Foto: UN Women/Sayed Habib Bidell
Novi podaci agencije UN Women pokazuju da polovina intervjuisanih Avganistanki izlazi iz kuće samo jednom ili dva puta mjesečno zbog strogih ograničenja kretanja i pristupa javnim prostorima.
Pola decenije nakon preuzimanja vlasti od strane talibana u avgustu 2021. godine, Avganistan je sistematski ukinuo prava za polovinu svog stanovništva, čineći ga globalnim izuzetkom u savremenom svijetu.
Tokom proteklih pet godina, de fakto vlasti su izdale više od 100 dekreta usmjerenih na žene i djevojčice, institucionalizujući diskriminaciju i lišavajući ih osnovnih prava – sa dubokim posljedicama po njihove živote i njihove zajednice, stoji u novom izvještaju UN Women. Samo u protekloj godini, ovo isključenje žena i djevojčica iz obrazovanja, zapošljavanja, javnog života, pravosudnih sistema i zdravstvene zaštite se samo pojačalo, učvršćujući ono što i dalje predstavlja najtežu krizu ženskih prava na svijetu.
Ova neuporediva kriza prava žena i djevojčica je u opasnosti da bude zaboravljena od strane svijeta.
Sljedeće činjenice i brojke ilustruju kako je sistematsko ukidanje prava žena i djevojčica preoblikovalo svaki aspekt života u Avganistanu
Žene su nejednake pred zakonom
Pored širokog spektra dekreta od 2021. godine, ključni dekreti izdati 2026. godine dodatno su ograničili pristup žena i devojčica pravdi i lišili ih jednakog statusa i zaštite pred zakonom. Dekret br. 12 ukida zakonsku jednakost između muškaraca i žena pred zakonom, stavljajući muževe u položaj zakonske vlasti nad svojim ženama i ograničavajući mogućnost žena da traže pravdu. Kriminalizuje nasilje u braku samo kada rezultira teškim, vidljivim fizičkim povredama. Dekret br. 18 značajno otežava ženi da napusti brak, dok istovremeno čuva jednostrano pravo muškaraca na razvod. Takođe implicitno dozvoljava dječji brak, dodatno narušavajući prava i zaštitu žena i djevojčica.
Kriza zdravlja žena se pogoršava
Biti zatvoren u kući – često uz izloženost većem riziku od nasilja – ima duboke posljedice po mentalno zdravlje. Gubitak prava i mogućnosti, kao i ograničen pristup fizičkoj aktivnosti, zajednici i emocionalnoj podršci, izazvao je krizu mentalnog zdravlja među ženama i djevojčicama, koje prijavljuju rastući nivo anksioznosti, beznađa i očaja. Prema novom izvještaju UN Women, sedam od deset žena sada opisuje svoje mentalno zdravlje kao „loše“ ili „veoma loše“.
Pristup zdravstvenoj zaštiti je takođe postao sve teži za avganistanke zbog ograničenja mobilnosti i sve većeg nedostatka žena medicinskih sestara i ljekara. Avganistan već ima jednu od najviših stopa smrtnosti majki u svijetu, sa procijenjenih 638 smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođene djece u 2024. godini.
Žene su isključene iz javnog života
Ograničenja kretanja i pristupa javnim prostorima pojačana su 2025. godine. Prema podacima izvještaja UN Women više od polovine žena sada prijavljuje da napušta svoje domove samo dva puta mjesečno ili ređe.
Skoro tri četvrtine žena je prijavilo da se osjećaju nebezbjedno kada napuštaju dom bez muškog staratelja, ili marama, a više od polovine kaže da uopšte izbjegavaju javne prostore, poput pijaca i zdravstvenih ustanova.
Postoji sve veći sistem nadzora i sprovođenja zakona od strane hiljada muškaraca i žena sa širokim ovlašćenjima za pritvaranje ljudi, što je dovelo do opipljivog osjećaja straha i nesigurnosti koji žene i djevojčice oštro osjećaju.
Djevojčice su i dalje van škole
Avganistan ostaje jedina zemlja koja sprovodi sistematsku zabranu djevojčicama da pohađaju srednju školu i ženama koje pohađaju univerzitet – od kojih bi mnoge postale buduće učiteljice, ljekarke, medicinske sestre i babice. Prema posljednjim procjenama, Avganistan bi mogao da izgubi više od 25.000 učiteljica i zdravstvenih radnica do 2030. godine ako se trenutna ograničenja nastave. Djevojčice se sada suočavaju sa gotovo nepremostivim izazovima u pristupu bilo kom obliku obrazovanja nakon što završe osnovnu školu.
Žene i djevojčice su najviše pogođene rastućom humanitarnom krizom
U 2026. godini, više od 10,7 miliona žena i djevojčica treba humanitarnu pomoć. Širom zemlje, pogoršanje zdravstvenih ishoda, nesigurnost u snabdijevanju hranom i smanjenje pristupa uslugama koje pružaju stručnjakinje produbljuju krizu. Paralelno s tim, kontinuirana kriza povratnika, u kojoj Avganistanci nastavljaju da prelaze granice iz Irana i Pakistana, vrši dodatni pritisak na već opterećene lokalne zajednice i ekonomije. Manje od jedne od pet Avganistanki koje se vraćaju iz Irana i Pakistana može da zaradi prihod, što doprinosi rastućem dugu i nesigurnosti u snabdijevanju hranom među porodicama povratnika.
De fakto ograničenja vlasti za žene koje rade za nevladine organizacije, u kombinaciji sa smanjenjem međunarodne pomoći, otežavaju pružanje podrške ženama i djevojčicama kojima je to najpotrebnije.
Žene ostaju isključene sa tržišta rada
Učešće žena u radnoj snazi u Avganistanu ostaje hronično nisko, sa samo 7% zaposlenih žena, u poređenju sa 84% muškaraca. Projektovano je da će kontinuirana socijalna i ekonomska isključenost žena dovesti do kumulativnih gubitaka za ekonomiju od 920 miliona američkih dolara (5,8% BDP-a) između 2024. i 2026. godine.
Smanjenje međunarodnog finansiranja dovodi u opasnost usluge spasavanja života
Skoro tri četvrtine anketiranih organizacija koje vode žene u Avganistanu doživjele su smanjenje finansiranja u 2025. godini, a više od polovine njih očekuje da će obustaviti poslovanje ili se zatvoriti u narednoj godini.
Ženske organizacije ostaju jedna od posljednjih žila za avganistanske žene i djevojčice, pružajući usluge spasavanja života, uključujući zaštitu od nasilja, zdravstvenu zaštitu, mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku, sredstva za život i druge vrste humanitarne pomoći.
-UN Women rade širom Avganistana kako bi bile uz sve žene i djevojčice kako bi mogle da ostanu bezbjedne, razviju svoje vještine, zarade za život, pristupe vitalnim uslugama, dobiju podršku u vanrednim situacijama i oblikuju i vode humanitarne akcije.