Ilustracija Jelena Žilić
Za vlasti u Bosni i Hercegovini možemo iskoristiti onu narodnu izreku „i givikt bi pokvarili“, jer su uspjeli da koncept čiste, obnovljive energije, koji cijelom svijetu donosi zdraviji život, pretvore u prljav biznis.
Piše: Jelena Jevđenić
Prvo su još prije dvadeset godina poharali čiste i divlje rijeke davajući koncesije za male hidroelektrane i Kurti i Murti, što se kaže. Bio je to početak procvata biznisa za svakog ko je imao neko poznanstvo u političkim krugovima, strankama, institucijama.
Prema posljednjim podacima, 122 male hidroelektrane su izgrađene u Bosni i Hercegovini. U planu ih ima još.
Skoro svaka je izgrađena na aferama. Građani BiH su godinama kroz račune za električnu energiju plaćali naknadu za obnovljive izvore energije. To se poslije vraćalo tim istim investitorima u vidu podsticaja. Dobili i na ćupriji i na mostu. A i prodaja koncesija je bila dobra zarada.
Mnoge MHE su izgrađene uz velike proceduralne greške. Nisu se često poštovale ni odluke sudova, poništavanje ekoloških dozvola, pravilo o ekološki prihvatljivom minimumu. To je u mnogim rijekama uništilo biljni i životinjski svijet, nerijetko ostavljajući korita suva. Koncesije su se masovno dijelile tajno, bez obaveznih javnih rasprava i odobrenja lokalnog stanovništva.
Svaka je donijela štetu, na ovaj ili onaj način, lokalnim zajednicama.
A proizvodnja električne energije iz MHE mala, tek 2, 5 odsto od ukupne proizvodnje, ekološka šteta ogromna. U mnogim rijekama nemjerljiva.
Iako se hidroenergija smatra čistom energijom, ona je najmanje „zelena“ zelena energija. To potvrđuje i pokret Dam Removal Europe, u periodu od 2020. do danas srušeno je oko 3.000 brana na rijekama. Ako se neko pita zašto, istraživanja pokazuju da rijeke koje su pregrađene branama gube svoju prirodnu moć samočišćenja i ublažavanja ekstremnih vremenskih nepogoda. Čak i kroz ekonomsku računicu, a da o ekološkoj i ne govorimo, male hidroelektrane nisu isplative.
Osim ako ste vlasnik jedne u BiH.
Energija vjetra predstavlja još jedan način da dobijemo čistu energiju, ali samo ako su i “papiri” iza nje čisti.
Bosna i Hercegovina trenutno ima pet operativnih vjetroparkova, dok se prema procjenama planira izgradnja još čak 45 novih objekata.
Međutim, i ovi projekti pate od identičnih hroničnih bolesti kao i male hidroelektrane, sumnjivi koncesioni ugovori, sistemska korupcija, te potpuno ignorisanje glasa javnosti i stavova lokalnih zajednica.
Najveći problem je nedostatak sveobuhvatnih procjena uticaja na životnu sredinu. Većina novih vjetroelektrana planira se u Hercegovini, i to na ključnim migracionim koridorima za ptice i šišmiše.
Solarne elektrane su tek posebna priča. One su postale novi mehanizam za profiterstvo i klijentelističko bogaćenje.
Našli su naši vlastodršci razne rupe u zakonima da investitori, bez muke i znoja, ostvare enorman profit.
Umjesto jedne velike solarne elektrane, veliki solarni parkovi se fiktivno dijele na mini-elektrane samo da bi se izbjeglo plaćanje koncesija. Investitori svjesno registruju više manjih postrojenja unutar istog obuhvata kako bi ostali ispod zakonskog cenzusa koji podliježe koncesionom odobrenju.
Koncesije, malo, malo na plodnom poljoprivrednom zemljištu i u naseljenim mjestima. Ekološke dozvole često se izdaju tek poslije građevinskih dozvola, kome je logično, nikom nije. Ovakvim obrnutim redoslijedom potpuno se izvrće smisao zaštite prirode i ekološka kontrola se svodi na puku formalnost.
Čak i u situacijama kada se sudskim putem uspiju oboriti nezakonito izdati papiri, investitori nastavljaju s radovima, potpuno ignorišući pravosnažne presude i izvršne odluke sudova.
U Republici Srpskoj, vlasnici ovih profitabilnih energetskih objekata su mahom funkcioneri vladajućih partija. Energija sunca postala je samo novi paravan za sistemsko bogaćenje povlaštene elite.
Tako se u Bosni i Hercegovini u potpunosti zaprljala ideja o čistoj energiji. Ono što je u svijetu sinonim za čistu životnu sredinu i održivu budućnost, kod nas je postalo sinonim za korupciju, tajkunsko bogaćenje i devastaciju prirode.
Oktobar je i počela je sezona grijanja. To znači da počinje i svakodnevno praćenje nivoa zagađenja vazduha kojeg dišemo.
A mogli smo da iskoristimo sve potencijale čiste energije za čistu životnu sredinu i zdravlje.
Da se umjesto podsticaja i pogodovanja tajkunskim energetskim projektima investiralo u građansku energiju i da su stimulisali protumjere i energetske zadruge, krovovi zgrada i kuća širom BiH danas bi bili prekriveni solarnim panelima, a domaćinstva masovno prebačena na čisto grijanje. Čist vazduh zimi ne bi bio nedostižan luksuz, kao što je danas.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls