Foto: Impuls
Dok mi pričamo, na drugoj strani svijeta vodi se rat i neko razmišlja hoće li ove sekunde preživjeti. Imamo tu privilegiju da sjedimo ovdje, malo razgovaramo o poeziji, dok ljudi vode bitke koje nisu njihove.
Piše: Jelena Jevđenić
Drugog dana književnog festivala „Imperativ“, koji se održava od 30. maja do 3. juna, u Banskom dvoru, predstavljena je zbirka poezije „Bitke koje nisu naše“, banjalučkog književnika Fedora Marjanovića.
Crveni salon ovog kulturnog centra bio je prepun, što pokazuje da su Banjalučani i Banjalučanke željni dobre pisane riječi i da poezija nije mrtva.
Zbirka „Bitke koje nisu naše“ je podijeljena u tri tematski različita ciklusa pjesama i prožeta je temama o kojima se nerado govori u društvu.
„Ove pjesmu su skupljene u neke tri cjeline. Prva cjelina jeste ljubavna poezija, gdje se problematizuje tema neka vrste zabranjene ljubavi i to je neka vrsta ljubavi koju društvo ne odobrava. Ljubav koja nije po društvenim normama. To je nešto što sam želio da proučavam i da se bavim na pjesnički način. Drugi ciklus je angažovana poezija, iako mislim da je svaka poezija angažovana poezija, pa čak i ljubavna, u tom smislu mislim da je moja ljubavna poezija zapravo najangažovanija, ali ovo su pjesme u kojima je angažman direktan, u kojim se vidi neki moj komentar na društvo u kojem živimo, na stanje u kojem se nalazimo.
Treći ciklus je neka vrsta malo intimnije poezije. Gdje je zapravo glavna tema depresija. Ja sam lično prolazio kroz neku vrstu depresije, ne kliničke, ali prošao sam situacije u kojima se osjećate izgubljeno, razmišljate ima li išta smisla. I ove pjesme su bile neka vrsta terapije“, kazao je ovo autor Fedor Marjanović.
On je dodao da je treći ciklus zbirke za njega posebno bitan.
„Taj treći ciklus mi je posebno važan ne sada zato što će imati neki psihoterapijski učinak, psihoterapiju ništa ne može zamijeniti, ali mislim da poezija, pa generalno književnost, je važna što u svima nama budi empatiju. Budi osjećaj da nismo sami. Kada čitamo neku knjigu, kada se susretnemo s nekim emocijama koje mi dijelimo, ili koje i nisu naše, a možemo da razumijemo. To je taj trenutak kada možemo sagledati stvari iz druge perspektive, ali isto tako i vidimo da nismo usamljeni, da neke stvari koje mi prolazimo prolaze i drugi. Ako bi jednom čitaocu ove pjesme olakšale, u smislu barem da zna da nije sam, to bi bilo nešto najljepše što bih mogao postići ovom zbirkom“, istakao je Marjanović.
Gužva tokom promocije, foto: Borislav Brezo/Imperativ
On se dotakao i teme koje prolaze svi mladi književnici i književnice kada žele da objave knjigu. O tome je pisao i za Impuls, a možete pročitati na ovom linku.
„Veći je izazov bio objaviti ovu zbirku, nego je napisati. Ovo je rukopis koji je bio dva puta u najužim izborima za nagradu, ali sam proces objavljivanja je bio vrlo mukotrpan i na nekoliko trenutaka sam dolazio u iskušenje da potpuno batalim pisanje. Ko nije preživio da dobije otprilike 12 negativnih odgovora gdje svi hvale vašu poeziju, i svima je divna ali eto, svima je popunjen izdavački plan za tu godinu. Nije toliko važan uspjeh, niti je toliko bitan novac, novac se ni ne računa, ali mislim da je to nešto sasvim ljudski, kada čovjek nešto uradi, napiše, želi da to vidi ostvareno, da to ima fizički pred sobom, da može i dodirnuti“, naglasio je.
Zbirka novi naslov „Bitke koje nisu naše“, a autor je objasnio da su nam mnoge bitke u našim životima često nametnute, pa čak i sam život.
„Prva bitka koja nije naša jeste sam život, niko od nas nije ni tražio da se rodi, nije ni tražio da živi, niti je znao da će da živi. Te bitke koje nisu našu jesu mnoge. Između ostalog i ljubav je jedna od tih bitaka koje nisu naše. Stanje u kojem živimo jeste bitka koja nije naša. S jedne strane uvijek se osjećam neugodno kada govorim iz svoje perspektive jer imam koliko toliko lagodan život. Dakle ne razmišljam hoću li sutra imati gdje da spavam. U tom smislu situiran sam. S druge strane, dok mi pričamo na drugoj strani svijeta vodi se rat i neko razmišlja hoće li ove sekunde preživjeti. Imamo tu privilegiju da sjedimo ovdje, malo razgovaramo o poeziji, dok ljudi vode bitke koje nisu njihove. Svaka bitka na neki način koja nam je nametnuta, da li od strane društva, porodice, prijatelja, neprijatelja, bilo šta što nismo birali – to su bitke koje nisu naše. Jedna od tih bitaka jeste život, ali opet da ne bude sve tako crno, to je jedna od najljepših bitaka koja postoji“, naglašava Marjanović.
Foto: Sanja Sabadaš
pustinja
ponekad
krevet postaje neprohodna pustinja
rukama tražim rubove ravne ploče
ali plašim se pada u bezdno
ponekad, i to samo ponekad,
poželim dodir u pješčanom beskraju
da vrhovima prstiju otjera žeđ sa kože
iz sušnih usta, mutnih očiju, srca
ponekad, i ne češće od toga,
priznajem, sanjam te kao vodu
dižem ruke i molim se
lelečem i pjevam
za jednu kapljicu tebe sa suvog neba
ponekad
ako mi vjeruješ na riječ
u džinovske dine ucrtam tvoje ime
i zamislim da je izvor
nagnem se i pijem
da prestignem sunce i olujni vjetar
pijem te dok me pustinja
ne zakopa
ali to samo ponekad
vodimo bitke koje nisu naše
molotovljevi kokteli u očima spremaju
lomače od riječi
kamenica leti u glavu brzo
kao misao
mi znamo
gradovi se osvajaju iznutra
vodimo bitke koje nisu naše
tuđe teritorije okovane bodljikavom žicom
ne mirišu na dom
briga nas za dobronamjerne savjete
mudrosti zašivenih usta
samo će jednom feniks ustati
iz tvojih butina
nije nas strah šakala i smrti
komadamo se rasipamo i tražimo
po cijeloj zemlji
ljudi reže i laju
mi izlazimo iz noći u dan
puštamo našeg sokola
da donese mir
vodimo bitke koje nisu naše
budući život krave
u sljedećem životu
biću krava
i neće me doticati
sneni pogledi prolaznika
dok na poljani tiho pasem
neću se diviti pticama
iz svoje tople štale
jer sva nebesa će stati
u moje želuce i variti se
dok ne postanu stočno gnojivo
iz moga vimena
pojiće se žedni vojnici
koji bježe od smrti
ili trče da brane svoj dom
siluju žene
ubijaju djecu
a mene se ništa neće ticati
osim muva koje mi ulijeću u oči
a kada bude došao čas
da se susretnem
sa zlatnim bogom svoga roda
tješiće me misao
da će mi duša postati
najukusniji biftek
na tanjiru skupog restorana
Zbirku „Bitke koje nisu naše“ objavljuje izdavačka kuća „Plavi Mak“ iz Srbije.
Fedor Marjanović rođen je 1990. godine u Banjaluci. Zaposlen je kao bibliotekar u JU Gimnaziji Banjaluka. Osnovne studije Srpskog jezika i književnosti je završio na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, a potom je završio master studije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Trenutno je doktorand na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Aktivnije je počeo da objavljuje priče na književnim portalima i festivalima 2019. godine. Zbirku pripovjedaka “Junak bez lica” objavio je 2021. godine.