Foto: Ustupljena fotografija
Nedavno je iz štampe izašla zbirka priča „Bluz plamtećih ćerušpana“ Veselinke Kulaš. Knjigu je, u okviru svog regionalnog konkursa „Knjiga 2026“, nagradila i objavila beogradska Izdavačka kuća „Besani“.
Piše: Mirjana Miljanović
Pročitati ovaj mozaik-roman predstavljalo je dinamičnu intelektualnu avanturu. Prvo sam se divila vješto izabranim riječima i njihovim tako dopadljivim kombinacijama, potom sam pažljivo i svjesno uživala u slikama koje su te riječi proizvodile u meni (opet i opet), a zatim sam dugo razmišljala o, kroz priče predočenim, različitim društvenim fenomenima, aktuelnim političkim dešavanjima, univerzalnim egzistencijalnim temama, moralnim dilemama, aksiološkim pitanjima, metafizičkim naslućivanjima… I o onoj nekoj tajnoj vezi između svih nas…
Nego, preselimo se malo u Hercegovinu. Ćerušpan, ova živopisna i zvučna riječ, je, ako ni vi niste znali, lokalni naziv za cvijet koji se ponegdje naziva muškatla, pelargonija ili žeravac. Najčešće ga ljudi vole imati na balkonima. Mogli bismo reći da je to jedan sasvim običan cvijet. Dok se pažljivije ne zagledamo u njega i ne uočimo kako neobično plamti. Tada odjednom shvatimo koliko je poseban u svojoj, isprva podrazumijevajućoj prisutnosti. Baš kao i mi ljudi. Ovo i jeste prozno-poetsko djelo, kroz koje se autorka pažljivo trudi da nam otkrije koliko svi mi, obični ljudi, zapravo neobično svjetlucamo u svojoj svakodnevici. A ponekad i potamnimo. Ima svega, ali ipak ima više kosmosa nego haosa. I duhovitosti, taman da predahnemo kad nam ponestane kisika od užurbanosti koju nam životne situacije često neprimjetno nameću.
Teme kojima se priče bave su različite, a raznoliki su i glavni junaci. Upečatljiv mi je bio lik seljaka-poljoprivrednika jer „u vremenu kad svi tražimo garancije“, on živi na povjerenje. Polako i pošteno. Dopao mi se, naravno, i komunalni radnik Mišo, koji je zapravo misteriozni noćni sakupljač i spasilac riječi. Pojavljuju se tu i sitni kriminalci, kockari, umjetnici, zaljubljeni parovi (i oni koji to više nisu), usamljenici, tašti pomodari, humanitarci, ljubopitljive komšinice, idealisti, materijalisti, tihi revolucionari, hladne birokrate, samodopadni dehumanizovani intelektualci… Likovi su i jedna treperava ulična svjetiljka, rasklimani koš na dječijem igralištu, pronicljivi kućni ljubimac, zvuk trube iz podruma… Svi redom plamteći ćerušpani.
Autorka – umorna od svijeta u kome se zaboravlja miris zemlje i kiše, u potrazi za ljudima (u onom izvornom smislu) – iz svojih prostranih duhovnih predjela vješto je napisala knjigu priča u kojoj vrve, trepere i pulsiraju s pažnjom sakupljene i s ljubavlju povezane riječi.
Veselinka Kulaš živi i stvara u Trebinju. Najveći dio svog radnog vijeka provela je kao profesor srpskog jezika i književnosti u tamošnjoj Gimnaziji „Jovan Dučić“. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme radila kao asistent. Postdiplomske studije završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Impuls