Foto: Gerila
Federalna inspekcija utvrdila je ozbiljne nepravilnosti u postupanju s gotovo 1.500 tona otpada iz rudnika Rupice i podnijela krivičnu prijavu protiv kompanije DPM Metals BH. Kompanija odbacuje optužbe, dok stanovnici Vareša upozoravaju na nove lokacije mogućeg odlaganja spornog materijala. Istovremeno, institucije još preispituju zakonitost rudarskih koncesija nakon odluke Ustavnog suda BiH.
Gotovo 1.500 tona rudarskog mulja premješteno je iz rudnika Rupice na odlagalište Veovača II kod Vareša. Za dio tog materijala postojali su laboratorijski nalazi koji su upozoravali na povećane koncentracije teških metala i mogućnost njegove klasifikacije kao opasnog otpada. Kompanija koja upravlja rudnikom raspolagala je tim nalazima, ali ih, prema utvrđenjima Federalne uprave za inspekcijske poslove, nije predočila inspektorima tokom nadzora.
Umjesto toga, dostavljena je ranija analiza prema kojoj je otpad bio neopasan!?
Slučaj je završio krivičnom prijavom protiv kompanije DPM Metals BH i odgovornih lica, ali time nisu završena pitanja o postupanju s rudarskim otpadom, mogućim posljedicama po životnu sredinu i odgovornosti institucija.
Naprotiv, posljednjih dana iz Vareša stižu nova upozorenja. Lokalno udruženje „Opstanak“ objavilo je fotografije za koje tvrdi da prikazuju rudarski mulj prosut tokom transporta i odgurnut u okolnu šumu. Istovremeno upozorava na sumnjivi materijal koji se, prema prijavama građana, odlaže i na komunalnoj deponiji Kota.
Za sada nema potvrde da je materijal na toj deponiji porijeklom iz rudnika Rupice, niti su objavljeni laboratorijski nalazi o njegovom sastavu. Međutim, nakon zvaničnih inspekcijskih utvrđenja, pitanje gdje završava rudarski otpad i ko kontroliše njegovo kretanje postaje još važnije.
Kompanija imala dva nalaza, inspekciji dostavila samo jedan
Prema dokumentaciji Federalne uprave za inspekcijske poslove (FUZIP), do koje je putem zahtjeva za pristup informacijama došla Fondacija „Atelje za društvene promjene“ (ACT), laboratorija TQM iz Tuzle još je 21. maja 2026. godine analizirala tri vrste mulja iz rudnika Rupice.
Jalovište rudnika u Varešu na lokalitetu Veovača II (Tisovci) / Foto: Gerila
U laboratorijskom izvještaju navedeno je da se ispitivane vrste mulja „mogu smatrati opasnim otpadom zbog povećanih koncentracija teških metala“.
Uprkos tome, tokom inspekcijskog nadzora kompanija DPM Metals BH predočila je samo raniji, aprilski nalaz Instituta za hemijsko inženjerstvo iz Tuzle, prema kojem je ispitivani otpad klasifikovan kao neopasan.
Federalni vodni inspektor do majskog izvještaja došao je tek 22. septembra, nakon što ga je zatražio direktno od laboratorije TQM.
Prema nalazima inspekcije, kompanija je u vrijeme nadzora raspolagala objema analizama, ali je i pravnim licima angažovanim na zbrinjavanju otpada dostavljala samo onu prema kojoj materijal nije opasan.
„Kako je moguće da kompanija raspolaže nalazima koji ukazuju na opasna svojstva otpada, a inspektorima i pravnim licima koja taj otpad zbrinjavaju ne predoči pravovremeno sve relevantne informacije?“, pitaju iz Fondacije ACT.
Problem s odlaganjem mulja nije počeo u septembru ove godine.
Još u decembru prošle godine federalni vodni inspektor utvrdio je da se mulj iz lagune za otpadne vode na Rupicama odvozi u dvije improvizovane jame iznad parkinga, gdje se miješa s drugim materijalom iz rudnika i ostavlja da se ocijedi.
Kompaniji je u januaru naloženo da taj otpad ukloni putem ovlaštenog pravnog lica. Krajem avgusta, između 26. i 31. avgusta, na odlagalište Veovača II prevezeno je oko 1.095 tona materijala. Naknadnom kontrolom utvrđeno je da su na isto mjesto odložene još 401,56 tona mulja označenog kao „Upper Pad“.
Ukupno je riječ o 1.496,56 tona materijala premještenog s Rupica na Veovaču II, iako je inspekcija utvrdila da vodna dozvola za to odlagalište ne predviđa dovoz ni opasnog ni neopasnog otpada s drugih lokacija.
Na prvobitnoj lokaciji, neposredno iznad Vrućeg potoka, inspektori su zatekli dodatne količine otpada i evidentirali pojavu klizišta.
Prema evidenciji koju navodi FUZIP, nakon 25. septembra kao neopasan otpad zbrinuto je i 117,6 tona mulja iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Kompanija je naknadno obavijestila inspekciju da je operaterima koji preuzimaju otpad dostavila informaciju o pogrešnoj klasifikaciji i da će, do pribavljanja novih nalaza, s njim postupati kao s opasnim.
Federalni vodni i urbanističko-ekološki inspektori podnijeli su 7. oktobra krivičnu prijavu protiv DPM Metals BH i odgovornih lica. Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona prijavu je zaprimilo 16. oktobra.
Kompanija DPM Metals BH u reagovanju objavljenom 12. novembra odbacila je tvrdnje da je svjesno zanemarivala laboratorijske rezultate ili ugrožavala zdravlje stanovništva.
DPM Metals/ Foto: Gerila
Iz kompanije tvrde da materijal nije konačno klasifikovan kao opasan otpad, te da su četiri ispitivanja provedena u tri laboratorije pokazala da je neopasan, dok je drugi nalaz ukazivao na potrebu dodatnih ispitivanja.
„Zato nije opravdano pojedinačni laboratorijski nalaz predstavljati kao konačan dokaz da je materijal bio opasan otpad, niti kao dokaz da je kompanija svjesno postupala s materijalom za koji je bilo konačno utvrđeno da je opasan“, naveli su iz DPM Metals BH.
Kompanija potvrđuje da je 1.496,56 tona materijala premješteno na Veovaču II, ali tvrdi da je to učinjeno postupajući po nalogu inspekcije i uz obavještavanje nadležnih institucija. Navodi i da je riječ o tehnički uređenom odlagalištu sa zaštitnim sistemima, a da je stroži režim postupanja s otpadom uveden iz predostrožnosti.
Od Rupica do deponije Kota: Mještani traže odgovore
Nakon objavljivanja inspekcijskih nalaza, udruženje „Opstanak“ iz Vareša upozorilo je na fotografije koje, kako navodi, prikazuju prosipanje rudarskog mulja tokom transporta u septembru ove godine.
Prema tvrdnjama udruženja, materijal je nakon prosipanja po saobraćajnici jednostavno odgurnut u okolnu šumu, dok su određene količine odložene u blizini porodičnih kuća. Kao prevoznika materijala udruženje navodi kompaniju Almy Transport.
Ove tvrdnje zahtijevaju nezavisnu provjeru, uključujući utvrđivanje tačnih lokacija, sastava materijala i okolnosti transporta.
„Fotografije iz rudnika Rupice dodatno otvaraju ozbiljna pitanja o načinu postupanja s rudarskim otpadom“, poručuju iz „Opstanka“, posebno upozoravajući na velike količine mulja u improvizovanim zemljanim bazenima i moguće posljedice po Vrući potok.
Novo upozorenje uslijedilo je 12. novembra, kada je udruženje objavilo da je zaprimilo dojave o odlaganju sumnjivog materijala i na komunalnoj deponiji Kota.
Povod je videosnimak Pave Matičevića koji, prema udruženju, dodatno otvara pitanja o porijeklu i sastavu otpada odloženog na toj lokaciji.
Iz „Opstanka“ tvrde da su i ranije prijavljivali sumnjivi materijal nadležnim inspekcijama, ali da se, umjesto utvrđivanja njegovog sastava i porijekla, dešavalo da bude zatrpan.
„Hoće li nadležni konačno utvrditi kakav se otpad ondje odlaže ili će i ovoga puta sve završiti njegovim zatrpavanjem i prikrivanjem od očiju javnosti?“, pitaju iz udruženja.
Zasad nije poznato da li je materijal s deponije Kota uzorkovan, ko ga je dopremio i da li uopšte postoji veza s rudarskim aktivnostima na Rupicama.
Dodatnu težinu cijelom slučaju daju ranije informacije o povišenim koncentracijama olova u krvi stanovnika Vareša.
Gerila je u više navrata pisala o rezultatima testiranja stanovništva, kao i o novim nalazima u Duboštici, na području drugog rudarskog projekta.
Kompanija DPM Metals BH takođe odbacuje pokušaje da se takva veza predstavi kao dokazana, navodeći da podržava nezavisna stručna ispitivanja. Fondacija ACT upravo zato zahtijeva „hitno, sveobuhvatno i nezavisno ispitivanje mogućih puteva kontaminacije, kao i svih potencijalnih izvora zagađenja“.
Ustavni sud utvrdio neustavnost, institucije još preispituju dokumentaciju
Dok se otvaraju nova pitanja o rudarskom otpadu, nastavlja se i spor o zakonitosti korištenja državnog zemljišta na području Vareša.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 24. septembra 2026. godine, odlukom U-2/26, utvrdio da niz akata kojima je omogućeno raspolaganje državnom imovinom na području Vareša nije u skladu s Ustavom BiH.
Među njima su koncesioni ugovor iz 2013. godine s pripadajućim aneksima, kao i pojedina rješenja i ugovori koji se odnose na korištenje državnog šumskog zemljišta.
Sud je zaključio da su nadležni entitetski, kantonalni i opštinski organi raspolagali državnom imovinom bez odgovarajućih ovlaštenja i bez uključivanja Pravobranilaštva BiH.
Međutim, Sud nije tom odlukom neposredno zabranio rad rudnika nego je nadležnim institucijama naložio je da preispitaju osporene akte, uz obavezno uključivanje Pravobranilaštva BiH, te da one za koje utvrde da nisu usklađeni sa zakonom stave van snage. O preduzetim mjerama moraju obavijestiti Sud u roku od šest mjeseci od dostavljanja odluke.
Upravo je pitanje šta se dešava do završetka tog postupka postalo predmet novih zahtjeva aktivista.
Hajrija Čobo, predstavnica neformalne grupe građana „Park prirode Trstionica i Boriva“, zatražila je 4. novembra hitnu reakciju federalnih inspekcija i obustavljanje aktivnosti kompanija DPM Metals BH i Vareški minerali, pozivajući se na odluku Ustavnog suda.
Zahtijevala je inspekcijske nadzore, pečaćenje rudarskih objekata i zabranu aktivnosti za koje smatra da nemaju zakonit osnov.
Ured premijera Federacije BiH proslijedio je prijavu nadležnim federalnim institucijama na postupanje, o čemu je podnositeljicu obavijestio 9. novembra. To, međutim, ne znači da je Ured premijera sam izdao naredbu o pečaćenju rudnika.
Federalni rudarski inspektor Isad Turalić u odgovoru od 5. novembra naveo je da su rudarski inspektori u ranijim redovnim i vanrednim nadzorima objekata i postrojenja DPM Metals BH utvrdili da nema nedostataka koji bi zahtijevali mjere zatražene prijavom.
Jalovište rudnika u Varešu na lokalitetu Veovača II (Tisovci)/ Foto: Gerila
Najavio je nastavak inspekcijskog nadzora u skladu sa zakonskim nadležnostima.
Čobo takav odgovor smatra neprihvatljivim, posebno jer, prema njenim riječima, nije odgovoreno na zahtjeve koji se odnose na kompaniju Vareški minerali i istražne radove na području Duboštice i Tribije.
Istovremeno, Ured za borbu protiv korupcije Zeničko-dobojskog kantona odgovorio je da postupanje po predmetnom zahtjevu nije u njegovoj nadležnosti.
Između zahtjeva aktivista, odgovora inspekcija i postupaka preispitivanja koncesionih akata ostaje otvoreno pitanje kako institucije obezbjeđuju zaštitu državne imovine i životne sredine dok se utvrđuje zakonitost daljeg korištenja zemljišta.
Gerila je ranije pisala o istraživanjima hroma u Duboštici i Tribiji, problemima monitoringa životne sredine i činjenici da su pojedina ispitivanja takozvanog nultog stanja organizovana nakon što su istražna bušenja već obavljena.
U međuvremenu, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva organizovalo je 4. novembra koordinacioni sastanak predstavnika nadležnih institucija, Pravobranilaštva BiH, OHR-a i drugih organa vlasti kako bi se razmotrili načini provođenja odluke Ustavnog suda.
I dok institucije razmatraju pravne modele i nadležnosti, stanovnici Vareša nastavljaju upozoravati na ono što se dešava na terenu.
U jednom gradu tako se istovremeno vode postupci o mogućim nepravilnostima u upravljanju rudarskim otpadom, preispituju koncesije i istražuju razlozi povišenih koncentracija olova u krvi dijela stanovništva.
Ti postupci nisu dokaz da je svaki od problema povezan s istim uzrokom. Ali pokazuju koliko je važno da se o svakom od njih utvrde činjenice i odgovornost.
„Ne tražimo ničiju milost. Tražimo odgovornu državu, zakone koji štite javni interes i institucije koje rade svoj posao“, poručili su iz udruženja „Opstanak“.
Za stanovnike Vareša odgovor ne može biti samo novo saopštenje, obećanje o monitoringu ili još jedan sastanak nadležnih.
Potrebno je utvrditi šta se nalazi u rudarskom otpadu, gdje je završio, da li je tokom transporta i odlaganja ugrožena životna sredina, koji su stvarni izvori izloženosti stanovništva te na osnovu kojih akata se rudarske aktivnosti nastavljaju.
Dok se na ta pitanja ne odgovori, svaka nova fotografija mulja u šumi ili snimak s deponije Kota biće još jedan razlog za nepovjerenje građana prema institucijama koje bi trebalo da ih štite.
Vladimir Kovačević i Dejan Rakita / GERILA