Foto: Maksim Shutov/Unsplash
Članovi ECR-a, ekstremno desne grupacije u Evropskom parlamentu, od najveće grupacije, pučana (EPP), traže da se evropska regulativa protiv deforestacije odgodi, a zatim i razvodni. EU je, nakon Kine, drugi najveći uvoznik sirovina čija proizvodnja dovodi do deforestacije – palminog ulja, kakaovca, kave, soje, mesa i drvne građe. Na Evropsku uniju je 2017. godine otpadalo 16 posto ukupne globalne deforestacij.
Piše: Tena Erceg
Portal Euractiv objavio je 7. studenog sadržaj pisma u kojemu četvero članova Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), u ime te ekstremno desne grupacije u Evropskom parlamentu (EP), od evropskih pučana traže da se odgodi a zatim i razvodni evropska regulativa protiv deforestacije. ECR je u pismu zatražio da se pučani (EPP), vodeća grupacija u EP-u i drugim institucijama, s njima udruže u pokušaju da osujete zakonska rješenja kojima bi se trebalo smanjiti uništavanje šuma u cilju korporativnog profitiranja ne samo na teritoriju EU-a, već i u cijelom svijetu.
Regulativom se od poslovnih entiteta i država traži da dokažu da njihovi proizvodi ne potječu s prostora koji su zbog proizvodnje podvrgnuti deforestaciji, a cilj joj je smanjiti uvoz roba čija proizvodnja dovodi do deforestacije, a time i doprinos EU-a emisijama stakleničkih plinova i uništavanju bioraznolikosti. Iako je stupila na snagu u lipnju 2023, obaveze kompanija trebale bi se početi primjenjivati 30. prosinca ove godine za velike kompanije, a za male godinu dana kasnije.
Pismo ECR-a naslovljeno je na predsjednika EPP-a Manfreda Webera, predsjednika parlamentarnog Odbora za okoliš, klimu i sigurnost hrane Hansa-Petera Liesea i izvjestiteljicu parlamenta za regulativu deforestacije Christine Schneider, a u njemu autori izražavaju žaljenje što prijedlogom tog zakona nisu uvaženi zahtjevi niza članica da ih se izuzme iz regulative. Grupa ECR već je ranije tražila da se uvede jednogodišnja odgoda primjene, a u pismu upućenom pučanima usto traži i da se obaveze kompanija o provođenju dubinskih analiza svojih poslovanja u odnosu na deforestaciju “učine jednostavnijima” kako bi se time izbjegli “nepotrebni i suvišni koraci prilikom prijavljivanja”.
Neki ministri u Evropskom vijeću ranije su također tražili uvođenje mehanizma kojim bi se stopirala implementacija, pa Vijeće nije uspjelo donijeti zajednički stav. Inicijativu da se u tekst legislative uvede mehanizam kojim se implementacija može zaustaviti (“stop-the–clock” mehanizam) u parlamentu je predvodila Austrija, za što je dobila podršku još 15 članica, dok je jedina članica Odbora za okoliš koja je inzistirala da se donošenje legislative ne odgađa bila Španjolska.
Komisija je još prošle godine odgodila uvođenje regulative do 30. prosinca 2025. za velike kompanije, a za male i mikro do prosinca 2026, nakon što su ministri poljoprivrede EU članica zatražili da se dokument pojednostavni. U rujnu ove godine EU povjerenica za okoliš Jessika Roswall obavijestila je parlament da namjerava tražiti još jednu godinu odgode. Izvjestiteljica Schneider tu je najavu tada pozdravila, rekavši da je u legislativu potrebno uvesti kategoriju “nultog rizika” kojom bi EU članice i druge države mogle tražiti izuzeće iz regulative tako što će dokazati da u njima ne postoji rizik od pretjeranog uništavanja šume uslijed ekonomskih aktivnosti.
Uvođenje koncepta “država nultog rizika” predložili su upravo pučani prošle godine, no tada su ga odbacile i Komisija i Evropsko vijeće. Povjerenica Roswall tada je izjavila da “nije sigurna kako bi se uopće moglo realistično kvalificirati koje zemlje nemaju nikakav rizik od deforestacije”. No politički pritisci su se nastavili, sada i od Evropskih konzervativaca i reformista koji su se s takvim zahtjevom obratili pučanima uoči plenarne sjednice EP-a koja će se održati idući tjedan i na kojoj će se glasati o izmjenama legislative.
Organizacija World Resources Institute navodi da u svijetu svake minute nestane prirodnih šumskih površina usporedivih s 18 nogometnih terena, najvećim dijelom uslijed krčenja zbog industrijske proizvodnje hrane i drugih roba.
EU je, nakon Kine, drugi najveći uvoznik sirovina čija proizvodnja dovodi do deforestacije – palminog ulja, kakaovca, kave, soje, mesa i drvne građe. Na Evropsku uniju je 2017. godine otpadalo 16 posto ukupne globalne deforestacije, a to znači da je za njezine potrebe uništeno 203 tisuće hektara šuma. EU spada među pet najvećih svjetskih uvoznika spomenutih šest sirovina, a na prvom je mjestu po uvozu kakaovca i kave. Prošle godine diljem svijeta uništeno je rekordnih 6,7 milijuna hektara netaknutih šuma, gotovo dvostruko više nego godinu ranije.