Subota, 9 Maja, 2026

Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

Robert Frost: Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći

Foto: Google

Šuma je krasna, mračna bez dna,/ Al’ čovjek svoja obećanja zna /I dug mu je put prije sna

„Destrukcija“ Stanislava Bilera, roman o svetu koji se raspada zato što smo to dozvolili

  „Destrukcija“ je roman češkog pisca i novinara Stanislava Bilera, autora koji u svom radu insistira na odgovornosti, kako prema prirodi, tako i prema društvu....

Popular Articles