-sali Kulturno-sportskog centra stanovnici su sa stručnjacima razgovarali o posljedicama velikih solarnih projekata, zaštiti poljoprivrednog zemljišta i odnosu koristi od proizvodnje električne energije prema onome što lokalna zajednica može izgubiti.
Jedna od učesnica bila je prof. dr Marija Tasić, redovna profesorica Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Nišu. Ona je upozorila da poljoprivredna njiva nije prazna površina koja tek čeka novu namjenu. Ona već proizvodi stočnu hranu, zadržava vodu, stvara organsku materiju i donosi prihod ljudima koji od poljoprivrede žive.
„Dobićete prihode u energetskom sektoru, ali oduzećete prihode u poljoprivrednom sektoru“, rekla je Tasić.
Zbog toga, smatra ona, vrijednost buduće elektrane ne bi trebalo posmatrati samo kroz megavate i prihod od struje, nego i kroz proizvodnju hrane koja nestaje kada poljoprivredno zemljište trajno promijeni namjenu.
„Energija ima svoje alternative i to mnogo alternativa, međutim ovo plodno tlo nema. Vi ne trebate da postavljate pitanje koliko kilovata će taj solarni panel da da, već koje hrane ćemo izgubiti sa tog poljoprivrednog zemljišta“, poručila je Tasić.
Sjeverna Makedonija: Solarna ekspanzija, nezakonite dozvole i zaštita oranica
Dok se u Bosni i Hercegovini stanovnici pojedinih sela protive pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u solarne elektrane, u Sjevernoj Makedoniji sličan proces postaje vidljiv već u oglasima za prodaju zemlje.
U Starom Nagoričanu dvije susjedne njive, pogodne za uzgoj poljoprivrednih kultura i sa bušotinom za vodu, nude se i kao lokacije za fotonaponske elektrane. U Tarincima se zemljište prodaje za deset eura po kvadratnom metru, uz tvrdnju prodavca da je već urbanistički predviđeno za solarne elektrane.
Solarna energija u ovoj zemlji posljednjih godina doživljava naglu ekspanziju. Prema podacima Regulatorne komisije za energetiku, broj fotonaponskih elektrana porastao je sa 222 u 2021. na 1.458 u 2025. godini, odnosno više od šest puta za samo četiri godine.
Profesor Dejan Trajkovski sa Tehničkog fakulteta Univerziteta Sv. Kliment Ohridski u Bitolju rast interesa povezuje sa energetskom krizom i povoljnim klimatskim uslovima, ali upozorava da investitori sve češće kupuju ili uzimaju u zakup plodno poljoprivredno zemljište, uključujući površine u Pelagoniji.
„Interes je usmjeren na ravne, lako dostupne njive. Sve češće svjedočimo prenamjeni zemljišta na kojem su se do juče proizvodile žitarice“, kaže Trajkovski.
Dejan Trajkovski
Istovremeno, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, ukupna poljoprivredna površina Sjeverne Makedonije smanjena je između 2014. i 2025. godine za 30.056 hektara, dok je obradivog zemljišta manje za 7.101 hektar. Međutim, ovi podaci ne pokazuju koliko je zemljišta izgubljeno upravo zbog izgradnje solarnih elektrana.
„Obradivo poljoprivredno zemljište je ograničen prirodni resurs kojem su potrebni vijekovi da se formira, a kada se jednom izgubi ili trajno degradira, ne može se nadomjestiti“, upozorava Dragi Dimitrievski, profesor i stručnjak za ekonomiku poljoprivrede.
Koliko je zemljišta u Sjevernoj Makedoniji zaista prenamijenjeno za solarne elektrane, ne zna ni Ministarstvo energetike, rudarstva i mineralnih sirovina. U odgovoru za ovo istraživanje priznaje da ne raspolaže detaljnim podacima o tome koje su elektrane izgrađene na poljoprivrednom zemljištu, niti informacijama o konkretnim katastarskim parcelama, njihovoj namjeni i bonitetnoj klasi. Iz Ministarstva objašnjavaju da su ti podaci u nadležnosti drugih institucija.
Ozbiljne nedostatke u sistemu izdavanja dozvola i nadzora utvrdio je i Državni zavod za reviziju. U Štipu su, prema revizorskom izvještaju, nezakonito izdata odobrenja za tri fotonaponske elektrane snage 19, 174 i 337 megavata. Odobrenja je izdala opština, iako je za objekte od državnog značaja trebalo da budu nadležni Ministarstvo transporta i Vlada.,
Ni institucionalne evidencije nisu usaglašene. Jedan registar je 2025. sadržavao 525 proizvođača fotonaponske energije, dok je energetski regulator imao podatke o 1.040 proizvođača sa privremenom ili stalnom licencom. Ovi nalazi ne utvrđuju koliko je kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta prenamijenjeno, ali pokazuju ozbiljne slabosti u kontroli razvoja sektora.
Sjeverna Makedonija je u junu 2026. izmijenila Zakon o poljoprivrednom zemljištu, zabranivši njegovu prenamjenu za izgradnju fotonaponskih elektrana na površinama od prve do četvrte katastarske klase. Zabrana važi i za zemljište u privatnom vlasništvu. Međutim, postoji važan izuzetak: određeni ranije pokrenuti postupci, čiji su planski ili projektni programi odobreni prije stupanja izmjena na snagu, mogu biti završeni prema prethodnim propisima.
Trajkovski upozorava da se stvarni kvalitet zemljišta ne utvrđuje uvijek odgovarajućim terenskim provjerama.
„Procjene se često rade u kancelarijama, na papiru, bez ozbiljnog izlaska na teren da se vidi stvarni kvalitet zemljišta. Upravo zbog toga dolazimo do apsurdnih situacija u kojima njive koje su do juče bile plodne preko noći postaju građevinske zone za energetiku“, kaže Trajkovski.
Elena Nikolovska, koordinatorka programa za klimu u organizaciji Eko-svest, smatra da zakonska ograničenja predstavljaju važan korak, ali da neće biti dovoljna bez jasnih kriterijuma za izbor lokacija, transparentnih procedura i efikasnog institucionalnog nadzora.
„Dosadašnja praksa pokazuje da zaštita plodnog zemljišta nije dovoljno integrisana u planiranje energetske tranzicije“, kaže Nikolovska.
Elena Nikolovska
Kao alternativu izgradnji na plodnim njivama, stručnjaci predlažu degradirane i nekorištene površine, nekadašnje rudnike i industrijske zone, krovove, parkinge i druge već urbanizovane prostore. Eko-svest je, zajedno sa Makedonskom akademijom nauka i umjetnosti i organizacijom The Nature Conservancy, izradio mapu pogodnih lokacija za razvoj obnovljivih izvora energije, uz uvažavanje prirodnih vrijednosti.
Razmatra se i mogućnost istovremene proizvodnje hrane i električne energije na istom zemljištu, odnosno agrivoltaika. Nacrt novog zakona o poljoprivrednom zemljištu predviđa da poljoprivreda ostane primarna namjena, a najmanje 70 odsto površine bude obradivo i funkcionalno.
„Nema potrebe žrtvovati plodno zemljište radi razvoja solarne energije kada postoje alternativne lokacije“, zaključuje Nikolovska.
Investitori predlažu lokacije, država ih naknadno procjenjuje
Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske u odgovoru našem portalu potvrđuje nešto važno za razumijevanje cijelog sistema. Postupke dodjele koncesija vodi „postupajući po inicijativama zainteresovanih ponuđača“, dok konačnu odluku donosi Vlada Republike Srpske.
Drugim riječima, početna ideja o lokaciji velikog projekta najčešće ne dolazi od javnih vlasti koje su prethodno odredile gdje žele novu proizvodnju energije, nego od investitora.
Tek nakon investitorske inicijative Ministarstvo traži mišljenja drugih institucija: Ministarstva poljoprivrede, ministarstva nadležnog za prostorno planiranje, zavoda za zaštitu kulturnog, istorijskog i prirodnog nasljeđa, lokalne vlasti i, kada je riječ o zemljištu u javnom vlasništvu, Pravobranilaštva.
Damir Miljević
Ekonomista i stručnjak za energetiku Damir Miljević upravo u tome vidi jedan od ključnih problema.
„Najveći problem je što energetsku tranziciju u Bosni i Hercegovini ne vode vlade, nego investitori. Ovdje je mehanizam samoinicijativnih ponuda za dobijanje koncesija osnovni mehanizam kojim se radi“, kaže Miljević.
Umjesto takvog sistema, on zagovara javne aukcije na kojima bi država unaprijed odredila koliko joj je novih kapaciteta potrebno i pod kojim uslovima, a investitori bi se zatim takmičili svojim projektima, lokacijama i ponuđenim uslovima.
Ekonomista Aziz Šunje smatra da bi trebalo otići i korak dalje i unaprijed odrediti gdje se energetski projekti uopšte mogu graditi.
„Država bi morala, da tako kažem, voditi igru“, kaže Šunje. „Trebalo bi da postoji strategija koja jasno određuje lokacije i površine na kojima se mogu graditi solarne elektrane, koliko se energije može proizvesti na svakoj od njih i kakvu ekonomsku korist lokalna zajednica ima od projekta. Tek nakon toga treba razgovarati sa investitorima.“
Aziz Šunje
Prema njegovom mišljenju, poljoprivredno zemljište uopšte ne bi trebalo koristiti za velike solarne elektrane tamo gdje postoji zemljište niže kategorije koje nije pogodno za poljoprivredu ili šumarstvo. Koncesioni ugovori, smatra, trebalo bi da sadrže i jasne obaveze investitora da uklone i zbrinu opremu nakon završetka radnog vijeka elektrane.
Da se ovaj problem ne odnosi samo na Republiku Srpsku, pokazuje i analiza Transparency Internationala Bosne i Hercegovine. TI BiH je pregledao sedam kantonalnih zakona o koncesijama u Federaciji BiH i utvrdio slične slabosti: nijedan od njih ne propisuje jasno proceduru utvrđivanja javnog interesa, dok pet omogućava dodjelu koncesije nakon samoinicijativne ponude bez obaveznog javnog nadmetanja.
To pokazuje da model u kojem investitor inicira projekat, a institucije tek naknadno procjenjuju njegov javni interes, nije problem jednog entiteta, nego mnogo šire pitanje načina na koji se koncesije dodjeljuju širom Bosne i Hercegovine.
Podsticaji za velike investitore, prozjumeri na čekanju
Ekonomista Damir Miljević smatra da je osnovna greška napravljena mnogo prije nego što su prvi sporovi oko oranica završili pred sudovima i inspekcijama.
Prema njegovom tumačenju, Bosna i Hercegovina je nekritički preuzela model razvijen za drugačiju strukturu evropskog tržišta električne energije. U velikom dijelu Evropske unije domaćinstva čine manji udio ukupne potrošnje nego u Bosni i Hercegovini, zbog čega velike komercijalne elektrane predstavljaju logičan način dekarbonizacije industrije. Bosna i Hercegovina je, smatra Miljević, mnogo ranije i snažnije trebalo da podstiče građane i privredu da proizvode energiju na vlastitim objektima.
„Proizvodnja električne energije iz krovnih solarnih elektrana, prvenstveno namijenjena vlastitoj potrošnji, najbrži je, najjeftiniji i društveno i ekološki najisplativiji način dekarbonizacije domaće potrošnje“, kaže Miljević. „Time se smanjuje potreba za velikim ulaganjima u prenosne kapacitete, a istovremeno čuva zemljište.“
Takvi proizvođači nazivaju se prozjumerima: domaćinstva ili preduzeća koja nisu samo potrošači električne energije, nego dio potrebne struje proizvode sama, najčešće solarnim panelima na vlastitim krovovima. Prednost je, objašnjava Miljević, što se električna energija proizvodi upravo tamo gdje se troši, bez potrebe da se do potrošača prenosi iz udaljene elektrane.
Prema njegovim podacima, Bosna i Hercegovina u razvoju ovog modela znatno zaostaje. Navodi da ima oko 0,1 prozjumera na 1.000 stanovnika, dok ih Crna Gora ima skoro 20, a Poljska oko 42 na 1.000 stanovnika.
Miljević ukazuje i na brzinu takve tranzicije. Krovna solarna elektrana, kaže, može biti postavljena za dva do tri mjeseca, dok je za izgradnju velike komercijalne solarne elektrane potrebno oko godinu do godinu i po.
Razvoj velikih komercijalnih solarnih elektrana, smatra, trebalo je mnogo više prepustiti tržištu, dok je javne podsticaje trebalo usmjeriti prema prozjumerima.
Njegovo rješenje nije zabrana velikih solarnih elektrana. Predlaže javne aukcije, garancije kojima bi investitori dokazali da zaista namjeravaju realizovati prijavljene projekte, strože upravljanje kapacitetima mreže i mnogo snažniji razvoj prozjumera.
Bosna i Hercegovina: 16.000 MW u zahtjevima, 630 MW priključeno
Razlika između prijavljenih i stvarno priključenih projekata u Bosni i Hercegovini pokazuje koliko je veliki dio solarnog i vjetroenergetskog buma još uvijek samo investiciona namjera.
Iz Elektroprenosa navode da su dobili 313 zahtjeva za priključenje vjetro i fotonaponskih elektrana ukupne snage oko 16.000 MW. Stvarno je, do sad, priključeno samo 18 objekata, ukupne snage 630 MW.
Nezavisni operator sistema u BiH (NOSBiH) u odgovoru za ovo istraživanje dodatno potvrđuje veliki nesrazmjer između prijavljenih solarnih projekata i kapaciteta predviđenih za uključivanje u elektroenergetski sistem. Dok se u evidencijama nalazi oko 13.500 MW fotonaponskih projekata u različitim fazama razvoja, Indikativnim planom do 2030. godine obuhvaćeno je približno 2.488 MW postojećih i planiranih solarnih kapaciteta na prenosnoj mreži. To je čak 5,4 puta manje od ukupne snage prijavljenih projekata, što pokazuje koliko su investicione ambicije veće od kapaciteta koje sistem trenutno planira prihvatiti.
Prema procjeni NOSBiH-a, elektroenergetski sistem mogao bi prihvatiti oko 2.500 MW solarnih kapaciteta, uz realizaciju već planiranih ulaganja u prenosnu mrežu i dodatne tehničke mjere.
„Ovaj iznos se može povećati, zavisno od geografske pozicije FNE, uz dalje planiranje izgradnje prenosne mreže i izgradnju baterijskih sistema za skladištenje električne energije“, navode iz NOSBiH-a.
Planirati mrežu kao da će svaki zahtjev zaista biti realizovan bilo bi „nerealno“ i dovelo bi do predimenzioniranja mreže, otvoreno navode iz Elektroprenosa.
Plan NOSBiH-a upozorava na drugu stranu problema. Ako se veliki broj novih solarnih i vjetroelektrana priključi bez odgovarajućeg razvoja prenosnih kapaciteta i sistema za balansiranje, moguće su ozbiljne posljedice, od zagušenja vodova do „potencijalnih raspada sistema“.
To nije prognoza da će se elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine raspasti, ali svakako jeste riječ o upozorenju da proizvodnja iz varijabilnih izvora ne može rasti nezavisno od mreže koja tu energiju mora prihvatiti.
Elektroprenos za svaki veliki projekat izrađuje poseban elaborat tehničkog rješenja priključka. Tek tada se može utvrditi može li postojeća mreža prihvatiti elektranu ili su potrebni novi vodovi, trafostanice i rekonstrukcije.
Željko Đurišić, profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i stručnjak za integraciju obnovljivih izvora u elektroenergetske sisteme, smatra da bi država i operator prenosne mreže prvo trebalo da odrede koliko novih solarnih i vjetroelektrana sistem može prihvatiti, u kojim regionima i u kojem periodu, a da se tek potom raspoloživi kapaciteti putem aukcija dodjeljuju investitorima.
„Smatram da bi ovakav pristup omogućio kontrolisanu integraciju obnovljivih izvora energije, uz istovremeno očuvanje državnog interesa u korišćenju raspoloživih resursa solarne i energije vjetra“, naveo je Đurišić u odgovoru za potrebe ovog istraživanja.
„Elektroenergetski sistem ne može, u doglednoj budućnosti, prihvatiti sve ove izvore“, upozorava Đurišić, zbog čega smatra da je potrebno formirati prioritetnu listu projekata.
Takav model preokrenuo bi sadašnji redoslijed: umjesto da se prvo gomilaju investitorski zahtjevi, a zatim traži način da ih mreža prihvati, unaprijed bi se određivalo koliko novih kapaciteta sistem može podnijeti i gdje ih je moguće priključiti.
U Bosni i Hercegovini, međutim, ključni planski dokumenti još kasne. Zemlja nema konačno usvojen Integrisani energetski i klimatski plan, NECP, do 2030. godine, niti su usvojeni odgovarajući entitetski planovi ili nova energetska strategija.
Program korištenja obnovljivih izvora energije Republike Srpske iz 2024. zato je napravljen na osnovu radne verzije energetskog i klimatskog plana i tada dostupnih procjena. Ministarstvo energetike RS već očekuje da će ga morati mijenjati kada konačni NECP bude usvojen.
Dok strateški dokumenti još nastaju, solarni projekti, zahtjevi za priključenje i prenamjene zemljišta već su odmakli daleko. Energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini, drugim riječima, nije čekala da se planiranje završi.
„Samo nam treba zemlja“
Kada Veso Radić govori o zemlji, ne računa je u megavatima.
Pokazuje parcele na kojima se trenutno proizvodi. Pokazuje i velike površine koje su, kako kaže, poljoprivrednici godinama bezuspješno pokušavali dobiti u zakup. Proizvođači su, navodi, spremni plaćati zakup, ulagati u zemlju i koristiti postojeće sisteme za navodnjavanje.
Ne traži da u Hercegovini ne bude solarnih elektrana.
„Neka ih grade tamo gdje nije poljoprivredno zemljište. Nas ovdje pustite da radimo“, kaže Radić. „Tražili smo tu zemlju u zakup da bismo proizvodili. Imamo ljude, imamo stoku, imamo proizvodnju i imamo gdje plasirati dio toga. Samo nam treba zemlja.“
Iza njega se između planina prostire Nevesinjsko polje, prostor koji poljoprivrednici i energetski investitori danas posmatraju potpuno različito.
U dokumentima elektroenergetskog sistema uz ime Nevesinja već stoje stotine planiranih megavata. U Pridvorcima se, za sada, još oru njive, siju žitarice i vadi krompir, a od zemlje se živi kao i generacijama prije.