Foto: Impuls
Decenijama prije nego što će se pročuti po kontroverznim političarima i sumnjivim izborima, Doboj je bio poznat po vrhunskim rukometašima. Rukometni klub „Sloga“, prvoligaš iz doba SFRJ, i danas je jedan od najboljih u BiH, ali su rukometaši – beskućnici. Stara sportska dvorana u Doboju je obnovljena, pa srušena, a nova, za koju je kamen temeljac 2018. postavio lično Milorad Dodik, nije izgrađena. A kad će, ne zna se.
piše: Milkica Milojević
Doboj je tako danas jedini grad u BiH, koji ima uspješne sportiste, ali nema ni najskromniju sportsku dvoranu, i vjerovatno jedini grad u Evropi, u kojem je dvorana srušena, nakon sanacije.
Sportska dvorana, koja je služila i srednjoškolcima kao sala za fizičko, oštećena je u poplavama 2014. Sanirana iste godine. U sklopu obnove Srednjoškolskog centra Doboj, iz Programa EU za oporavak od poplava za sanaciju je obezbjeđeno 1,2 miliona evra.
U jesen 2014. godine, kada su se srednjoškolci i sportisti vratili u svoju dvoranu, niko nije ni slutio da će ona u februaru 2020. biti srušena. Izvori „Impuls“ portala procjenjuju da je operacija rušenja koštala oko 700.000 KM, što će reći da je u vjetar bačeno više od 3 miliona maraka, što evropskih, što domaćih para.
Cijela ova paradoksalna priča se „zakotrljala“ u ljeto izborne 2018. godine, kada je „ašikovanje“ na relaciji SNSD – dobojski SDS poprimilo ozbiljne razmjere. U to vrijeme je, podsjećamo, Obren Petrović bio SDS-ovac i gradonačelnik Doboja. A Doboj je bio neosvojiva tvrđava za SNSD i Milorada Dodika.
U avgustu 2018. Milorad Dodik je, u pratnji tadašnje premijerke RS Željke Cvijanović i drugih republički funkcionera, došao Obrenu u pohode. Dogovorena je saradnja, a vrhunac operacije je bilo polaganje kamena temeljca za izgradnju nove sportske dvorane.
Ustvari, kako je tada obrazložio gradski arhitekta Doboja Radislav Mišić, radilo se o „potpunoj rekonstrukciji postojeće dvorane, sa zadržavanjem određenih konstruktivnih elemenata“, šta god to značilo.
Obznanjeno je da će nova ili „temeljito rekonstruisana“ dvorana koštati oko 7,5 miliona KM, i da bi trebalo da bude gotova „u periodu otvaranja Međunarodnog rukometnog TV turnira šampiona Doboj 2020. godine“.
Srećom, ovaj turnir, po kojem je Doboj nadaleko poznat, održava se ljeti, pa je i u posljednje dvije godine, kao i u prethodnih 50, održan na Rukometnom stadionu.
Jer, od avgusta 2018. u Doboju se izdešavalo svašta, ali sportska dvorana nije izgrađena, a ako je suditi po stanju na gradilištu, taj posao je daleko od finalne faze.
Zanimljivo je da tadašnji gradonačelnik Doboja Obren Petrović, povodom postavljanja kamena temeljca, izjavio da će „sredstava za izgradnju dvorane u najvećoj mjeri obezbijediti Republika Srpska“.
-Ovo je projekat od 7,5 miliona KM, za jedan grad je to nemoguće bez pomoći Republike – rekao je tada Petrović.
Danas, međutim, na gradbenoj tabli jasno piše da je investitor Grad Doboj.
Mada je u avgustu 2018. rečeno da radovi počinju „već narednog mjeseca“, majstorima se baš i nije žurilo.
Prva ozbiljna akcija, nakon koje je bilo kristalno jasno šta ustvari znači „temeljita rekonstrukcija“ desila se početkom 2020. godine. Tada je dvorana srušena.
Nakon toga su uslijedila nova obećanja, nove cifre, novi rokovi, pa danas više nikom nije jasno ni ko finansira radove, ni koliko će potrajati izgradnja ovog Skadra na Bojani, ni koliko će ono koštati, ni „gdje je zapelo“.
Na gradbenoj tabli piše da je rok za završetak „konstruktivne faze rekonstrukcije dvorane“ novembar 2020. godine.
Na predizbornoj tribini SNSD-a u jesen 2018. godine je rečeno da će “već idući izbori biti u novoj sportskoj dvorani”. Od tada su izbori održani dva puta, ali ne u dvorani.
A aktuelni gradonačelnik Doboja Boris Jerinić je početkom februara 2020. godine izjavio da „radovi teku planiranom dinamikom“.
- Sve ide svojim tokom, tako da sam siguran da će sportska dvorana biti završena u ugovorenom roku od 18 mjeseci – rekao je Jerinić prije 23 mjeseca.
Što se cijene poduhvata tiče, sada se operiše cifrom od „oko 8 miliona maraka“, ali pitanje je na šta će sve to izaći.
Jer, ambiciozno je planirano da nova dvorana ima 7.700 kvadrata, 2.054 sjedeća mjesta i sve ostalo što je potrebno kako bi se ispunili strogi standardi Međunarodne rukometne federacije IHF.
U stvarnosti, dobojski srednjoškolci već tri godine nemaju gdje da rade fizičko, a rukometaši „Sloge“ na treninge i premijerligaške utakmice putuju u selo u Osječane.
- Nije nam problem putovati tih petnaestak kilometara, ali je u dvorani u Osečanima hladno. Grijanja nema, a izolacija je čudesna: zimi cvokoćemo, a ljeti se ne može izdržati od vrućine – kaže mladi rukometaš Radomir Stojanović.
Rukometaši, napola u šali, kažu da se „nadaju“ da se neće plasirati za evropska takmičenja, jer ako se to desi, biće u ozbiljnim problemima.
Radomir Stojanović, foto Impuls
Rukometaši „Sloge“
Vojislav Rađa, jedan od najpoznatijih dobojskih rukometaša stare garde, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i selektor reprezentacije BiH, a danas predsjednik Skupštine RK „Sloga“, smatra da situaciju u vezi sa izgradnjom sportske dvorane treba „ipak posmatrati racionalno“.
- Dvorana je potrebna, ne samo sportistima, nego i gradu, ali to je ozbiljan projekat. Ne znam gdje je zapelo, ali vjerovatno je ponestalo para, vidite kakva su vremena – kaže Rađa.
Dodaje da sada mnogi „pametuju“, ali kad se o tome odlučivalo niko nije bio protiv izgradnje nove dvorane.
-I ja sam, kao odbornik, digao ruku za tu odluku – kaže Rađa.
Rađa je bio odbornik SNSD, kada je ova partija bila u opoziciji u Doboju. Izabran je 2016. godine, ali je nakon dvije godine odustao i vratio stranci mandat.
- Shvatio sam da politika ipak nije za mene– kaže Rađa.
Na pitanje zašto je srušena stara dvorana, iako je bila sanirana, Rađa odgovara da se ta dvorana, izgrađena 1981. godine, nije mogla prilagoditi savremenim standardima.
- Jeste ona nakon poplave sanirana, ali to vam je ono kao kad okrečite stari stan. Lijepo izgleda okrečen, ali je to i dalje stari stan – kaže Rađa.
Vojislav Rađa, foto: Impuls
Stara dvorana je, objašnjava naš sagovornik, izgrađena 1981. godine i ispunjavala je tadašnje standarde za takmičenje u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, pa i za evropska takmičenja. Ali standardi su se u međuvremenu promijenili.
-Kako god da su tu staru dvoranu preuredili, ona ne bi mogla ispuniti uslove za međunarodna takmičenja – tvrdi Rađa.
I prije 2018. godine bilo je inicijativa za izgradnju nove sportske dvorane u Doboju, ali one nisu podrzumijevale rušenje stare „školske“ dvorane.
Tako je prije desetak godina planirano da nova dvorana, kapaciteta 4.600 mjesta, bude izgrađena preko puta Srednjoškolskog centra i da bude gotova do 2013. godine, kako bi se tu održale utakmice Svjetskog juniorskog prvenstva u rukometu.
Momir Dejanović, direktor Centra za humanu politiku iz Doboja, ranije je objavio da je i urbanističkim planom bilo predviđeno da se dvorana gradi na toj lokaciji. Sve su prilike da je urbanistički plan promijenjen, jer se sada na mjestu gradi kompleks stambenih zgrada.
Doboj – gradilište na kojem je nekad planirana dvorana
Pred rat je u opticaju bio plan da se pokrije i dogradi Rukomenti stadion, na kojem se održava Međunarodni rukometni TV turnira šampiona. Ta bi operacija, kako navode izvori „Impuls portala“, bila znatno jeftinija od gradnje nove dvorane i koštala bi oko 2 miliona KM.
Ipak, sve su te inicijative gurnute u stranu i priča o sportskoj dvorani se „prelomila“ na već pomenutom političkom ašikovanju iz 2018. godine i Dodikovom kamenu temeljcu u Obrenovom gradu. Iz tog ašikovanja izrodiće se takozvana „Obrenova grupa“ čiji je rezultat najveća preletačka akcija u novijoj političkoj istoriji BiH. Takoreći cijeli dobojski SDS je prešao u tabor SNSD-a, tako da gradom i danas vladaju oni koji su vladali 2018. godine, samo su promijenili dresove.
Jedan od rezultata ove akvizicije je i taj što danas u Doboju opozicija skoro da i ne postoji. A kad nema opozicije, nema ni galame. Protiv paradoksalne izgradnje, kako su je na društvenim mrežama ironično nazvali „Dobojske arene“, glas je diglo svega nekoliko ljudi.
Jedan od njih je već spomenuti aktivista Momir Dejanović, koji je je od Republičkog javnog tužilaštva zatražio da „istraži krivičnu odgovornost“ bivšeg gradonačelnika Obrena Petrovića i njegovog nasljednika Borisa Jerinića.
Dejanović tvrdi da su Petrović i Jerinić zloupotrebom položaja „prevarili Evropsku uniju kao donatora“ i oštetili i EU i srednje škole u Doboju za oko 4 miliona KM.
Svoj glas je digao i Vedran Gligorić, odbornik Socijalističke partije i jedan od ukupno dvoje opozicionara u Skupštini Grada Doboja.
Gligorić priznaje da nema dovoljno informacija o „slučaju Sportska dvorana“, jer, kako kaže, biti odbornik u Doboju, nije isto kao biti odbornik u nekoj drugoj lokalnoj zajednici.
- Vlast bukvalno od nas krije skupštinske materijale. Čak i prijedlog budžeta dobijemo dvije minute prije početka sjednice – kaže Gligorić.
Dodaje da se tako pred odbornicima našao i prijedlog odluke o rekonstrukciji sportske dvorane, uz obrazloženje da će „Vlada Republike Srpske pomoći rekonstrukciju“.
- Naravno da smo tu odluku podržali. Ali, oni su izigrali Skupštinu i ta je dvorana, pod firmom „rekonstrukcije“ srušena do temelja, a onda su počeli da je grade iznova. Gdje je završio materijal od srušene dvorane, jedno je od pitanja na koje bi trebalo da odgovori izvođač, odnosno nadzorni organ – kaže Gligorić.
Na zvanične upite, zašto se zastalo sa gradnjom, opozicija, tvrdi Gligorić, nikad nije dobila odgovor. Nezvanično, ponestalo je para.
Pitanja bez odgovora
Iz Gradske uprave Doboja nismo dobili odgovore na pitanja o rušenju stare i izgradnji nove sportske dvorane u ovom gradu, niti o cijeni, rokovima i načinu finansiranja.
Prvo nam je rečeno da „gradonačelnik nije tu“, a samo on može da „signira mejlove“, odnosno da odredi ko će odgovoriti na koji upit. Dva dana smo čekali da gradonačelnik Boris Jernić odluči da se novinarskim pitanjima pozabavi njegov šef kabineta Dragan Vaslić. Ali, Vasilić je imao mnogo obaveza, pa se čekanje odužilo.
Ukoliko do kraja godine dobijemo odgovore Gradske uprave, „Impuls“ portal će ih objaviti.