Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

Berislav Blagojević objavio „Bajku o nevoljenima“: Roman koji spaja maštu, stvarnost i izazove odrastanja

  Književnik Berislav Blagojević objavio je novu knjigu za djecu „Bajka o nevoljenima“, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske. U svom...

Zamišljeni razgovor Salmana Rushdieja i njegovog napadača

Foto: Kevin Grieve/Unsplash Premda nije želio trošiti previše vremena na napadača i u knjizi mu čak ni ime ne spominje, ipak ne može ne razmišljati...

Popular Articles