Utorak, 7 Jula, 2026

Robert Frost: Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći

Foto: Google

Šuma je krasna, mračna bez dna,/ Al’ čovjek svoja obećanja zna /I dug mu je put prije sna

Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći            

Znam čiji je ovo hrastov gaj
Dolje u selu živi taj
I neće me vidjet’ gdje u tišini
Gledam snijegom pokriven kraj.

Konjiću mom ludo se čini
Da stojimo tu u divljini
Između šuma i jezera
Najmračnije noći u godini.

Praporcima nježno me tjera
I reče kako mi zamjera.
Zazvoni pustoš nepregledna,
Kroz pahulje i vjetar sa sjevera.

Šuma je krasna, mračna bez dna,
Al’ čovjek svoja obećanja zna
I dug mu je put prije sna
I dug mu je put prije sna.

Preveo Ante Tomić

 

Robert Frost – Stopping by Woods on a Snowy Evening

Whose woods these are I think I know.
His house is in the village, though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.

My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.

He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound’s the sweep
Of easy wind and downy flake.

The woods are lovely, dark, and deep,
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.

 

Povezane vijesti

Miroslav Krleža- Ljudska samoća

Foto: Wikipedia

Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: Zove se Samoća! Beznadna tuga osamljenosti.

Dina: Roman o prirodi, politici i ljudskom umu

  Kada vas neko ko nikada nije čitao Frenka Herberta pita: „O čemu se radi u toj tvojoj Dini?“, verovatno se na sekundu zbunite, uhvatite...

Popular Articles