Foto: zurnal.info
Istraživanja o učincima spalionica otpada koje su sprovele nezavisna fondacija ToxicoWatch uz podršku organizacije Zero Waste Europe, već sada pokazuju alarmantne nivoe dioksina, teških metala i drugih opasnih tvari u blizini spalionica otpada u Španiji, Francuskoj i Holandiji. Nalazi pokazuju da su područja oko postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada kontaminirana.
Piše: Amarildo Gutić
Panel diskusije, peticije i javne tribine koje suprostavljaju stavove o najavljenoj izgradnji energane u krugu „Nove Željezare“ koja će koristiti spaljeni komunalni otpad, karakterišu drugu polovinu januara u Zenici.
Rukovodstvo zeničke Nove Željezare najavljuje prezentaciju svojih projekata za 28. januar. Biće to još jedan pokušaj uvjeravanja da djeluju u interesu Zenice te da shodno tome i podrška javnosti treba biti jedinstvena iz svih društvenih slojeva.
„Nije ovo vizija jednog pojedinca, ovo je vizija komplet Zenice, komplet države, na tom je nivou. Ja pričam o milijardi ulaganja, za tu sigurnost nam je veoma potrebna podrška… Evo, mi smo energanu gledali kao najbolje rješenje. Iza nas stoje stručnjaci. Ne trebaju nama stručnjaci sa strane, ja sam zaključio da vi odlučite o ovom gradu, a ne ja“, rekao je direktor i suvlasnik Nove Željezare Ahmed Hamzić na nedavno održanoj tribini „Budućnost isporuke toplotne energije u Zenici“.
No, sudeći po dosadašnjim javnim istupima ekoloških stručnjaka, zdravstvenih radnika te mnogih stanovnika Zenice, posebno je sporan projekat izgradnje spalionice otpada, iz koje bi se daljnjim procesom dobijala električna i toplotna energija. Dan nakon najavljene prezentacije u željezari, zakazana je tribina u zeničkom naselju Tetovo, najbližem pogonima fabrike.
Uporedo je formirana i neformalna grupa građana koja zagovara protivljenje ovom projektu, o čemu su pismom obavijestili i upravu Nove Željezare.
NE spalionici – pismo i poziv na tribinu
Zenički ekološki aktivista Safet Kubat predstavio je svoje razloge zašto ne treba ići na panel diskusije oko spalionice koje organizuje investitor.
„To sam još prije 4 godine rekao i za Trgovsku goru i to pred najvišim zvaničnicima, poput zamjenice generalnog sekretara UN-a, ponovio pred raznim ambasadama i govorio javno na aktivističkim tribinama: ako nema nikakve štete, onda odložite na Trgu Bana Jelačića, jer ako nema štete napravite garaže podzemne i eto ga riješeno, ako je sve uredu. Tako i za spalionicu, taman neka Pavgord i istureni Hamzić u avliji naprave – pošto nema nikakve štete i ruže idu iz dimnjaka, još im je bliže, sigurnije, jeftinije blizu kuće mogu lakše kontrolisat. Tako da predlažem da u avliji prave, a da ju nose iz moje. Oprostite što se ljutimo i bunimo što nam u avliji hoćete spaljivat otpad“, jasan je Kubat koji uspješno vodi grupu „Rijeke Bosne i Hercegovine – budi promjena“.
Safet Kubat/foto:Adi Kebo/zurnal.info
Istraživanja o učincima spalionica otpada koje su sprovele nezavisna fondacija ToxicoWatch uz podršku organizacije Zero Waste Europe, već sada pokazuju alarmantne nivoe dioksina, teških metala i drugih opasnih tvari u blizini spalionica otpada u Španiji, Francuskoj i Holandiji. Nalazi pokazuju da su područja oko postrojenja za energetsko iskorištavanje otpada kontaminirana.
„Pojavile su se brojne naučne studije relevantnih autora, čiji rezultati ukazuju da spalionice otpada nisu baš „zelena energija“ kako se to prvobitno mislilo, već izvor opasnih polutanata koji prijete zdravlju stanovnika (posebno djece – pre i postnatalno), koji žive u blizini tih postrojenja. Zato je Brisel 2020. uveo stroge ekološke uslove koje projekti moraju ispunjavati da bi dobili finansiranje EU. Sada se traže nove lokacije za spalionice – siromašnije države van EU (kakva je Bosna i Hercegovina), sa visokim stepenom korupcije i poroznom kaznenom politikom u oblasti okoliša; politikom koja samo stimulira zagađivače da krše ekološke zakone i standarde“, upozorava prim. Dr. Harun Drljević u tekstu “Kratka priča o spalionicama otpada”.
Jedan su detalj mnogi previdjeli, a to je da izgradnja spalionice, sve i da postoji podrška javnosti, trenutno nije moguća iz jednog razloga: nije predviđena Urbanističkim planom Zenice, štaviše, izgradnja takvih objekata nije ni dozvoljena. Na to je ovih dana ukazao i zenički arhitekta Boris Britvar.
„Ni u jednom važećem planskom dokumentu ne postoji utvrđena lokacija za izgradnju spalionice otpada na području Grada Zenica. Prema Zakonu o prostornom uređenju i građenju, građevinska dozvola se može izdati isključivo na osnovu važećih prostorno-planskih dokumenata. Iz toga proizlazi da za izgradnju spalionice otpada u Zenici trenutno ne postoji zakonit planski niti pravni osnov. Dodatno, prema Zakonu o zaštiti okoliša, jedan od osnovnih uvjeta za pokretanje postupka izrade Studije procjene utjecaja na okoliš jeste da je predmetna lokacija prethodno utvrđena prostornim planom, što u ovom slučaju nije ispunjeno“, navodi pored ostalog Britvar u osvrtu o spalionici na svojoj FB stranici.
Članstvo Eko foruma Zenica godinama unazad neuvijeno i stručno ukazuje na anomalije i neregularnosti u ekološkoj zaštiti stanovništva Zenice, još od vremena dok je Arcelor Mittal zarad svog profita, a uz prećutnu saglasnost nadležnih federalnih institucija, dosljedno izbjegavao provoditi ekološke propise za smanjenje zagađenja uzrokovanih radom svojih pogona. Tako istupaju i sada.
„Za isplativost filtera potrebno je 10 puta više otpada nego što ga ima Zenica, pa bi se otpad uvozio. Beč prvo reciklira ili kompostira 60% otpada, mi ne recikliramo ni 1%. Austrija ima agenciju za zaštitu okoliša sa stotinama inspektora, cijela FBiH ima jednog inspektora. U BiH nemamo firme koje bi mjerile dioksine i furane. Beč nije u kotlini i nema temperaturne inverzije kao Zenica. Beč šljaku i pepeo zatrpava u bivše rudnike, mi industrijski otpad nemamo gdje odlagati. Treba li još argumenata? Spalionica nije za nas, umjesto da uvozimo otpad koji drugi neće, neka ga oni spale, kod njih važe EU propisi, kupićemo njihovu struju“, rezolutan je prof. dr. Samir Lemeš, prodekan za naučno-istraživački rad na Politehničkom fakultetu i predsjednik upravnog odbora “Eko Forum Zenica”.
Prof. Dr. Samir Lemeš/foto: Impuls
S druge strane, u javnom prostoru Zenice sada su se počeli javljati novokomponovani aktivisti, koji se pokušavaju staviti u prvi plan. Mnogi od njih su u penzionerskim danima odjednom postali gorljivi zagovornici za spas Zenice i zdravlja stanovništva. U zaborav bi sada stavili vrijeme kada su kao dio struktura vlasti i univerzitetski stručnjaci bili nijemi posmatrači pa i saučesnici u ekološkoj devastaciji Zenice. Sada bi da operu grijeh hibernacije proteklih godina pa se nameću aktivizmom koji je više samopromotivne prirode.
A kako djeluju pojedini „stručni“ aktivisti pokazuju i objave na društvenim mrežama gdje kao uspješnost rada predstavljaju to što su navodno dobili podršku vjerskih službenika. Sveštenici i svećenici će reći „NE“ spalionici.
izvor FB
A pitanje iz gore navedene objave o podršci muftijstva stiglo je iz Nove Željezare. Prije nekoliko dana održali su sastanak sa vodstvom Medžlisa Islamske zajednice Zenica kojom prilikom su im najavili da će radnici imati mogućnost uplate članarine Islamskoj zajednici sistemom odbijanja od plate, što je prvi učinio direktor, suvlasnik i generalni direktor, g. Ahmed Hamzić.
Sfera pridobijanja javnosti tako je pored javnih tribina, diskusija, prezentacija prešla iz svjetovne u duhovnu sferu, pretpostavljajući da to može biti presudan faktor. Za sada je, barem kada je područje Zenice u pitanju, sasvim izvjestan „pobjednik“ u ovakvom nadmetanju…