Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

Poezija Elizabeth Bishop

“Biti pjesnikinja jedan je od najnezdravijih poslova – bez određenih radnih sati, a sa tako mnogo iskušenja!”

(E. Bishop)

Zuko Džumhur: „Samotnik iz Eksa“

Prekjuče sam ručao u Bihaću, juče sam bio u Italiji, danas sam u Francuskoj i grabim, grabim cestama Provanse.

Popular Articles