Mural Ratku Mladiću u Banjaluci/Foto: Dejan Rakita/PIXSELL
Od ulica do tribina, preko radijskih i televizijskih emisija, sve do parlamenta veličaju se ratni zločinci u BiH. Revizionizam i negacija zločina postaju dio svakodnevice, uprkos kaznama koje propisuje član 145a Krivičnog zakona po kojem su do sada osuđeni samo Samir Nukić i Vojin Pavlović
Piše: Ljupko Mišeljić
U julu 2021. godine Valentin Inzko, tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nametnuo je izmjene Krivičnog zakonika. Negiranje genocida i veličanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, javno odobravanje, poricanje, umanjenje i pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili drugog ratnog zločina postalo je kažnjivo zatvorom u trajanju od šest mjeseci do pet godina.
„Govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i revizionizam ili otvoreno negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim sudskim odlukama ugrožavaju vladavinu prava i predstavljaju direktnu prepreku miru, pomirenju i izgradnji povjerenja i na kraju ugrožavaju izglede za sigurnu, mirnu budućnost Bosne i Hercegovine“, rekao je tada Inzko, pozivajući se na ovlaštenja data članom V Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma.
Skoro četiri i po godine kasnije, govor mržnje, eufemizmi netrpeljivosti i jezik netolerancije i dalje su dominantni su u javnom prostoru. Od ulica do tribina, preko radijskih i televizijskih emisija, sve do parlamenta veličaju se ratni zločinci. Revizionizam i negacija zločina postaju dio svakodnevice, uprkos kaznama koje propisuje član 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Brojna osporavanja zločina na pijaci Markale u Sarajevu, negiranje genocida na društvenim mrežama, veličanje Mladića, Karadžića i četničkog pokreta, odavanje počasti ratnim zločincima, završila su u posljednjim godinama naredbama o nesprovođenju istrage. Razlozi koje tužilaštvo navodi su, prema dostupnim naredbama o nesprovođenju istrage, često uvažavanje ličnih mišljenja i ličnih stavova, uvjerenje da se to dešava bez volje i namjere izazivanja mržnje i netrpeljivosti. Razlozi koje navodi sud u nepotvrđivanju optužnica često su uvjerenje da ne postoje značajni efekti i nemogućnost ocjene dometa u pogledu izazivanja mržnje i netolerancije. Tako je, uostalom, završio i slučaj negiranja genocida u parlamentu Republike Srpske na sjednici koja je javno prenošena. I ne samo jedan.
Postoje i situacije u kojima tužilaštvo uopšte ne daje obrazloženje zašto neće provoditi istragu. Između ostalih, to je slučaj krivične prijave povodom projekcije filma o „oslobađanju Srebrenice“ na godišnjicu genocida. Neprovođenje istrage za krivično djelo došlo je nakon što je osoba veličala Mladića kao heroja, a kolektivni ukop žrtava ocijenila kao „potočarski igrokaz“, nazivajući ceremoniju „festivalom razvijanja mržnje prema srpskom narodu“ i „festivalom šovinizma“. U tom slučaju, tužilaštvo cijeni da izjave ne potiču na nasilje i mržnju, bez obzira na kontinuitet zapaljive retorike.
Skorašnji primjer veličanja ratnih zločinaca o kojem je bh. javnost veoma upoznata bio je mural Ratku Mladiću, generalu Vojske Republike Srpske, osuđenom za genocid i druge zločine na doživotnu kaznu zatvora.
Oslikan na banjalučkoj javnoj kuhinji u Maloj čaršiji, u naselju Mejdan, ovaj mural uznemirio je Bošnjake povratnike i sugrađane bošnjačke nacionalnosti. Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, na jednoj od press konferencija rekao je da taj mural neće uklanjati. Na to je reagovao Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske. On je podnio krivičnu prijavu protiv NN lica koja su oslikala mural i protiv Stanivukovića koji nije preduzeo radnje na uklanjaju murala na zgradi u vlasništvu gradske uprave.
Povratnička udruženja tvrdila su da je postavljanje murala samo jedan u nizu poteza koji ukazuju na zabrinjavajuću praksu aktuelne vlasti u RS-u. “Prema javnim izjavama i porukama koje se šalju upravo ratni zločinci i njihova glorifikacija predstavljaju instrument aktuelne vlasti u RS-u, s ciljem održavanja i jačanja politike koja je devedesetih godina dovela do genocida i masovnih zločina”, naveli su u zahtjevu za uklanjanje murala.
Analizom prikupljene dokumentacije, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je naredbu da se istraga neće provoditi ni protiv lica koje je oslikalo mural ni protiv banjalučkog gradonačelnika. Iz zapisnika o uviđaju, fotodokumentacije, službenih zabilješki i izjave svjedoka, nije bilo moguće potkrijepiti navode da se na oslikanom muralu nalazi lik Ratka Mladića. Riječ je, kažu u Tužilaštvu, samo o pojedinačnom vizuelnom doživljaju oslikanog murala.
Prije godinu dana Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Miodraga Malića koji je dvije godine ranije, tokom protesta ispred Radio Televizije Republike Srpske, izašao na binu sa fotografijama Mladića i Karadžića u desnoj ruci i podigao tri prsta tokom govora poslanika iz Srpske demokratske stranke. Ove godine, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu i protiv A.K. koji je na društvenoj mreži objavio fotografiju Fikreta Abdića Babe povodom njegovog rođendana. U datoj optužnici navodi se da je veličanje bilo koja radnja kojom se glorificira, slavi, hvali ili uzdiže osoba koja je pravosnažnom presudom osuđena za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.
Sud Bosne i Hercegovine za krivično djelo iz člana 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine osudio je dosad Samira Nukića i Vojina Pavlovića.
Nukić je 14.7.2023. godine, povodom obilježavanja godišnjice stradanja osmero djece u Vitezu 1993. godine, nakon posjete Visokog predstavnika Christiana Schmidta spomeniku ubijenoj djeci u Vitezu, ostavio komentar na društvenoj mreži: „J….a ga djeca škutorske nacionalnosti“. Na taj način je, cijeni Sud BiH, podstakao javne reakcije. Na odgovor korisnika drugog profila koji je uočio navedenu objavu koji glasi: “bolje izbriši komentar….“, Nukić je odgovorio riječima „neću puši k…c, j….a te ustaška djeca, da smo bogdom više pobili.“
Istog dana je na Facebooku objavio komentar „Ništa se ne kajem, j…..m vam djecu mrtvu“. U medijima su potom objavljene njegove slike sa spravom koja asocira na minobacač, s ciljem da izazove uznemirenje u javnosti. Time je izazvao osjećaj nesigurnosti kod jednog od preživjelih u događaju 1993. godine, koji je tada izgubio brata i sestru osnivač je Udruge „Osmica“, kao i drugih osoba kojima je sporni govor mržnje bio dostupan u javnosti, cijeni Sud BiH. U ovom slučaju, određena je uslovna kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca koja će se izvršiti ako optuženi u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo.
Pavlović je 10.3.2023. godine u Bratuncu, na raskrsnici ulica Gavrila Principa i Svetog Save u centru grada, zajedno sa njemu poznatim NN licima, iznad semafora postavio transparent sa likom bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Mladića, na kojem je bila ispisana poruka „Srećan Rođendan! Živi i Zdravi Bili“. Bio je svjestan i kao predsjednik upravnog odbora Udruženja „Istočna Alternativa“ Republike Srpske i kao stanovnik Bratunca, da navedenom radnjom, veliča Mladića, koji je osuđen pravosnažnom presudom Haškog suda za krivično djelo genocida, cijeni Sud BiH.
U presudi se navodi da njegovo postupanje može uzrokovati nacionalnu, vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost, posebno kod povratnika bošnjačke nacionalnosti. Kao predsjednik Udruženja građana „Istočna Alternativa“, od juna 2023. godine do 12. jula 2023. godine, odobrio je i pokušao opravdati zločin genocida na način da je organizovao održavanje javnog skupa za koji je izradio plakate na kojima je bilo ispisano: „11. jul Dan oslobođenja Srebrenice: Hvala Vojsci Republike Srpske“. Plakate je polijepio na području Bratunca. Na godišnjicu genocida te godine održao je skup na kome je držao govor, reprodukovao nacionalističku muziku. Sud smatra da su skup i retorika upravo toga dana mogli potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv bošnjačkog naroda i pojedinaca povratnika.