Foto: Sanja Sabadaš
Ovo pismo započinjem bez adresiranja i apostrofiranja. Kako uopšte da te oslovim, dragi ili poštovani, ili se to podrazumijeva? I da li uopšte imam pravo da ti se obraćam na takav način, sa tom vrstom prisnosti i poštovanja, kojom si nas zadužio?
Da li je pošta kojom ti prilazimo dostojna tvoga djela ili je pak tvoja ostavština suviše velika za ono što možemo da ti pružimo. Kada bi danas došao među nas, da li bi osjetio ponos ili sramotu? Da li bi tvoja nedosanjana sloboda djelovala isto tako daleko kao i onda kada si ti živio, jer svako vrijeme nosi sa sobom jednu vrstu robije, a što više razmišljam, sloboda mi djeluje kao nedostižni ideal ili iluzija koja nestaje onda kad se suočimo sa stvarnošću.
Obraćam ti se pitanjima koja možda treba da postavim sebi, ili prije nama. Jer kao što su kroz tebe i tvoje junake plakali milioni duša, danas sve te duše, za kojima i poslije smrti plačeš, treba da sebe pitaju da li su vrijedne tvojih suza. I zašto uopšte tebe pitam, kad si nam odgovore već dao? Zar nisi pokazao kako se bori s lukavošću, poput Davida Štrpca, kako se živi od snova i priča, kao Simeun Đak, kako se u najstrašnijoj mećavi s ponosom strada, kao Relja Knežević, kako se za svoju zemlju gine, kao Vuk za svoj gaj? Tvoji junaci su osjećali mračajsku mržnju i nosili mrgodni prkos. Mnogo smo od njih mogli naučiti, a treba se pitati, jesmo li.
“Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao bog, a prezren i gladan kao pas.” To su tvoje riječi. Stoje zapisane u knjigama štampanim pod tvojim imenom. Uklesane su u kamenu podno tvoga spomenika. Riječi koje su čvrste i jake kao kamen, nikada nisu bile tačnije. To su riječi koje opisuju tvoj život, čovjeka koji se od najranijih godina borio sa neimaštinom i glađu, koji je umro gladan slobode i slobodan razuma, neustrašiv kao bog i prezren kao pas. Da li bi i danas, među svojima, osjećao istu hrabrost i isti prezir.
Svojim životom i svojim djelom učio si nas kako se za slobodu bori, ali čini mi se da nas jedno nisi naučio: kako biti slobodan. Možda zato što ni sam nisi znao, rodivši se i umrijevši pod vlašću Ićinđa i Birinđa. I dok su se oni koji silaze i oni koji uzlaze zapetljali jedni u druge, a u svoje krvavo klupko upleli i nas, ti si stradao kao žrtva tuđe presije i sopstvenog ponosa. I prošlo je više od stotinu godina, a klupko se još nije rasplelo. Novi Ićinđi silaze, novi Birinđi uzlaze, a između tih uspona i padova, stojimo mi, pomireni sa tim da nema slobode. Da li je jedino što smo naučili od tebe: da je biti slobodan isto što i biti prezren? da je biti neustrašiv isto što i biti gladan? da je biti bog isto što i biti pas?
Kao da smo za čitavog svog postojanja imali svega osim slobode, pa se i danas, dok još maštamo o njoj, istovremeno i pitamo, šta je ona. Možda ni ti nisi znao odgovor na to pitanje, inače vjerujem da bi nam to rekao. Ili sloboda uopšte ne postoji i mi smo je izmislili da bismo nastavili život koji ne vodi ničemu. Da si danas ovdje, snažan i prkosan, kakav si bio, da li bi i dalje vjerovao u ideal koji te je vodio čitavog života, koji te nije napustio ni dok si umirao u ludnici?
Kada si umro, nisi bio mnogo stariji nego šta sam ja danas. Ipak, osjećam se kao da sam beskrajno mnogo nedorastao naspram tebe i to osjećanje se prenosi na čitavu moju generaciju, na ljude koje poznajem, na narod kojem pripadam, kao da smo u svim našim borbama izgubili smisao, koji je tebi uvijek bio jasan, čak i kada si ostao bez razuma. U svom životu, nikada nisi dovodio u pitanje opravdanost svoje borbe, a danas kao da ne postoji ništa drugo osim pitanja. Svaki korak doveden je pod pitanje besmisla. Možda je to i razlog što ti pišem, jer u vremenu u kojem živimo treba nam smisao, treba nam jasan razlog da se borimo.
Zato nas uči, uči nas iznova i iznova kao što si uvijek radio, kako da se borimo. Uči nas svojim Štrpcima, Đacima i Mrgudama, uči nas šta znači uzeti nož i sasjeći sopstvenu ruku, samo da bi bio slobodan. Uči nas kao što si uvijek učio. Slobodi ćemo se morati učiti sami.
Iz knjige “Dragi Petre…” u izdanju “Službenog glasnika Republike Srpske”