Foto: Pexels
Slučaj nestanka novca iz KDP-a Suda BiH otvorio je ozbiljna pitanja o sigurnosti depoa u pravosudnim institucijama. Nestanci materijalnih dokaza ukazuju na dugogodišnje propuste u sistemu kontrole i nadzora. Iako VSTV BiH propisuje jasna pravila, praksa pokazuje značajan jaz između normi i njihove primjene.
Piše: Amra Brkić-Čekić
Slučaj nestanka više od 100.000 KM iz kase deponovanih predmeta (KDP), za koji je osumnjičen uposlenik Suda Bosne i Hercegovine Sead Bublin, nije usamljen već dio kontinuiranih propusta koji ukazuju na nefunkcionalnost sistema zaštite materijalnih dokaza.
Iako je Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine uspostavilo jasne pravilnike o upravljanju privremeno oduzetim predmetima, praksa pokazuje da krađe i nestanci iz depoa nisu rijetkost, već ponavljajući problem u različitim institucijama.
Pravilnik VSTV-a o načinu čuvanja dokaza
Bublin se tereti da je počinio krivično djelo pronevjera u službi i trenutno je iza rešetaka. Na ročištu za određivanje pritvora je rečeno da je Bublin krađu novca prijavio predsjednici Suda BiH, Minki Kreho koja je o tome obavijestila policiju.
Bublin je uhapšen na graničnom prijelazu, a njegova advokatica Adna Dobojlić je u sudnici izjavila da on ne bježi od odgovornosti te da je imao namjeru da vrati novac.
Bublin sa advokaticom Dobojlić/ Foto: Sud BiH
Brojni materijalni dokazi, zaplijenjeni u policijskim akcijama i deponovani u depozit pojedinih institucija nestajali su i ranijih godina. Tako su dokazi, zaplijenjeni u različitim policijskim akcijama i deponovani u depozit Policijske uprave Banja Luka ukradeni iako su bili smješteni “na sigurnom” u krugu kasarne Sarica u Trnu kod Laktaša a koja je bila pod budnim nadzorom policije.
Niko izuzev policijskih službenika nije mogao ući u krug kasarne koja je bila pod nadzorom policije, ali su dokazi nestajali.
Sličan obrazac zabilježen je i na području Hercegovačko-neretvanskog kantona, gdje su iz skladišta u Mostaru ukradeni predmeti velike vrijednosti, da bi ih prošle godine pronašli pripadnici Federalne uprave policije u koordinaciji sa drugim policijskim agencijama. U toj akciji su locirani i oduzeti predmeti vrijedni oko 1,6 miliona KM.
U nizu slučajeva treba podsjetiti i na aferu “Nestali novac” i suspendovanog državnog tužitelja Božu Mihajlovića, kojem se još uvijek sudi za nestanak 225.000 KM iz KDP-a.
Mihajlović se tereti za nesavjestan rad u službi odnosno da je propustio vršiti nadzor nad radom i postupanjem svoje daktilografkinje Sadine Beridan-Zuhrić, koja je u međuvremenu preminula a koja je, prema optužnici, prisvojila privremeno oduzeti novac iz više predmeta u iznosu od preko 100.000 KM. Njemu je prvobitno suđeno pred Državnim sudom, gdje je osuđen na pet godina zatvora, ali je Apelaciono vijeće krajem 2020. ukinulo presudu i postupak prenijelo na Općinski sud u Sarajevu.
Božo Mihajlović/ Foto: Detektor.ba
Pojedini svjedoci su tokom postupka protiv Mihajlovića navodili da je odjel za deponovanje predmeta dužio tri prostorije koje su uposlenici interno zvali “KDP soba”, “KDP kineska” i “KDP ćelija”, te da je i u nekoliko drugih predmeta evidentiran nedostatak novca i drugih vrijednih predmeta.
Posmatrani zajedno, ovi slučajevi ukazuju na zabrinjavajući kontinuitet propusta u sistemu fizičke zaštite i evidencije oduzetih predmeta, bilo da se radi o sudskim depoima, tužilačkim kancelarijama ili policijskim skladištima. U takvom kontekstu, aktuelni postupci ne otvaraju samo pitanje individualne krivične odgovornosti, već i dileme o funkcionalnosti nadzora, internih procedura i stvarne primjene propisa u institucijama koje bi morale garantovati integritet dokaza.
Činjenica da su dokazi iz sudskog spisa ukradeni, značajno otežava samu proceduru, smatra advokat Džemal Zahirović.
“Sam nestanak dokaza nije presudan da se zbog te činjenice ne bi mogla donijeti presuda i da se ne bi mogli izvesti dokazi. Desi se i to da dokaze niko ne ukrade, već oni izgore, pa budu uništeni, ili samouništeni. Tada se radi rekonstrukcija dokaza ili cijelog spisa, a na bazi tako rekonstruisanih dokaza sud može donijeti presudu”, konstatuje Zahirović.
Objašnjava da se vodi popis spisa, te da fizički nedostatak dokaza ne bi smio, niti morao biti razlog za oslobađajuću presudu ili odluku da se postupak ne vodi.
Instutucionalna odgovornost, u ovakvim slučajevima je, mala, dodaje Zahirović.
“Do nje može doći u situacijama kada institucija ima neadekvatan prostor i smještaj i dođe do samouništenja dokaza. Odgovornost sudija i tužitelja je minimalna, skoro je i nema, iako bi se ona mogla svesti na disciplinku odgovornost, jer krivična odgovornost je na onome ko izvrši djelo. To bi značilo da sudija ili tužilac, kada su u pitanju nadzor nad tim predmetima, nije vršio kontrolu da li je lice obavilo depozit, da li su predmeti odloženi …”, pojašnjava Zahirović.
U Transparency International BiH smatraju da se “radi o sistemskim problemima i reflektiranju političke kontrole nad pravosuđem u ključnim predmetima”.
Podsjeća na slučaj od prije 15 godina.
Traljić: Sve je ovo refleksija političke kontrole nad pravosuđem
“Od nestanka dokaza protiv Dragana Čovića do ovih novih slučajeva koje ste pomenuli i svih drugih korupcijskih afera koje su potresali bh. pravosuđe, došli smo do toga da je javnost potpuno izgubila povjerenje u rad pravosudnih institucija”, mišljenja je Traljić.
Još 2011. godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo utvrdilo je da nedostaje 40 originalnih dokumenata iz tužilačkog spisa u predmetu protiv predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Među nestalim materijalima bili su ključni zapisnici i dokumenti institucija.
Više od decenije kasnije, slučaj nestanka novca iz KDP-a potvrđuje da problem nije bio izolovan incident, već simptom dublje institucionalne nefunkcionalnosti. Umjesto da se nakon afere iz 2011. godine uspostave strogi mehanizmi kontrole, transparentnosti i odgovornosti, sistem je očigledno ostao podložan istim propustima.
“Ovim bi trebalo da se bavi Ured disciplinskog tužioca ali vidjeli smo i kroz izvještaje o radu ovog odjela da sankcije koje se izriču nosiocima pravosudnih funkcija nisu odvraćajuće. Bez novog zakona o VSTV-u koji bi trebao urediti ključna pitanja integriteta sudija i tužilaca plašim se da će se ovakvi propusti ponavljati”, kaže za Inforadar Srđan Traljić iz TI BiH.
Dodaje da TI BiH redovno provodi istraživanje javnog mnjenja koje pokazuje da građani korupciju najviše vide u pravosuđu i policiji, institucijama koje bi trebalo da se bore protiv korupcije.