Ustupljena fotografija
Prezentovan Izvještaj iz sjene o stanju ekološke demokratije u BiH
Ekološke organizacije naglašavaju da se stanje ekološke demokratije u primjeni Arhuske konvencije poboljšalo u poređenju s prethodnim izvještajnim periodom. Međutim, napredak je i dalje nedovoljan za potpuno ostvarivanje ekoloških prava građana Bosne i Hercegovine. U većini lokalnih zajednica širom zemlje, građani i dalje nemaju adekvatan pristup informacijama o stanju okoliša i suočavaju se sa značajnim preprekama prilikom pokušaja ostvarivanja sva tri stuba Aarhuske konvencije.
Ovo je glavni zaključak Izvještaja iz sjene o sprovođenju Arhuske konvencije ¹, koji se trenutno priprema uoči 8. sastanka strana potpisnica Konvencije, zakazanog za novembar ove godine. Izvještaj je rezultat zajedničkog rada Centra za životnu sredinu (BiH), Aarhus centra u BiH (BiH) i Centra dr. Stjepan Bolkay (BiH), u partnerstvu sa češkom nevladinom organizacijom Arnika. Glavni nalazi izvještaja predstavljeni su na okruglim stolovima održanim u Banjoj Luci 3. juna i u Sarajevu 9. juna, uz podršku Misije OSCE-a u BiH.
Izvještaje iz sjene o sprovođenju Arhuske konvencije izrađuju organizacije civilnog društva (NVO) koje su direktno uključene u praćenje i zagovaranje praktične primjene principa Konvencije: pravo na pristup informacijama o životnoj sredini, pravo na učešće u donošenju odluka i pravo na pristup pravdi kada su javne odluke koje se tiču životne sredine sporne. Ova osnovna ekološka prava osnažuju zajednice da budu informisane, da imaju glas u projektima i politikama koje ih se tiču i da traže pravnu zaštitu kada su ta prava narušena.
Za razliku od zvaničnog Nacionalnog izvještaja o implementaciji, Izvještaj iz sjene ne teži da duplira informacije koje pruža država.
„Civilno društvo ima direktan pristup konkretnim slučajevima, pravnim postupcima i pogođenim zajednicama, što ovim organizacijama omogućava jedinstven i utemeljen uvid u to kako pristup informacijama, učešće javnosti i pristup pravdi funkcionišu – ili ne funkcionišu – u praksi“, objašnjava Zuzana Vachůnová iz Arnike, naglašavajući važnost Izvještaja iz sjene.
Kako se navodi u trenutno predstavljenom izvještaju, Arhuska konvencija se u Bosni i Hercegovini ne primjenjuje pravilno ni u potpunosti, što znači da, iako su prava formalno zagarantovana, građani u praksi često nailaze na ozbiljne prepreke pri pokušaju da ih ostvare.
„Između 2021. i 2024. godine došlo je do primjetnog poboljšanja u komunikaciji između tražilaca informacija i nadležnih tijela, što je rezultiralo češćim dostavljanjem traženih informacija. Ovaj napredak doprinio je i smanjenju broja sudskih sporova. Međutim, pojedine institucije i dalje ignorišu zahtjeve ili odbijaju da dostave informacije, često se pozivajući na zaštitu interesa trećih lica“, istakao je glavni autor izvještaja Ratko Pilipović iz Centra za životnu sredinu.
Dalje navodi da nadležni organi često pogrešno tumače i primjenjuju zakonske izuzetke, te da se ispitivanje javnog interesa ne sprovodi na odgovarajući način.
„Projekti se često proglašavaju za javni interes iako sve relevantne informacije nisu dostupne javnosti. Takođe, odluke državnih institucija dodatno ograničavaju djelovanje civilnog sektora, čime se javnosti uskraćuje mogućnost da u potpunosti koristi tri stuba Arhuske konvencije: pristup informacijama, učešće javnosti i pristup pravdi“, dodaje Pilipović.
Autori izvještaja ističu da je sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva ključni faktor koji doprinosi alarmantnom padu ekološke demokratije. Kako bi se to prevazišlo, preporučuju jačanje javnog obrazovanja o ekološkim pravima i unaprjeđenje saradnje između civilnog društva, inspekcijskih organa i izvršnih vlasti. Ta saradnja bi trebalo da uključuje i aktivno učešće kontakt tačke za Arhusku konvenciju BiH, radi osiguravanja transparentnijeg, inkluzivnijeg i odgovornijeg upravljanja životnom sredinom.
„Priprema Izvještaja iz sjenke o implementaciji Arhuske konvencije predstavlja ključan doprinos praćenju stvarne primjene Konvencije u Bosni i Hercegovini, jer omogućava nezavisnu procjenu stanja pristupa informacijama, javnog učešća u donošenju odluka i pristupa pravdi u pitanjima zaštite životne sredine, dok istovremeno ukazuje na ključne izazove, institucionalne slabosti i konkretne slučajeve kršenja prava građana, sa ciljem unapređenja transparentnosti, odgovornosti i vladavine prava u oblasti zaštite životne sredine“, zaključuje koautorka izvještaja Nina Kreševljaković iz Udruženja Aarhus centar u BiH.
[1] Arhuska konvencija (zvanično: Konvencija o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravdi u pitanjima životne sredine) je sporazum Ujedinjenih nacija kojim se javnosti garantuju prava u vezi sa pristupom informacijama o životnoj sredini, učešćem u odlučivanju i pristupom pravdi u ekološkim pitanjima. Usvojena je 1998. godine u Arhusu, Danska, i pravno je obavezujuća za strane potpisnice.